Bilo bi puno mudrije ulagati državni novac u program Njegoševog jubileja, čijom bi internacionalizacijom Crna Gora i Cetinje imali višestruke koristi
Piše: Dimitrije Popović
Uprkos nedvosmislenog stava velikog broja kompetentnih osoba, građana Cetinja i Crne Gore da se na platou iznad Cetinjskog manastira ne gradi nikakav objekt, mimo javne demokratske rasprave i argumentovane eksplikacije sprovode se interesi užeg kruga zagovornika tog projekta a koji očito vješto manipulišu sa neupućenom javnošću.
Već sam u svom članku objavljenom u Vijestima (Art, 9.1.2007) izrazio podršku pa to činim i ovom prilikom svima onima koji se protive izgradnji sakralnog objekta na spomenutoj lokaciji. Je li potrebno isticati kako je to nedopustivo zbog očuvanja dostojanstva mjesta tog cetinjskog, odnosno crnogorskog kultnog prostora zbog duhovne snage, simboličkoga značaja i istorijskog nasljeđa koji taj lokalitet, u čijem je središtu cetinjski manastir sa ćivotom Sv. Petra Čudotovorca cetinjskog ima za osjećaj i svijest svakog Crnogorca. Da ne bi ostali samo u sferi sentimenta prema tradiciji treba dati do znanja kako bi u građevinskom, odnosno formalno estetskom smislu, bilo kakav objekt na spomenutoj lokaciji predstavljao promašaj i devastaciju prostora, odnosno ambijenta koji je ionako narušen nakaradnim platoom remeteći prirodnu konfiguraciju terena iznad Cetinjskog manastira. Javnost ne smije dozvoliti da se zavodi lijepim riječima ili kakvim kompjuterskim simulacijama. Javnosti treba predočiti precizno izrađenu maketu na kojoj bi se jasno moglo vidjeti odnos Manastira i tog novog objekta. Onda bi neupućeni brzo shvatili promašenost takvog koncepta. Javnost jasno mora znati da treba uvažiti sve norme i standarde koji prate jedan objekat pa makar on bio i veličine kioska sa crkvenim suvenirima. Naime, po propisima mora postojati tzv. sigurnosna zona – prostor osiguran za izvanredne okolnosti; pristup vatrogasnim kolima, hitnoj pomoći, prostor za sanitarni trakt, odgovarajuća javna rasvjeta itd. Sve se to treba osigurati na postojećem platou, a to bi sve upropastilo, kao što sam već napomenuo, ionako narušen ambijent. Zato se ne smije dozvoliti da se zbog tri svetinje čini svetogrđe.
|
Vjera je u čovjeku, a ne u predmetu kome se klanja Dirljiva je naivnost onih koji smatraju da bi Cetinje izgradnjom sakralnog objekta dobilo status hodočasničkog mjesta upoređujući ga sa Lurdom, Fatimom ili Međugorjem. Oni moraju znati da su se u spomenutim mjestima događala ukazanja, što je za prirodu vjernika bitno drugačije od izlaganja tri sveta predmeta. Kada se 1858. Bernadet Subiroz nedaleko od grada Lurda ukazala Bogorodica to je za vjernike bilo puno važnije i za njihove religiozne osjećaje puno snažnije od mnoštva relikvija koje su nalazili u francuskim katedralama i crkvama. Takođe, treba napomenuti kako su prije nekoliko stotina godina razni kraljevi, prinčevi i mnogi vlastelini imali svoje lične zbirke relikvija hrišćanskih svetaca. Poznato je, takođe, da je u srednjem vijeku trgovina relikvijama bila unosan posao pa su se zbog njih znali voditi i oružani sukobi. Pošto se smisao hrišćanske religije zasniva na žrtvi, sama je crkva od početaka hrišćanstva odašiljala tijela mučenika pa kad bi ponestalo "svježih" mučenika, onda bi se slali djelovi tijela pa čak i najsitnije anatomske čestice (zainteresovane povodom ovog pitanja upučujem na konsultiranje stručne literature o hrišćanskoj religiji). Kada se uzmu u obzir činjenice o mogućim malverzacijama i falsifikatima, a čega je naravno bilo opravdano postoje sumnje u autentičnost mnogih relikvija pa tako i ove dvijih cetinjskih. Sjetite se anegdote sa Vladikom Radem kada su mu u Rimu ponudili da poljubi lance Sv. Petra, jedne od najznačajnijih hrišćanskih relikvija, Njegoš je odgovorio "Crnogorci ne ljube lance". U toj glasovitoj vladičinoj izjavi ne izražava se samo vrijednost temeljnog prava svake ljudske jedinke na "zlatnu slobodu", već i stav poglavara jedne hrišćanske crkve da se istinska vjera nalazi duboko u čovjeku a ne u predmetu kome se klanja. |
Pred cetinjskom i crnogorskom javnosti treba postaviti temeljno pitanje – kakvu svrhu ima i na čemu se zasniva potreba izgradnje objekta u kojem bi bile objedinjene ikona Bogorodice Filermske i dvije relikvije, ruka Svetoga Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta. Ove su se tri svetinje sticajem okolnosti našle zajedno i treba ponovo naglasiti da osim opšte hrišćanske simbolike u najširem smislu te riječi ova tri predmeta nijesu ničim konkretnim vezani za crnogorsku duhovnu niti svjetovnu istoriju. Treba li još jednom istaći kako je autentičnost dviju relikvija krajnje upitna, odnosno nedokazana?
Ako su zagovornici izgradnje hrama uvjereni u čudotvorne moći tri sveta predmeta onda neka lokaciju traže na nekom drugom mjestu a ne na platou iznad Manastira. Da je cijela akcija oko izgradnje objekta brzopleta i po mnogo čemu improvizatorska pokazalo je i prvotno nazivanje tog objekta "Sveta trojica" otkrivši tako elementarno nepoznavanje temeljnih pojmova hrišćanske religije. Da bi ispravili taj nonsens, pribjegli su preimenovanju pa ga sada zovu Hram – Svetilište. Tako je apsurdnost prvog naziva zamijenjena besmislenošću drugoga. Naime, osim opšteg značenja novo ime objekta niti označava niti upućuje na išta konkretno, a poznato je da svaki hrišćanski hram, crkva odnosno kapela nosi konkretno ime onoga kome je ili onome čemu je posvećen sakralni objekt. U smislu hrišćanske religije hram je objekt u kojem se slavi Bog a svetilište je mjesto u hramu gdje je smješten oltar na kojem se izvodi euharistijski ritual.
Na kraju, kada je riječ o svetinjama treba istaći i dati do znanja kako Crna Gora ima svojih svetinja kojima bi trebalo pokloniti dužnu pažnju i pokazati više angažovanosti oko afirmacije istih. Takođe bih napomenuo kako se bliži dvjestota godišnjica rođenja crnogorske "pjesničke svetinje" Petra II Petrovića Njegoša. Mislim da bi bilo puno mudrije ulagati državni novac u program pjesnikovog jubileja čijom bi internacionalizacijom Crna Gora i Cetinje imali višestruke koristi. Ali prije nove afirmacije Njegoša treba temeljito isčistiti korov poprimitljivog filklora što zamračuje prave vrijednosti poetsko filozofske misli cnogorskoga velikana. "Đe je zrno klicu zametnulo…".
Vijesti
0 Comments