Zapamti i Oprosti – pomirenje i istina o proslosti. Kako priznati da je Crna Gora bila u ratu? O blagodetima tzv. tangentualne umijesanosti Crne Gore u proces raspada bivse Jugoslavije.
Piše: Srđa Pavlović
U svakom drustvu koje prolazi kroz period post-konfliktnih dilema – crnogorsko drustvo nije izuzetak po ovom pitanju, iako nasa politicka elita nastoji da minimalizuje znacaj pomirenja – postoji tenzija izmedju dva osnovna modela pomirenja, odnosno, izmedju dvije forme suocavanja sa prosloscu.
Retributivna pravda (sudsko procesuiranje onih koji su pocinili zlocine) je model koji sprovodi drzava kroz sudski sistem, kako bi se iznova uspostavio balans poremecenih odnosa u drustvu. Ovaj model, ipak, nosi u sebi odredjene nedorecenosti: pravno sakncionisanje okrivljenih od strane drzave nema elemente istinskog pomirenja medju zajednicama, pa ne vodi okoncanju procesa.Vrlo cesto se sudski porocesi koriste od strane drzavnog aparata kao zamjena za istincki proces pomirenja nacija/grupa/zajednica u jednom drustvu. Drugim rijecima, sudskim procesima se pripisuje moralna dimenzija, koju oni ne posjeduju. Osim toga, u zavisnosti od politickog konteksta, moze se desiti da se sudski procesuiraju izvrsioci nasilja i zlodjela, dok dizajneri politike sto je dovela do zlocina cesto (kao ne kao po pravilu) ostaju nekaznjeni.
Savremena crnogorska situacija je dobar primjer pokusaja (induciranih spoljnim pritiskom) da se retributivna pravda selektivno primjenjuje na one koji su optuzeni da su pocinili zlocine, a kreatori politike sto je obezbijedila ideoloski i logisticki okvir za zlocine ostaju nekaznjeni. Svjedoci smo da se crnogorski drzavni aparat trudi da ostavi utisak aktivnog ucesnika u procesu ostvarivanja retrubitve pravde (naredjenje da se svi predmeti vezani za optuzbe za ratne zlocine procesuiraju do maja mjeseca…..??) . Ipak, ostaje nejasno kako je moguce da se optuzeni ne pojave na inicijalno saslusanje i da ne snose nikakve zakonske posljedice? Crnogorska vlast zna imena i adrese odgovornih za zlocine pocinjene tokom agresije na Dubrovnik; kao sto zna i strukturu onoga sto se ranih 1990-tih zvalo vikend cetnici. Takodje nije potpuna nepoznanica ni ko je organizovao partijske paravojske koje su djelovale po sjeveroistocnoj Bosni, i ko je finansirao i vodio kampove za obuku paravojnih formacija na teritoriji Crne Gore. Imena odgovornih za desavanja u logoru Morinj, kao i onih koji su donijeli odluku da se vojno djeluje u regionu Bukovice kod Pljevalja nijesu tajna. Djelatnosti crnogorske vlasti u ovoj oblasti ostaju na nivou politicke retorike koja je dizajnirana da izmanipulise spoljni faktor, pa je pitanje da li ce se bilo koji od iniciranih sudskih procesa ikada okoncati.
Drugi model je takozvana restaurativna opravda – koncentrisan sistematski napor da se isprave nepravde ucinjene pojedincima i grupama. Ovakav model stavlja naglasak na proces zacjeljivanja rana individue, grupe ili zajednice. Ovo se ostvaruje tako sto se javno i jasno otktriva ponasanje koje je dovelo do zlocina. Cilj je da se ostvari pomirenje izmedju zrtve i pocinioca neopravde (zlocina). Ovaj model se ponekad naziva i reintegrativna pravda, s obzirom da se naglasava ju elementi kao sto su oprastanje, nada, odgovornost, i pozitivan ishod procesa za sve ucesnike. Restaurativna pravda se bazira na suocavanju sa desavanjima iz proslosti koje se odvija na individualnom i kolektivnom nivou. Ovaj model tezi da odgovori na pitanja ko je kreirao politiku sto je dovela do zloocina; ko je izdavao naredjenja; ko je izvrsavao naredjenja; sta se desilo sa nestalima; gdje su njihova tijela; o kakvoj se politici radilo; ko je imao koristi od svega toga? Teziste je, dakle, zelja da se sazna sto je moguce vise o sudbini zrtava.
Medjunarodna iskustva nam govore da se istina o proslosti saznavalka lakse tek nakon sto su totalitarni i autoritarni rezimi bva,li zamijenjeni demokratskim vladajucim modelima i strukturama. Drugim rijecima, promjena vlasti je uslov koji mora biti ispunjen ako zleimo da zapocnemo proces pomirenja na nasem prostoru.
Oba ova modela podrazumijevaju znacajan nivo ucesca drzavnog aparata u procesu utvrdjivanja istine o proslosti i odmjeravanja odgovornosti. Crnogorska situacija nas suocava sa bazicnom dilemom: kako zapoceti proces pomirenja pod vodjstvom vladajuce elite, kada je ta elita bila kreator i sljedbenik politike sto je omogucila zlocin. Osim toga, postavlja se pitanje kako se angazovati u ovom procesu post-konfliktne rezolucije, kada drzavni organi odbijaju da prepoznaju cinjenicu da Crna Gora jeste bila u ratu kao veom aktivan ucesnik (na vojnom i politikcom, kao i na finansijskom polju)?
Dakle, oni koji su se mucili ratnom situacijom, pa nakon toga pomirenjem i suocavanjem sa prosloscu a koji pisu ili citaju blogove su, vjerujem upoznati sa teorijom i raznim pristupima pomirenju. Ako slucajno nisu najjednostavnije je upoznati se sa brosurama Zena u crnom koje uporno i aktivisicki i teorijski rade na ovoj temi.
Profesore Pavlovovicu, bar sto se mene tice i nekih koje znam, teorija nije problem ili makar ona NIJE DOVOLJNA. Imati teoriju bez prakse, zna se sta je!
Ne spocitavam gospodinu da on nema prakse, ali je ocito da ljudi koji su citali ovu teoriju u CG nisu dovoljno vidljivi, nisu dovoljno prepoznati, nisu okupljeni …Ono sto znam je da su zenske organizacije pokusavale ali ih ocito niko ne shvata ozbiljno a one same nemaju dovoljno prodornosti ni resursa.
Ono sto je cinjenica je da smo u decembru imale radionicu u Centru za kulturu u Kotoru sa temom “Uvijek neposlusna” sa istoimenim filmom Zena u crnom sa najavom da se radi o suocavanju sa prosloscu i tranzicionoj pravdi. Prisustvovalo je citava 4 covjeka ( tri zene i jedan muskarac).
Dakle, profesore Pavlovicu i ostali koje interesuje ova tema na djelotvoran nacin, ja uvijek vjerujem da je ljubav djelovanje a ne promisljanje pa i uovom slucaju, posaljite svoja imena i adrese na anima@cg.yu pa cemo nastojati da se okupimo u KSM s proljecem ukoliko to neko ne inicira prije nas (clanice ANIME).
U ovoj situaciji u CG ako se ne djelujue u javnom prostoru svi cemo se muciti sa svojom savjescu tj. sa svojom moralnom ili makar metafizickom odgovornoscu.
Do tada procitati, osim ovog bloga i majecnu knjizicu “Cuj mali covjece?/ K/ Jaspers i “Stanje poricanja” S. Koen.
Nevladine organizacije mogu i treba da igraju znacajnu ulogu u procesu pomirenja, i Zene u Crnom su, svakako, jedna od vaznih karika u ovom lancu djelatnika.
Ipak, da bi se ovaj proces inicirao, neophodno je da se steknu odredjeni opsti uslovi: svijest o potrebi (neophodnosti) suocavanja sa prosloscu; spremnost vladajucih struktura i drzavnih organa da obezbijede okvir za zapocinjanje ovog procesa; konsenzus svih ucesnika u procesu da je utvrdjivanje istine apsolutni prioritet, itd.
Mislim da je neophodno pojasniti mehanizme pomirenja i prednosti angazmana na ovom polju; aktuelizovati ovu temu do nivoa na kojem drzavne strukture ne mogu da ignorisu pozive za djelovanje. Prakticni koraci se mogu preduzeti nakon sto se neki od pomenutih uslova zadovolje. Istvremeno, svjestan sam potrebe da se generalna populacija informise (obrazuje) o problematici pomirenja i shvati da nezatravljeni grobovi nijesu osnova na kojoj se gradi stabilno drustvo. Ovo je moj cilj.
U Crnoj Gori se nijesu stekli uslovi za ovakvo djelovanje. Naravno, individualne organizacije, kakva je ova koju vi vodite, rade na specificnoj problematici u onoj mjeri u kojoj im to dopustaju materijalni i administrativni uslovi. Takvo djelovanje je znacajan segment sirokog procesa pomirenja o kojem pokusavam da pisem. Aktivizam je apsolutno neophodan, ali ne donosi rezultate ako se prethodno ne objasne prednosti odredjenog modela pomirenja i ne ostvare drzavni okviri u kojima se taj proces odvija. Bez obzira sta mi zeljeli, cinjenica je da se proces pomirenja ne moze zapoceti bez saglasnosti drzavnih organa. Individualne djelatnosti nevladinih organizacija sobom nose odredjenu dozu pritiska na zvanicnu Crnu Goru, ali se sami proces mora odvijati pod pokroviteljstvom upravo te zvanicne Crne Gore.
Ono sto je, mislim, potrebno, jeste da se drzavni aparat jasno odredi po pitanju desavanja tokom ranih 1990-tih godina na nasem prostoru i uloge koju je Crna Gora igrala u procesu dezintegracdije bivse SFRJ. U tom okviru se, potom, mogu i trebaju pozicionirati specificni problemi iz korpusa krsenja ljudskih prava, ratnih zlocina, itd. Da bi se poceli baviti problemima koje sobom nosi tranziciona pravda, neophodno je suociti se sa centralnim problemom crnogorske post-komunisticke proslosti: ucescem u ratu i zlocinima koji su pocinjeni. Ne bih zelio da me shvatite pogresno – ne pokusavam da marginalizujem specificne akutne probleme kojima se bavi vasa organizacija – ali mislim da je pitanje zlocina pocinjenih nad Bosnjacima i Hrvatima od strane zvanicne Crne Gore i predstavnika zvanicne Crne Gore, prioritet kojim se moramo baviti.
Vrlo je lijepo i poucno citati elaborate g. Srdje Pavlovica o pomirenju, uglednog clana Crnogorskog Kulturnog Drustva iz Toronta. Istina, ovaj pristup vjerovatno nece isprovocirati neku vecu polemiku, jer štivo je jedno, blog drugo, a stvarnost trece.
Ali u svakom slucaju, ova siroka analiza je dobrodosla, medjutim u jednoj balkanskoj sredini, kao sto je Crna Gora, ukoliko se izuzme dio populacije, ova analiza nece naici ne neki odjek.
Treba jos puno raditi sa tim narodom, mladim generacijma, i mozda eventualno u buducnosti ocekivati emancipovano i kultivisano drustvo.
Kao sto Njegos rece – Sto se crnim zadoji djavolom, obesta se njime dovijeka.
Drago mi je da se moja analiza (dio koji je do sada objavljen) dopada gospodinu Raicevicu, i zahvaljujem se na komplimentima koje mi je uputio.
Svjestan sa problema o kojima gospodin Raicevic govori. Upravi ti problemi su moja dodatna motivacija da pisem na temu pomirenja, u nadi da ce ovi tekstovi imati makar nekom uticaja na citaoce. Naravno, ja ne gajim iluzije da moje pisanje moze rezulturati kolektivnom akcijom na planu pomirenja. Ipak, svaki napor u tom pravcu pomaze.
Dosadasnje reakcije na moje blog-tekstove mi govore da citaoci posvecuju vise paznje formi nego sustini. Ja smatram da uopste nije bitno u kakvoj se formi, odnosno u kakvom se formatu, ponudi odredjeni tekst, ako taj tekst tretira datu temu na korektan i koristan nacin. Nekoliko citalaca su mi prigovorili sto koristim blog za “ozbiljnu analizu”. Ovim su, vjerujem nenamjerno, uvrijedili sve blogere, posto su pozicionirali sve ono sto je ikada napisano kao blog u sferu jeftinog, zabavnog, i lakog materijala, o kojem ne mora da se razmislja.
Istovremeno, osim blogera sa nadimkom Zipp, niko od citalaca nije nasao za potrebno da se pozbavi materijalom koji sam ponudio na bilo kojem nivou. Nedostatak ovakvog angazmana je manifestacija problema koji je gospodin Raicevic pravilno definisao. Ovo saznanje jeste deporesivno, ali me nece odvratiti od namjere da i dalje pisem na ovu veoma vaznu temu. Moji tekstovi imaju i edukativnu funkciju, posto citav angazman vidim i kao sopstvenu profesionalnu obavezu.
Cinjenica da znatan broj stanovnika Crne Gore nema izgradjene senzibilitete za ovu temu, i nijesu dovoljno i na pravi nacin informisani o ovoj problematici, su razlog vise da se ovi tekstovi pojave u stampi (u bilo kojem formatu). Radi se, ipak, o dugotrajnom procesu obrazovanja citalacke publike.
Na kraju, moram unijeti malu korekciju iz postovanja prema cinjenicama: ja nikada nijesam bio, niti sam danas, clan Crnogorskog Kulturnog Drustva iz Toronta. Koliko me sjecanje sluzi (veoma varljiva kategorija), na internet stranici ovog drustva se prije vise godina pojavio moj tekst o crnogorkoj istoriji, politici, i dentitetima. U tom kontekstu je na istu stranicu postavljena moja fotografija i adresa u Edmontonu. Ovo ne govorim iz namjere da se ogradim od pomenutog Drustva u Torontu, niti da na bilo koji nacin marginalizujem njihov vrijedni rad, o kojem imam samo sporadicna saznanja. Radi se, prosto, o faktografiji koja se treba postovati.
Srdacan pozdrav.
Postovani g. Pavlovicu,
Ja, kao neko ko je dobio u amanet i to da cuva nasljedje i brine o clanovima Crnogorskog Kulturnog Društva iz Toronta, listajuci arhivu, nasao sam i Vase ime.
Postovani g. Pavlovicu,
u prethodnom tekstu kažete sljedece – ” Na kraju, moram unijeti malu korekciju iz postovanja prema cinjenicama: ja nikada nijesam bio, niti sam danas, clan Crnogorskog Kulturnog Drustva iz Toronta. Koliko me sjecanje sluzi (veoma varljiva kategorija), na internet stranici ovog drustva se prije vise godina pojavio moj tekst o crnogorkoj istoriji, politici, identitetima. U tom kontekstu je na istu stranicu postavljena moja fotografija i adresa u Edmontonu. Ovo ne govorim iz namjere da se ogradim od pomenutog Drustva u Torontu, niti da na bilo koji nacin marginalizujem njihov vrijedni rad, o kojem imam samo sporadicna saznanja. Radi se, prosto, o faktografiji koja se treba postovati.”
Postovani gospodine Pavlovicu,
u rukama držim upisnicu br. 57., gdje piše, da Vam podsjetim, i zbog Vaše savjesti i usput moje ( ipak ste Vi profesor i ucite druge, pa sam se nadao da možete nešto i mene nauciti, a ne ja Vas) – Stupam u clanstvo Crnogorskog Udruženja iz Toronta, i obavezujem se da cu na svakom mjestu raditi za dobro Crne Gore i Kanade, njene suverenosti, kulture, duhovnosti i slobode njenih gradjana. U upisnici ste napisali VASE PUNO IME I PREZIME, VAŠU PUNU ADRESU, TELEFON, DATUM RODJENJA, MJESTO RODJENJA, DRŽAVLJANSTVO I NACIONALNOST. Na kraju toga ste upisali datum uclanjenja – a to je 12. Jun 2001. godine i potpisali ste se. Tadašnji sekretar Društva Vam je izdao i clansku kartu. Kopiju Vaše upisnice Vam mogu dostaviti.
Ja sam Vas nazvao nasim uglednim clanom, jer CKD cijeni i poštuje sve svoje clanove i prati njihov rad… U rubrici na web stanici koja promovise prije svega vrijednosti Crne Gore, a koja je osnovana u Torontu ( koja objavljuje i aktivnosti Crnogorskog Kulturnog Drustva) – pod naslovom NASI U KANADI – bilo je postavljeno Vase ime ( bez slike, jer sliku nažalost tada nijesmo imali) i Vaša adresa. Nakon izvjesnog vremena, javili ste mi se sa molbom da Vašu adresu skinem. Mi smo Vasu adresu skinuli i usput smo uklonili i cijeli tekst o Vama i Vaše ime. Na naš gest dobre volje, da Vas postavimo na našem web-u ( jer Vas cijenimo), Vi ste nam odgovorili – gestom loše volje.
Postovani gospodine Pavlovicu,
žao mi je što je došlo do otkrivanja nekih cinjenica koje su uzrokovane Vašom amnezijom. Mi nijesmo mogli dozvoliti da neko manipuliše cinjenicama ili faktima, a moj komentar prema Vama je bio dobronamjeran, i to što ste clan jednog nestranackog udruženja iseljenika treba da Vam imponuje.
Usput da Vas podsjetim, Vaše ime se nalazi i u Monografiji o Crnogorcima u Kanadi, koje je izdalo Crnogorsko Društvo iz Toronta, na strani 549 Monografije, izdate u Podgorici i Torontu 2006.g.
Postovani g. Pavlovicu,
ukoliko postoji jos neko sa Vasim imenom i prezimenom i živi u Kanadi, i ima mjesto rodjenja kao Vaše, ja Vam u ime Crnogorskog Kulturnog Društva iz Toronta upucujem izvinjenje, i upucujem Vam molbu da koristite ( kao i ja ) srednje slove, da bi ljudi mogli da znaju o kojem Srdjanu – Srdji Pavlovicu je rijec.
Uvazeni gospodine Raicevicu,
Bilo bi mnogo korisnije da ste potrosili vrijeme na komentarisanje teksta koji sam napisao o pomirenju, a ne oko trivijalnog detalja mojeg toboznjeg “clanstva” u dijasporskoj organizaciji. No, vama je ocigledno mnogo vaznije da se sa mnom posvadjate, po bilo kojem osnovu. Nemam nikakvih razloga da se sporim ili svadjam sa vama, i necu vam pruziti to zadovoljstvo. Ovaj moj komentar je, stoga, zadnja rijec koju cu reci po pitanju mojeg “clanstva” u vasoj organizaciji.
Ja nikada nijesam ispunio nikakvu pristupnicu, niti se uclanio u bilo koje dijasporsko udruzenje u Kanadi. Iz ovog, naravno, slijedi cinjenica da ne posjedujem clansku kartu vaseg udruzenja. Ne znam o kakvom dokumentu (clanskoj karti/upisnici) govorite. Molim vas da, kada budete u prilici, posaljete ta dokumenta na moje ime (Srdja Pavlovic) na slijedecu adresu:
Department of History and Classics
2-28 Henry Marshall Tory Building
University of Alberta, Edmonton
Alberta T6G 2H4 Canada
Moj komentar u vezi sa “clanstvom” nije bio usmjeren (kao sto sam to vec napisao u ranijoj biljesci) ka minimiziranju niti jednog aspekta rada vase organizacije. Stoga ne vidim zasto bi vi ljutito reagovali, i moje tadasnje trazenje da sa vase Internet stranice uklonite moje podatke, nazvali “gestom lose volje” a sadasnju tvrdnju da nikada nijesam bio clan vase organizacije rezultatom “amnezije.” Ja prema vasoj organizaciji ne gajim nikakvu volju, ni dobru ni losu. Pamcenje me, na srecu, jos uvijek dobro sluzi.
Ja znam veoma malo o radu vase organizacije, osim da se radi o dijasporskoj organizaciji ljudi iz Crne Gore. Ponavljam da nikada nijesam imao, niti danas imam, bilo kakav odnos prema vasoj organizaciji, da bi bilo kakav moj postupak bio protumacen s vase strane kao gest lose ili dobre volje, svejedno.
Predlozio bih da se, ako je to uopste moguce, ubuduce fokusirate na temu kojom se bavim u ovom blog-u. Ovo, naravno, pod pretpostavkom da vas ova tema zanima.
S postovanjem.
Postovani g. Pavlovicu,
hvala Vam na Vašem odgovoru i
” ekpertskom objašnjenu” . Drago mi je što živite u Kanadi, jer u ovoj zemlji je vrlo važno da kad nešto tvrdite o nekom dokumentu – imate na tom dokumentu – potpis te osobe.
Znaci, ja se ne svadjam sa Vama, nego Vam predocavam nešto što ste Vi potpisali. Da na upisnici nema Vašeg potpisa, ja taj dokumenat ne bih i pomenuo.
I još jedna vrlo kratka stvar: Žalosno je da jedan intlektualac, koji pretendira da bude analiticar geopolitickih zbivanja, u svom licnom angažovanju u dijaspori, ne želi, nece, ne može da ima kontakt sa onima kojima i sam pripada a to su – iseljenici iz Crne Gore. Ovo naše Društvo ne traži od Vas ništa, gospodine Pavlovicu. I kao clanu ( što jeste, i što ne možete osporiti, cak i kad bi promijenili indentitet) – na kraju ove polemike reci cu Vam ono što je rekao veliki Ivo Andric –
NIŠTA NE IZDAJE COVJEKA KAO PAMCENJE, I NIŠTA NE VARA KAO RIJEC. SAMO ONO ŠTO JE NAPISANO OSTAJE ( to je inace i logo web stranice )
P.S. Kopiju Vaše upisnice i clana Vaše porodice ( zbog javnosti ne želim da otkrivam ime clana Vaše porodice ) poslacu Vam na Vašu adresu. Orginal zauvijek ostaje u Torontu.
S postovanjem i željom da nastavite da pišete onako kako ste i pisali u prethodnim blogovima, kao ekspert.