Londonski Gardijan postavlja pitanje kako će se tekuća globalna finansijska kriza odraziti na ‘turbo-kapitalizam’ – sistem koji već 20 godina vlada razvijenim industrijskim svijetom.

Još prije ove krize, piše list, iz samih dubina kapitalizma potekla su strahovanja za održivost modela oličenog u enormnoj nejednakosti klase bogatih koja odmiče svima drugima. I pitanje koliko će ljudi trpjeti sistem koji dopušta da, na primer, porodica vlasnika jednog od najvećih američkih lanaca samoposluga 2005. stekne bogatstvo ravno zaradi 40 odsto najsiromašnijeg dijela američkog stanovništva ili skoro sto dvadeset miliona ljudi.

Zastupnici slobodnog tržišta propovijedali su tokom protekle dvije decenije protiv zla državnog intervencionizma i protekcionizma. Ali, šta se dešava kada ovi gusari neokovanog kapitalzma zapadnu u nevolje, pita Gardijan i nudi odgovor:

Onda trčeći polete u krilo dadilji-državi koju toliko preziru, jecaju i vape za pomoć. Rezultati njihove pohlepe i nesposobnosti su tokom posljednje tri decenije izazvali sto ozbiljnih bankarskih kriza. I uvijek je omržena država bila ta koja im je priskakala u pomoć. Turbo- kapitalizmu odgovora da se, kada mu krene loše, oslanja na poreske obveznike i njihov instrument, državu. Država i poreski obveznici bi, smatra Gardijan, sada morali da traže pravo na riječ i kada sve ide kao po loju.