Ihtiolog prof. dr Drago Marić za Republiku kaže da je navodno nova riba iz rijeke Morače zapravo veoma stara

Piše: S. Raspopović

Navodno nova riba iz rijeke Morače, kojoj su ime "potamiscus montengrensis" dali naučnici iz Velike Britanije i Češke Piter Miler i Radek Šanda, je zapravo veoma stara, kazao je juče za Republiku ihtiolog prof. dr Drago Marić s Biološkog fakulteta u Podgorici.

Crna Gora ne radi genetska istraživanja Prema riječima profesora Marića, Crna Gora, na žalost, nema uslova za genetska istraživanja, što su, smatra on, dvojica naučnika iz Britanije i Češke, sigurno iskoristili. – Iako imamo opremu i kadar, nemamo novca za materijal i hemikalije kojim se utvrđuje DNK, odnosno očinstvo i porijeklo. Zbog toga što nemamo novac za takva istraživanja, stranci nam vršljaju i uzimaju što stignu. Da imamo novac, sve nedoumice bi raščistili prije ovih koji to rade odnoseći naš biodiverzitetski materijal. Iako smo pokušali da uspostavimo saradnju s Grčkom, Francuskom, Italijom, sve je stalo zbog finansija. Zbog toga nam ispred nosa stranci odnose sve i rade istraživanja koja mi ne možemo – ogorčeno kaže profesor Marić.

Prema njegovim riječima, istaknutni crnogorski ihtiolog Đorđije Drecun otkrio je ovu vrstu ribe početkom pedesetih godina prošlog vijeka, nazivajući je "podogobius panizzae", što u slobodnom prevodu znači glavoš vodenjak.

Prema Mileru i Šandi, "potamiscus montenegrensis" ili crnogorski glavoč, je ulovljen u plićaku nakon poplava rijeke Morače, kako se navodi u posljednjem izdanju "Journal of Fish Biology", a profesor Marić se pita kako su oni istražili i došli do ovog primjerka ribe, budući da se nikad nikome nijesu prijavili u Crnoj Gori da su tu povodom tog istraživanja.

– Veoma je moguće da su ovi naučnici ribu ulovili i odnijeli krijući, što nije nepoznato u ovoj oblasti. Međutim to se, ipak, mora smatrati krađom – kategoričan je profesor Marić.

On navodi da ovo nije usamljen slučaj iznošenja biodiverzitetskog bogatstva iz Crne Gore, ukazujući da mnogi navodno turisti slobodno vršljaju kroz Crnu Goru i odnose što hoće.

Rijeke preorane Upitan kako se čuva riblji fond u Crnoj Gori, Marić kaže da bi, „po svemu sudeći, za gotovo svakog ribolovca trebalo angažovati po jednog čuvara". – Veoma rijetko se poštuje dozvoljena veličina i količina ulovljene ribe. Na žalost, naša realnost još je umjesto udice agregat, dinamit, trovanje i mreže. Korita rijeka su nam preorana kopanjem šljunka što i te kako dovodi do ugrožavanja ribljeg fonda i njihovog opstanka – upozorava profesor Marić.

Profesor Marić navodi da su ovu ribu u svojoj najnovijoj publikaciji o ribama Evrope opisali Mauricio Kotelat i Jorg Frejhov, ne navodeći joj ime. To znači, pojašnjava on, da je sasvim jasno da se radi o poznatoj vrsti ribe koju su britanski i češki naučnik samo preimenovali.

Najbliži rođaci ove ribe, kaže on, žive u sjevernom Jadranu, a onih malo daljih ima od Maroka do Norveške, pa čak i u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji.

Glavoš vodenjak, smatra profesor Marić, je endemska vrsta Skadarskog jezera, ali ne i samo Crne Gore, budući da ovo Jezero pripada i susjednoj Albaniji.

– Sasvim je moguće da je ima i u slivu rijeke Drine – kaže on.

Marić navodi da je ovo jedna od najmanjih riba u Crnoj Gori koja naraste najviše do tridesetak centimetara i da se od drugih razlikuje što tijelo nema krljušti oko grudnih peraja, kao i da je repno stablo golo. Kod mužjaka se po tijelu nalaze male crne tačke.

Ova riba, upravo zbog toga što je sićušna, nije bila predmet interesovanja šire javnosti.

– Za nju su se zanimali samo naučnici, jer je u nauci pravilo – što manja riba veće interesovanje – kaže Marić.

Ribe koje su poznate s prefiksom crnogorske su makiš, pastrmka ili one s lokalnim imenima, kao što je na primjer Kneževićeva ljolja. On navodi da u Crnoj Gori postoji 75 vrsta slatkovodnih riba, od kojih 15 nijesu domaće vrste, koje su donešene, kao tolstolobik ili kinez u Skadarskom jezeru. Jedine endemske vrste ribe u Crnoj Gori su mekousna pastrmka iz rijeke Zete, zetska brkica, kao i ukljeva i bijeli brcak iz Skadarskog jezera.

Profesor Marić, kako kaže, ne može skriti ljutnju što njegove kolege iz Britanije i Češke nijesu prijavili svoj rad.

– U ihtiologiji (nauka o ribama) svi pomalo kradu. Loveći ribu iz drugih sredina odnose je i proučavaju, pokušavajući da dođu do materijala za svoje radove – kaže on.

Ali bez obzira na ti lošu praksu, Marić ukazuje da je „naučno najpoštenije da se od svojih kolega traži materijal za proučavanje i prijavi istraživanje na kojem se radi".

Republika