Ma tko što mislio o umreženom društvu, mi smo njegov dio. Politika i političko u obliku digitalne demokracije postaju njegova sastavnica, a mi imamo samo dva izbora: uključiti se ili odustati od modernizacije

Piše: Anđelko Milardović

Umreženo društvo uvelike je utjecalo na transformaciju politike i političkoga. Ono je dekonstruiralo onaj tip političkog identiteta koji se formatirao tamo od Westpfalskog mira do pojave novih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća i na taj način utjecalo na razgradnju građevnih blokova nacije države. S druge je strane to isto umreženo društvo posredovano novim informacijskim tehnologijama omogućilo globalizaciju ili umreženu integraciju svijeta. Zatim je uvelike transformiralo one političke identitete kao što su političke stranke, države, te omogućilo projektivni tip nadnacionalnog identiteta.

Nove su informatičke tehnologije potakle novu geopolitiku ili organizacije i artikulacije interesa. U toj novoj geopolitici ili možda geoekonomiji nisu nestali inherentni geofizički prostori organiziranih političkih skupina kao što su političke stranke, nacije-države, nego su ti fizički prostori relativizirani i dopunjeni mrežnim tijekovima. Granice država u kojima djeluju političke skupine kao akteri političkog identiteta, o kojem je pisao Cerutti, nisu više prepreke komunikacije i brzoga kretanja roba, ljudi i informacija i nove digitalne ekonomije. Te su granice uspješno porušene mrežama globalno umreženog društva, gdje akteri u paradigmi stare političke moderne nisu više u stanju na stari način organizirati politički identitet ili identifikaciju. Nisu u stanju jer ih dekonstrukcija stare paradigme, kako bi Beck rekao, na nacionalno teritorijalno državnim premisama potiče na osmišljavanje novog tipa organizacije političkog identiteta na normativnoj, institucionalnoj i jezičnoj šire komunikacijskoj osnovici.

Normativnoj, zbog toga što nove okolnosti umreženog društva hitro traže nove norme organizacije identiteta u novim okolnostima. Institucionalnoj, jer se ovo institucionalno ukorijenjeno u političkoj paradigmi prve političke moderne pojavljuje kao nedostatan prostor autonomije odlučivanja zbog ulijetanja globalnih igrača. I zbog pritisaka, ucjena i isključivanja cijelih društvenih skupina, društava i država svijeta kao globalne mreže, što proizvodi politički identitet otpora ili potrebu organizacije otpora glokalnoj oligarhiji ili glokalnoj moći.

Komunikacijska osnovica organizacije smisla unutar stare političke paradigme determinirane prostorom nacije-države omogućavala je kontrolu komunikacije s mogućnostima ekskomunikacije komunikatora koji su bili nepoćudni, bilo demokratskim ili totalitarnim sustavima. Danas se u umreženom društvu može ići protiv struje mišljenja. Glokalnim vlastima smanjena je autonomija kontrole komunikacijskih tijekova zbog slobode omogućene Internetom. I ta je promjena nastala pojavom umreženog društva. No, nemojmo se prerano radovati! Otklonimo zablude o izostanku svakog nadzora nad komunikacijom unutar umreženog društva. Nadzor i dalje postoji!

On je sofisticiraniji i ne temelji se na nasilju. Promjene u načinu komuniciranja od pojave Interneta kao novoga globalnog medija komuniciranja tjeraju aktere političkog identiteta unutar neke geofizičke zadanosti na transformaciju ili novu organizaciju identiteta ili smisla postojanja i njegova objašnjenja. U svakom pogledu, umreženo društvo je omogućilo umreženi grad, državu, naciju, nadnacionalne političke sustave i konstrukciju virtualnih političkih identiteta.

Amerika ili Europska unija imaju svoje konkretne i virtualne političke identitete. Prostor tih identiteta i entiteta u geofizičkom smislu je toliki da nikad ne bi mogao stati na naše radno mjesto ili u naš dom. No, virtualno, ti identiteti i entiteti mogu stati na zaslon računala. Virtualizacija politike u umreženom društvu proizvodi i potrebu virtualizacije identiteta kao odgovora na globalne društvene promjene. Digitalna tehnologija stvara pretpostavke digitaliziranih političkih zajednica kao što su grad, država, globalna država, odnosno umreženo političko društvo.

Na kraju nešto malo o konceptualizatorima umreženoga društva. Kao konceptualizatori »umreženog društva« pojavili su se različiti sociolozi. Nije tu samo u igri Manuel Castels. U igri su Jan van Dijk, nizozemski sociolog sa Sveučilišta Twente. Bavi se sociologijom informacijskog društva. Autor je više knjiga iz tog područja.

Koncept »umreženo društvo« Van Dijk je eleborirao u knjizi »The Network Society: Social Aspect of New Media« iz 1999. godine. Umreženo društvo je oblik društva u kojem dolazi do »premještanja ili komplementiranja komunikacije face-to-face. To znači da su socijalne i medijske mreže oblikovale primarne tipove organizacije i najvažnije strukture modernog društva. Tomu valja dodati i transformaciju identiteta. Kao teoretičar umreženog društva javlja se Barry Wellman. Objavio je knjigu »Umreženi grad« i »Mreže u globalnom selu«. Ma tko što mislio o umreženom društvu, mi smo njegov dio. Politika i političko u obliku digitalne demokracije postaju njegova sastavnica. Stari politički identiteti u dinamičkoj strukturi svijeta dobivaju novi izgled. Svijet ide naprijed, a mi imamo samo dva izbora.

Uključiti se i biti njegov dio ili odustati od modernizacije i zavaliti se u krevet samodovoljnosti sa svim posljedicama koje nosi takvo zavaljivanje. Stvar je odluke, pa ti vidi!

Vjesnik

Autor je doktor znanosti, voditelj Centra za politološka istraživanja (www.cpi.hr)