Mojdež, najživopisnije selo u hercegnovskoj opštini, klizi u provaliju.

Piše: S.Radosavljević

Tri godine poslije klizišta koje je uništilo tri, a oštetilo desetine kuća i imanja, mještani ponovo strepe od katastrofe. Kuće, naročito u zaseocima Kovači i Miokusovići pucaju, a ispod njih se lomi zemlja. Sobe i dvorišta postaju kosine, potporne zidove razdvajaju napukline koje dijele kuće napola. Pucaju tavanice, vodovodne cijevi se pomjeraju, puca asfalt na seoskom putu.

Republičke vlasti i lokalna uprava dogovorili su u septembru, nakon više mjeseci apelovanja iz Mojdeža, zajedničko finansiranje nastavka radova na novom hidrotunelu kojima bi trebalo da se zauzdaju podzemne vode i spriječi novo klizište. Poslije prvih kiša u hidrotunelu kome prijeti obrušavanje već ima toliko vode da su radovi nemogući. Predsjednik MZ Mojdež Milorad Velaš na to je upozoravao, a mještani se boje, da će, ako preguraju zimu, nadležni ponovo odlagati rješavanje njihovog problema.

U Mojdežu ovih dana voda na sve strane. U velikom dijelu sela čuje se šum izvora koji sada zvuče zloslutno. Poslije prvih jačih kiša proradili su gotovo svi izvori, ali mutna voda nekih, kao što je voda Ograde bila ovih dana, kaže Velaš, inače tehnički direktor hercegnovskog Vodovoda, ukazuje na "sumnjiva" dešavanja ispod zemlje.

– Nije normalno to ponašanje izvorišta. Na primjer, u Lovcu na nižoj koti, nema vode, a u Ogradi, na višoj, ima. Očigledna je deformacija podzemnih vodotokova – kaže Velaš.

Podno dijela seoskog puta u rejonu starog klizišta dva su hidrotunela na 16 metara udaljenosti jedan od drugog. Velaš je ovih dana sa strahom, kaže, ulazio u novi Potkop do sredine, odnosno do 180. metra. Tunel je nabubrio sa strana i pod mu se podigao.

– Stranice su se na nekim mjestima suzile za čitav metar, a u proteklih mjesec dana približile su se devet centimetara. Jezivo je ući unutra. Tunel se deformiše sve brže i sve će ovo jednog dana postati ruševina – strahuje Velaš.

Istočno i zapadno od hidrotunela iz koga vode cijevi, jer se mještani tom vodom snabdijevaju, su kuće čije se stare pukotine obnavljaju, a nove stvaraju.

Spavaća soba u kući Vlada Vujovića postala je nizbrdica. Klizište u februaru 2004. godine "prepolovilo" je napuklinom dio njegove kuće i ova linija i danas obilježava kuhinjski pod. Pukotine na spoljnim zidovima su zakrpljene, ali su nastale nove u gotovo svim prostorijama i na spoljašnjosti.

– U proteklih mjesec dana smo primijetili da se nešto "kreće". Pukotine se povećavaju, nove se pojavljuju. Nešto se "cijepa" sa lijeve i desne strane kuće, a ona se naginje – kaže Vujović. On komentariše da se more u Igalskom zalivu muti upravo od vode iz Mojdeža koja se u selu "raširila na deset strana" i odnosi zemlju koja klizi.

U susjedstvu su i druge kuće Vujovića. Ispred jedne od njih, kuće Soja i Ljubice Vujović, pukotina od desetak centimetara. Ova stara pukotina, začepljena betonom, ponovo je otvorena, kao i druge na kući.

– U kupatilu su se cijevi potpuno pomjerile, pločice otpadaju – pokazuje Ljubica gotovo neupotrebljivu sanitarnu prostoriju.

U kući nekadašnjeg predsjednika Opštine Đorđa Radulovića, Josip Broz se nekad gostio, svraćajući u Mojdež kod Veljka Milatovića, sedamdesetih predsjednika Crne Gore. Da nije klizanja ova kuća bi, kao i većina kamenih i čvrstih, izgledala kao i prije tri decenije. Ali, tavanica i pod kod Radulovića pucaju, a vrata se teško otvaraju.

– Ljudi žive sa strepnjom. Čekamo u strahu i mislimo da ostanemo ovako do proljeća. A na proljeće, da li će tada biti spreman novac za rad i sanaciju tunela, pitamo se. Voda pravi pritisak i zato nam kuće pucaju, zato pucaju putevi. To se dešava u posljednjih godinu dana, a nadležnima bi trebalo da dođe do svijesti da ovo nije parada i priča. Naše kuće su starina, inovirane su, lijepo uređene, a sad treba da sve to jednostavno ode, da odnese jedan "cunami" – kaže Radulović. On smatra da bi posao na hidrotunelu trebalo da počne čim to vrijeme dozvoli.

Zid na ulazu u kuću Jelice Vujović je pukao, a ova starica pokazuje i "žile" u kamenom i betonskom dvorištu. Pukotina na potpornom zidu podno kuće već je široka oko pet centimetara. Linije se množe, kao i strepnje ove žene.

U svojoj staroj, ali uređenoj kući novinare dočekuje i Marija Režić. Ona pokazuje među koja se u dužini od oko dva metra potpuno provalila, te zid koji puca. Dvorište prekriveno kamenim pločama sa koga se pruža pogled na naizgled pitomu prirodu Mojdeža krenulo je nizbrdo.

– Ajte djeco, poslužite se, sljedeći put nas ovdje možda nećete naći, može sve potonuti – kaže ova starica sa tanjirom suvih smokava i mandarina u rukama.

Kuća Milorada Velaša potvrđuje zle slutnje. Vrata se krive, na podu napuklina. Velaš spominje ljude koji se boje da u ovom dijelu Mojdeža zanoće. Podsjeća kako je i prošli put, kad se klizište dogodilo, znao i opominjao, te da ga sada muče isti strahovi.

"Što ti ja dobro želim, bježi odavde", ponavlja riječi lokalnog iscjelitelja i starine.

DVADESET METARA OD SPASA

Mještani Mojdeža koji je nekad imao 23 vodenice, nijesu imali problema sa svojim izvorima, već im je voda, koja je tekla svojim vjekovnim tokovima, bila život za bašte, gasila žeđ i osvježavala.

Stari hidrotunel izgrađen je 1973. godine kako bi se vode usmjerile, ali je 1974. došlo do izbijanja podzemnih izvora. Zato je na 600. metru ovog hidrotunela dugog preko 1.000 metara postavljen čep koji je riješio situaciju. Međutim, prema priči Milorada Velaša, 1998. godine firma "Hidromont Merkur" sa koncesijom države u Mojdežu počinje vodoistražne radove i to upravo na hidrotunelu, iako njime gazduje Vodovod. "Hidromont Merkur" probija stari čep i drugi stavlja na 170. metru tunela. Ovo je poremetilo vodotokove i uzrokovalo klizanje terena, podsjećaju Mojdežani. Prava katastrofa se desila 28. februara 2004. kada klizište pravi milionsku štetu selu. Da bi se podzemne vode usmjerile i smirile, napravljen je projekat novog hidrotunela, sa desne strane starog, sa kojim je trebalo da se spoji. Međutim, novi tunel je izgrađen sa lijeve strane, a radovi, za koje Velaš i više stručnjaka tvrde da su nestručno obavljeni, prekinuti su u ljeto 2006. Firma "Vrdnik" za tri i po metra je visinski promašila stari tunel. Velaš kaže da je nedostajalo dvadesetak metara kopanja da se posao završi i selo spase novog klizišta. On i mještani optužuju inženjere koji su rukovodili poslom da su namjerno griješili, te da je suština njihovog postupanja bila da se "izvuku" vode radi nove koncesije. Za nastavak sanacije potrebno je 450.000 eura, a SO Herceg Novi obezbijediće polovinu. Sanacija je planirana u dvije faze, jedna na jesen, druga u proljeće 2008, ukoliko Mojdež ne zadesi nova katastrofa.

Oko mojdeških izvorišta vodi se više sudskih sporova. Do sada niko nije odgovarao zbog aktiviranja klizišta u ovom selu.

Vijesti