Najstarija gejša na svijetu žali za vremenom kada su četvrti gejši u Japanu bujale životom od samog izlaska sunca – gejše u svilenim kimonima su rikšama žurile u "rjotei" restorane gdje su zabavljale bogataše.

Njeno lice je naborano godinama, a sluh slabi, međutim, 98-godišnja Kokin je ponosna što je svoj život posvetila tome da bude gejša, obožavana od strane muškaraca zbog njenog šarma, mudrosti i ljepote.

Međutim, najstarija gejša na svijetu žali za vremenom prije Drugog svjetskog rata kada su četvrti gejši u Japanu bujale životom od samog izlaska sunca – gejše u svilenim kimonima su rikšama žurile u "rjotei" restorane gdje su zabavljale bogataše na zabavama koje su trajale do sitnih sati.

Ovih dana ulice gejša četvrti su tihe u japanskim gradovima sa neonskom rasvjetom gdje se noćni život više svodi na plesne klubove, barove sa hostesama i karaoke nego na tradicionalnu japansku zabavu, zbog čega su mnoge gejše nostalgične i nezaposlene.

"Mušterije su nekada imale toliko toga o čemu bi razgovarale", kazala je Kokin, koja koristi samo svoje umjetničko, ime što je uobičajeno među gejšama.

Kokin, koja nosi zeleni kimono sa roze ešarpom i ima dotjeranu kosu još svira "šamisen" (tradicionalni instrument sa tri žice) i pjeva klasične pjesme na zabavama u gejša četvrti Atami, u blizini Tokija.

Ona nema djecu koja bi brinula o njoj u starosti. Ali još uvijek ima uspomene o njenom vrhuncu kao gejše, kada bi je muškarci angažovali prije nego što bi dogoreo aromatični štapić.

"Sjedila bih dokono na klupi ljeti i neko bi mi prišao i pitao da li sam slobodna i ponudio da plati za jedan aromatični štapić", prisjeća se Kokin, koja voli da je zovu "Kokin sinsan" (starija sestra).

"Ljudi bi me tražili, makar na samo sat vremena", dodaje Kokin, čije su fotografije objavljne u dnevnim listovima širom Japana kada je u septembru napunila 98 godina.

Ovih dana, ostalo je svega nekoliko gejši u profesiji u kojoj su žene zabavljačice za basnoslovne sume novca pjevale pjesme, plesale i učestvovale u dovitljivom razgovoru na večernjim zabavama.

Broj gejši širom Japana je dostizao 80 000 1928. godine kada je Kokin započela karijeru, ali sada je ostalo svega oko 1000. U Tokiju ih ima samo 300.

Suprotno mišljenju da su gejše prostitutke, one su zabavljačice. Mada su neke u prošlosti imale patrone, i možda se udavale za njih, sada većina živi nezavisno izdržavajući se od skromnih prihoda.

Budući da je njihova klijentela elitnih biznismena i uticajnih političara smanjena, gejše se prilagođavaju potrebi da izađu iz njihovog eksluzivnog, takozvanog "svijeta cvijeća i vrba" i potraže nove klijente poput turista pa čak i žena.

Ekonomski pad 90-ih natjerao je biznismene da smanje troškove zabave, dok su visokoprofilni skandali proteklih godina natjerali političare da se uzdržavaju od pretjeranog trošenja.

Večera može koštati oko 80 000 jena (730 dolara) po osobi, u zavisnosti od lokacije i broja prisutnih gejši.

Međutim, čak i prije 90-ih muškarci su polako odustajali od kasnih zabava u "rjotei" restoranima sa tradicionalnim ograđenim prostorijama gdje su ih zabavljale gejše, i okrenuli se modernim udobnostima barova sa hostesama i karaoke kafića.

Dok se broj muškaraca koje su zabavljale gejše smanjivao, profesija se borila da preživi.

"Predsjednik kompanije, ukoliko je star 50 godina, možda nikada nije bio na večeri sa gejšama", kazala je Sumi Asahara, autorka knjiga o elegantnim zabavljačicama.

"Međutim, ako ne odete nećete znati kako je. A ako ne znate onda se nećete osjećati loše zbog toga što taj svijet nestaje".

Uznemireni zbog toga što gejše izumiru, grupe u Tokiju i turističke kompanije počele su da tu vrstu zabave čine pristupačnijom u trendu koji je već prisutan u Kjotu, antičkoj prijestonici Japana i centru svijeta gejši.

U Kagurazaki, u centru Tokija, jedna neprofitabilna organizacija počela je da nudi nastupe gejši prije dvije godine, nezamislivo u četvrti gdje su gejše rijetke na ulicama i gdje su bile zatvorene iza kapija rjotei restorana.

"Gejša tradicija će opstati unutar rjotei restorana za ljude koji su spremni da plate visoke cijene", kazala je Keiko Hioki, potpredsjednica grupe, Ikimači klub. "Da bi sačuvali svijet gejši kao dio naše kulture, treba bolje upoznati javnost sa njim".

Iznenađujuće je to što su nastupi popularni među ženama i četvrt je sada otvorena za strane turiste, a agencija "Miči trevel Japan" nudi turistima priliku da dožive autentični nastup gejši.

I rjotei restorani su takođe pod pritiskom da se promijene.

Restorani, sa kamenim baštama, rijetkim umjetničkim djelima i izuzetnim escajgom, tradicionalno su primali samo "onadžimi-san", ili redovne mušterije. Poput gejši, oni su otkrili da je posao oslabio i da nije profitabilan.

Sakuradžaja, rjotei restoran u tokijskoj četvrti Mukodžima star 64 godine, počeo je da prima velike grupe turista 2002. godine. Sa grupom od 30 turista, večera sa šest gejši košta manje od 10 000 jena po osobi.

"Ranije kada smo imali puno posla, nijesmo morali ništa da radimo a mušterije su čekale vani. Birali smo koga ćemo primiti", kazao je Kazuko Amemija, vlasnik Sakuradžaja.

"Više nije tako. Sada primamo svakoga".

Sakuradžaja takođe koristi Internet za regrutaciju novih gejši, mada mlade žene koje uđu u ovu profesiju ne mogu očekivati glamurozni život striktne plesne obuke, klasičnih instrumenata i nastupa na ritualnim čajankama.

"Mnoge žene su gejše 30 godina i ne idu na časove. Njih zapravo ne možete nazvati gejšama", kaže Kokin koja još uzima časove šamisena četiri puta mjesečno.

"Naš svijet se mijenja"

Neki puritanci su zgroženi promjenama, naročito kada gejše nastupaju za turiste. Međutim, za Kanae, gejšu iz Asakusa četvrti u Tokiju, spasavanje profesije gejši je mnogo više od očuvanja tradicionalne umjetnosti.

"Dakle, veliki dio Japana prihvata zapadne vrijednosti", kazala je ona. "Mnogi ljudi više ne govore pravilno japanski jezik. Međutim, u našem svijetu ostaje ono najbolje od Japana. Stoga, nadam se da će više ljudi, i Japanaca i stranaca, doći da bi to doživjeli".

Čisa Fudžioka

UVIJEK SE RAZLIKOVALE OD PROSTITUTKI

Gejše su žene zabavljačice u Japanu, koje izvode tradicionalne plesove i muziku tokom večernjih zabava i sastanaka u ekskluzivnim restoranima.

U Japanu je sredinom 50-tih godina postojalo oko 40 hiljada gejši, ali sada se procjenjuje da ih ima samo hiljadu. Ovaj pad se pripisuje opadanju interesovanja za tradicionalnu umjetnost, pojavu karaoka, kao i drugih vidova zabave.

Centar gejši je smješten u drevnom gradu Kjoto, ali postoje i centri u Tokiju, gdje ih sada ima oko 300, kao i u odmaralištu Atami, zapadno od Tokija, gdje ih je 230.

Neke od činjenica o ovoj profesiji:

OBUKA:

– Djevojke su u prošlosti postajale gejše početnice sa 13 godina, ali je sada zakonom zabranjeno da postanu početnice dok ne napune 18, osim u Kjotu gdje im je već sa 15 godina to dozvoljeno.

– Početnice su tada radile i po nekoliko godina prije nego što su postajale punopravne gejše, ali kako sada mnoge žene tek sa 20 godina počinju da se bave ovom profesijom, veoma često od samog početka nastupaju kao gejše.

– Gejše prolaze rigoroznu obuku sviranja na klasičnim instrumentima kao što su šamisan, flauta i doboš. Takođe vježbaju i tradicionalni ples, pjesmu i ceremoniju služenja čaja.

– Ostale vještine kojima moraju ovladati uključuju i zabavljanje gostiju lakom konverzacijom. Kod gejši postoji prećutno pravilo da se ne otkrivaju detalji iz njihove konverzacije sa klijentima, među kojima su i moćni političari i direktori velikih kompanija.

ODIJEVANJE:

– Gejše nose potpuno bijelu šminku sa crvenim karminom i crvenom sjenkom oko očiju. Bijeli puder pokriva njihovo lice, grudi i vrat, međutim potiljak ostaje otkriven u obliku slova "W".

– Početnice se oblače sa mnogo više detalja od starijih gejši, sa dugim i šarenim kimonima. Kako gejše sazrijevaju, one nose jednostavnije dizajne i ne nose više bijelu šminku, osim u specijalnim prilikama.

KORIJENI:

– Korijeni profesije gejši potiču još iz Edo perioda (1603-1867), kada su gejše zabavljale muškarce na putu za četvrt crvenih fenjera u Jošivari u Tokiju. Prostitucija je bila legalna u to vrijeme, ali profesija gejši se jasno razlikovala od prostitucije.

– U prošlosti su takođe postojale i muške gejše. Muških gejši je sredinom 30-tih bilo 470, ali ih je sada samo četiri. Oni sada imaju komične nastupe sa šalama i sviranjem šamisana između nastupa ženskih gejši.

Rojters/Vijesti