Tiho i iz nepoznatih razloga odustala od srednjoročnog ekonomskog plana
Piše: D. Crvenica
Agenda ekonomskih reformi, najvažniji srednjoročni razvojni plan Vlade ideološki naslonjen na liberalnu ekonomsku misao, poslije četiri i po godine odlazi u prošlost i ustupa mjesto Nacionalnom programu za integraciju (NPI).
Činjenica da NPI ima anemično ime u poređenju sa svojim prethodnikom čiji su naziv rado izgovarali predsjednici, ministri, ekonomisti, ali i takozvani "obični građani" (Cetinjani su najbrže reagovali i modernizovali pozdrav u čuveno: "đe si agendo") sasvim je zanemarljiva u odnosu na to da je ekonomska orijentacija budućeg Nacionalnog programa za integraciju za sada potpuna nepoznanica.
Tim od uglavnom liberalnih ekonomista predvođen profesorom Veselinom Vukotićem ponudio je tri verzije Nacrta agende ekonomskih reformi i razvoja od 2007. do 2011. godine, a dokument nije ni stigao do sjednice Vlade. Vjerovatno jer je pripremljen u politički osjetljivom momentu kada su članice vladajuće DPS-SDP koalicije u medijima "lomile koplja" na pitanjima treba li i do koje mjere privatizovati Elektroprivredu ili prodati Termoelektranu Deripaskinoj En plus grupi, treba li Crna Gora da bude socijalna država (kako piše u Ustavu) ili liberalna oaza u kojoj je snalažljivost jedini ljudski kvalitet.
Taj "sukob" je u junu završen u korist socijaldemokrata (SDP), nevoljnim ali jednoglasnim stavom ministara iz DPS-a da se poništi tender za prodaju Termoelektrane i 31 odsto akcija Rudnika uglja.
O razlozima zbog kojih je Vlada odustala od u junu pripremljenog Nacrta agende nijesu željeli da govore predstavnici nadležnih Vladinih resora, ostavljajući dilemu da li je Vukotić bio previše liberalan za SDP ili je u pitanju samo politička koreografija.
Zato je i nepoznanica da li je izbor NPI, sa ekonomskog stanovišta samo formalna kozmetička promjena ili nagovještava suštinski zaokret od predloženog liberalnog koncepta iz Nacrta agende ka konceptu socijalne države i državnog vlasništva u najvažnijim kompanijama koje je promovisala SDP.
Nejasnoće u srednjoročnoj politici u oblasti privatizacije, trgovine, poreza, državnog uređenja… mogu udaljiti investitore i dosta koštati Crnu Goru.
I dok je prva crnogorska Agenda ekonomskih reformi, usvojena u martu 2003, bila dovoljno privlačna da je objavi i promoviše sam tadašnji premijer Milo Đukanović, uz ne malu podršku potpredsjednika Branimira Gvozdenovića, o njenom "penzionisanju" u Vladi nijesu voljni da govore.
Iz kabineta predsjednika Vlade Željka Šturanovića (DPS) ni od generalnog sekretara Žarka Šturanovića "Vijesti" nijesu dobile odgovor o razlozima neusvajanja Agende, jer to navodno, nije njihova nadležnost.
O toj temi premijer je za sada govorio samo za "CG Ekonomist", rekavši da je njegova Vlada Vlada kontinuiteta i da nastavlja da ostvaruje "zacrtanu reformsku putanju, koju prate dobri makroekonomski pokazatelji".
|
Komentari Uporedo sa pohvalama koje je Agenda dobijala od vlasti i privrednih asocijacija koje podržavaju liberalizaciju ekonomije (uglavnom u smislu olakšavanja uvoza i otpuštanja radnika), stizale su i zamjerke. Među komentatorima se izdvaja Sven Langedijk iz Evropske komisije koji je prije nekoliko godina primijetio da "privatizacija nije, kako u slučaju Crne Gore izgleda, sama sebi cilj", već da bi "trebalo da pomaže ekonomiji ili obezbjeđuje donošenje odluka u kompaniji koje su u skladu sa ekonomskom argumentacijom i uzimaju u obzir dugoročnu prohodnost i profitabilnost". U Sindikatu Crne Gore su ocjenjivali da je Agenda "preambiciozna i neostvarljiva", dok su pojedini ekonomisti, među kojima Predrag Drecun, zamjerali neoliberalni pristup i ocjenjivali da je ona "političko-ideološki akt prije nego ekonomski". U opoziciji, liberali i SNP su kritikovali zbog visoke sive ekonomije i spoljnotrgovinskog deficita, neadekvatne strukture investicija, propasti privrede i neadekvatnog bankarskog sistema. |
Novi dokument koji će definisati razvojni okvir Crne Gore u procesu primjene sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU od 2008. do 2012. godine biće NPI, čiji će nacrt biti gotov do kraja godine, kazao je Šturanović. On je dodao da će Vukotićev Nacrt agende "svakako biti koristan dokument u koncipiranju određenih politika tokom izrade Nacionalnog programa za integraciju", ali nije rekao i na što je konkretno mislio.
Iz Gvozdenovićevog (DPS) Ministarstva za ekonomski razvoj stigao je sličan odgovor:"Ministarstvo za ekonomski razvoj nije u mogućnosti da odgovori na Vaša pitanja, jer mi ne koordiniramo taj posao".
Iako potpredsjednik Vlade zadužen za ekonomska pitanja Vujica Lazović (SDP) formalno nije odbio razgovor na tu temu, u prethodne tri sedmice nije našao vrijeme za to.
Jedini koji je javno komentarisao Agendu je bio njen koordinator, Vukotić, kazavši da je umjesto nje prihvaćena "Agenda štrikova" i zamjerio što je Crna Gora skoncentrisana na "udaranje štrikova i donošenje zakona za ulazak u EU".
On je na tradicionalnom Miločerskom ekonomskom forumu sredinom septembra ocijenio da o razlozima izbjegavanja Agende razvoja jasno govore njeni ciljevi – veća uloga biznisa, pojedinca i privatnog kapitala, nova organizacija državne uprave i nov kvalitet političara.
Ono što mu se ne može sporiti je da je samo politika još jednom odlučivala o ekonomiji.
|
Promašaji i pogoci agende Prva Agenda usvojena je u martu 2003. godine, što se poklopilo sa ključnom novinom – uvođenjem poreza na dodatu vrijednost (PDV), koji se kao instrument za punjenje državne kase pokazao boljim i od očekivanja optimističnih ministara. U uvodu prve Agende se navodilo: "Makroekonomski pokazatelji upućuju na činjenicu da je stanje privrede početkom 2003. godine teško. BDP je nizak, stopa nezaposlenosti među najvišima u regionu. Pored toga, veliki je i tehnološki višak radne snage, koji će, gledano na kratki rok, bitno povećati socijalni pritisak. Budžetski deficit je visok, a značajan dio preduzeća posluje u zoni sive ekonomije. Privredna struktura je pretjerano koncentrisana na energetsko-aluminijumski kompleks, a turizam se još nije oporavio niti dovoljno razvio da bi bio novi pokretač rasta. Bankarski sektor je još nedovoljno razvijen… Strani kapital i investitori, još ne prepoznaju naš prostor kao atraktivnu destinaciju. Ipak, ako se neophodne stručne i političke snage društva fokusiraju na ekonomske reforme kao opšti društveni prioritet, situacija se može radikalno izmijeniti". Na kraju vijeka Agende, situaciju u Vladi mnogo drugačije opisuju – BDP je skoro dvije milijarde eura, investicije premašuju plan i po glavi stanovnika su najviše u regionu, inflacija je najniža, nezaposlenost znatno smanjena, banke bilježe brz rast kredita i štednje… – U svakom pogledu kreiran je atraktivan poslovni ambijent – rekao je prije dva dana u Zagrebu ministar za ekonomski razvoj. Većina od ciljeva Agende 2003. su, tvrdi zvanična statistika, ostvareni ili znatno premašeni, ali se drugi koji se odnose na slabe tačke često prećutkuju. Plan je ostvaren ili premašen i kada su u pitanju stope inflacije i nezaposlenosti, BDP i BDP po glavi stanovnika. Među najprijatnijim iznenađenjima su strane direktne investicije (SDI). Agenda je u 2003, 2004, 2005. i 2006. godini predviđala ukupno 540 miliona eura SDI, dok podaci institucija pokazuju da su neto SDI u tom periodu dostigle milijardu eura, dok su u bruto iznosu mnogo veće. Druga strana medalje rekordnih SDI je rekordan deficit u platnom bilansu (pokazuje transakcije Crne Gore sa inostranstvom) i drastičan rast uvoza u odnosu na skroman izvoz baziran uglavnom na aluminijumu. Ali, dok je Agenda predviđala da bilans plaćanja poslije 2003. godine bude u plusu, Crna Gora je ostvarivala sve veće minuse koje ni prihodi od turizma nijesu mogli ispeglati. Za razliku od 69 miliona eura plusa na računu platnog bilansa, crnogorska privreda je za četiri godine ostvarila minus težak od 900 miliona do milijardu eura (postoji neslaganje zvaničnih podataka). Pouzdanih procjena o nivou sive ekonomije nema, tako da se ne zna da li je ostvaren cilj da ona do 2006. bude svedena sa 30 na 11 odsto BDP-a. |
|
Šta je Vukotić predlagao Nesuđena agenda ekonomskih reformi od 2007. do 2011. godine predviđala je da Elektroprivreda Crne Gore za četiri godine bude potpuno privatizovana (protiv čega je SDP). U oblasti privatizacije je bilo preporučeno njeno ubrzanje i završetak do 2010. godine i navedeno da su, uz EPCG, još neprivatizovani sistemi Željeznica Crne Gore, Luka Bar, "Plantaže", Brodogradilište "Bijela". Scenario iz Agende je predviđao izgradnju 30 malih hidroelektrana i pet elektrana na vjetar, dok bi se gradile dvije velike hidroelektrane (ne "Buk Bijela") i drugi blok Termoelektrane. Kao opšti cilj, umjesto ranije makroekonomske stabilnosti, postavljeno je "povećanje kvaliteta života svakog pojedinca koji živi u Crnoj Gori", odnosno povećanje BDP-a po glavi stanovnika na 15.000 eura 2030. (sad je oko 3.000), godišnji rast ekonomije od 7,5 do 8,5 odsto, godišnje bruto investicije od 800 miliona i smanjenje budžeta na 550 miliona. Zbog predviđenih visokih stopa ekonomskog rasta, taj dokument su autori poredili sa "penjanjem uz brdo čiji se vrh ne vidi". Ubrzan ekonomski rast, smatraju oni, mora se zasnivati na privatnom kapitalu, tržištu kapitala i stranim direktnim investicijama, dok bi se država, odnosno "mikrodržava", uzdržala od ulaganja i samo stvarala uslove za razvoj. Nacrt agende je promovisao potpunu liberalizaciju trgovine (ukidanje necarinskih ograničenja i svođenje carinskih stopa na nulu) i integraciju u regionalna tržišta. Na tržištu rada preporučeno je olakšavanje i pojeftinjenje otpuštanja i zapošljavanja radnika. Nacrt je predviđao nastavak penzione reforme i zamjenu sistema međugeneracijske solidarnosti sistemom individualne kapitalizovane štednje. U fiskalnoj politici se preporučivao nastavak smanjenja poreza i doprinosa za zdravstvo, da bi do 2011. godine bili svedeni na devet odsto, javni dug na 35 odsto BDP-a, a državna potrošnja ne bi prelazila 35 odsto BDP-a. Tim og 65 članova je, kako se navodi, besplatno radio na Nacrtu agende. |
Vijesti
0 Comments