Stručnjaci UN do sada najradikalnije kritikovali odnos prema životnoj sredini u Crnoj Gori

Piše: D.Peruničić

U oblasti životne sredine u Crnoj Gori postoje ozbiljni problemi, nema kvalitetne kontrole i zaštite, Crna Gora privatizuje svoja glavna industrijska dobra iako nema čvrste politike koja bi obezbijedila čistu životnu sredinu, a energetska efikasnost svrstava je među 10 zemalja u svijetu sa najmanjom efikasnošću – navodi se, između ostalog, u Izvještaju o stanju životne sredine u Crnoj Gori. Dokument, u koji su "Vijesti" imale uvid, uradili su stručnjaci Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE) i danas će biti javno prezentovan.

Preporuke izuzetno obimnog Izvještaja zvanično je odobrila i crnogorska Vlada.

– Voda se pretjerano koristi u poređenju sa raspoloživim resursima, a sistem snabdijevanja ima akutnih problema, uključujući i nedostatak vode u ljetnjem periodu. Otpadne vode se ispuštaju bez prethodnog tretmana, što predstavlja ozbiljan problem na primorju, gdje se netretirana voda ispušta u more. Crna Gora ima i ozbiljne vruće tačke sa aspekta zagađenja vazduha, posebno sa Kombinatom aluminijuma i Željezarom. Crna Gora je ostvarila značajan napredak u harmonizaciji svog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, a drugi zakoni su u fazi izrade. Međutim, posebnu zabrinutost izaziva generalno loša primjena zakona – kaže se u Izvještaju.

U tom dokumentu se ističe da "usvojene strategije nijesu međusobno usaglašene i ne sadrže obaveze izvještavanja vezano za njihovu primjenu".

– Takođe, prioriteti u oblasti životne sredine koje je Vlada zacrtala nijesu jasno definisani i još su rijetke informacije o primjerima preduzetih aktivnosti na primjeni strategija. Kapaciteti za primjenu zakona i strategija su očito nedovoljno razvijeni. Administracija u oblasti životne sredine ima nedovoljan broj službenika da bi mogla da se izbori sa svim zadacima koje nameće novo zakonodavstvo i strateški okvir, a da ne spominjemo sprovođenje ozbiljnijih reformi. Sprovođenje propisa u oblasti životne sredine je definitivno slabost. Tu postoji nedostatak monitoringa i izvještavanja o životnoj sredini, odsustvo registra zagađivača, fragmentirani sistem izdavanja dozvola, razasute nadležnosti inspekcije i neefikasna praksa u inspekciji. Štaviše, pitanja životne sredine su očito nedovoljno važna za pravosudni sistem, s obzirom na to da on ne daje povratne informacije inspekciji za životnu sredinu o postupcima koji su pred sudom. Ne postoje sankcije za kršenje propisa u oblasti životne sredine, što objašnjava zašto nadležni subjekti posvećuju malo pažnje zaštiti životne sredine – kaže se u Izvještaju.

Eksperti UNECE-a kao poseban problem ističu nepostojanje "nacionalnog programa objedinjenog nadzora nad životnom sredinom, iako nekoliko institucija za monitoring obavlja mjerenja i proizvodi podatke".

Pored ostalih nedostatka, UNECE ističe da ne postoji sveobuhvatna statistika o prihodima od ekoloških taksi i naknada.

– Od njih se ostvaruju umjereni prihodi, ali ne obezbjeđuju adekvatni stimulansi za bolje ponašanje i veću brigu o životnoj sredini. Ukratko, sankcije nijesu ni kredibilne, ni djelotvorne. Zagađenje vazduha povezano sa saobraćajem je zabrinjavajuće, jer nijesu preduzete nikakve mjere za smanjenje zavisnosti od zastarjelih vozila i benzina lošeg kvaliteta. Naknade za otpad, vodu i otpadne vode su suviše niske da bi uticale na smanjenje proizvodnje otpada i potrošnje vode. Ne postoje djelotvorni stimulansi usmjereni na preduzeća koja troše resurse i zagađuju okolinu. Ne postoje informacije o tome koliko je industrijski sektor opremljen sa sredstvima za borbu protiv zagađenja, a ni o tome da li ovaj sektor nastavlja uticaj na životnu sredinu ili investira u zaštitu životne sredine. Ne promoviše se upotreba čistijih tehnologija u sektorima industrije i energetike, a ne postoje ni ekonomski stimulansi za uvođenje najboljih raspoloživih tehnika. Rashodi privatnog sektora vezano za mjere zaštite životne sredine su jednostavno nepoznati – tvrde eksperti.

Oni su posebno istakli problem divlje gradnje na primorju, "uglavnom zbog nepostojanja planiranja namjene zemljišta".

– Nekontrolisana i nelegalna gradnja se odvija uz plaže, pa čak i u zaštićenim zonama, ali je inspekcijska služba isuviše slaba da bi vršila kontrolu preko građevinskih dozvola. I u planinskoj regiji je priroda ugrožena. Postojeći projekti za nekoliko velikih skijaških zona nisu usklađeni sa principima održivog turizma – kaže se u Izvještaju.

Ogroman problem, po njihovom mišljenju, je što ne postoje planovi za dobijanje struje iz obnovljivih izvora.

– Energetska politika definisana je 2005. godine. Ona sadrži skromni cilj da se udio obnovljive energije proširi za samo dva odsto, ali u Crnoj Gori vjetar, biomasa i male hidroelektrane imaju mogućnosti da nadomjeste svu struju koja se uvozi.

Energetska efikasnost je posebno niska. Samo dva velika industrijska pogona troše polovinu ukupne raspoložive struje, a ostatak se troši na grijanje i električne aparate u domaćinstvima.

Gubici u mreži prenosa i distribucije su veći od prosjeka, cijene struje za domaćinstva su značajno ispod tržišnog nivoa, stopa naplate je niska, potrošnja struje u domaćinstvima uglavnom se odnosi na grijanje i hlađenje, a velike uštede mogle bi se očekivati od poboljšane izolacije stambenih objekata i prelaza na korišćenje obnovljive energije – kaže se u tom dokumentu.

UNECE tvrdi da je nedostatak vode za piće pogoršan lošim stanjem mreže za distribuciju vode, u kojoj se gubi oko polovina vode prije nego što dođe do potrošača.

– Tek nešto oko 70 odsto korisnika plaća svoju potrošnju vode za piće, a opštinska preduzeća za upravljanje vodama nijesu u mogućnosti da se izbore sa ovim problemima. Otpadne vode se ispuštaju u more kao netretirane ili cure iz cjevovoda – tvrde stručnjaci UNECE-a.

GRADNJA NA PRIMORJU BEZ KONTROLE

– Važan problem koji se tokom posljednjih 15 godina uvećao je nelegalna gradnja stanova i kuća za odmor u mnogim opštinama. Situacija se pogoršala naglim rastom kupovine nepokretnosti stranih državljana.

U blizini Budve jedan međunarodni investitor je nelegalno naredio rušenje jedne litice radi sporne izgradnje jednog velikog hotela, marine i heliodroma. Od 2004. godine, nekoliko parkirališta i široki asfaltirani pristupni putevi su nelegalno izgrađeni u zaštićenoj zoni Velike plaže. Na plaži se mogu vidjeti male prodavnice i drugi trajni objekti, iako je to nelegalno prema zakonima o zaštiti životne sredine i zaštiti primorskog regiona. Nova kršenja zakona, poput izgradnje nasipa, nasipanja zemljom, nelegalne gradnje takođe su se desila u zalivu Buljarica tokom 2006. godine.

Kotorom se ne upravlja na pravi način. Bez posebno zaštićenih zelenih površina, urbanizacija obale (na primjer između Petrovca i Ulcinja) biće nezaustavljiva. Ponekad se jednostavno radi o nedostatku volje ili kratkoročnom privlačenju sivog tržišta koje ohrabruje lokalne organe vlasti da zatvore oči prema nelegalnoj gradnji duž obale i u planinskom regionu. Nema zakonskog okvira koji bi spriječio korupciju i sukobe interesa i pravosudni sistem mora biti revidiran – navodi se u Izvještaju.

U PROCESU PRIVATIZACIJE NE MARE ZA EKOLOGIJU

U Izvještaju se navodi problem nedostatka kadra, naročito u inspekcijskim službama, kao i da "nema zakona na snazi niti u pripremi koji se bavi ekološkim aspektima privatizacije industrijskih kapaciteta i zemljišta".

– Očekuje se da će većina predviđenih privatizacija biti okončana 2008. godine. Međutim, ona se sprovodi bez postavljanja standarda i transparentnih proceduralnih kriterijuma i bez transparentnih pravila za rješavanje pitanja odgovornosti za životnu sredinu. Inspekcijske kontrole su ad hok i nema popisa ni spiska zagađivača kod kojih se zahtijevaju kontrole ekološke inspekcije, što znači da se ne zna koja preduzeća podliježu inspekcijskoj kontroli – kaže se u Izvještaju.

Vijesti