Postiti znači učiti se uzdržavanju od umiranja zarad istinskog življenja

Piše: Asmir Kujović*

Ramazan dočekujem sa uzbuđenjem i blagom strepnjom, poput učenika koji se sprema za polaganje važnog ispita. U jednoj predaji poslanika Muhammeda kaže se da Uzvišeni Bog neprekidno posti. O značenju ovih riječi svojevremeno sam razmišljao u priči "Antikvarnica", a za takva razmatranja ovdje ne bi bilo dovoljno prostora.

Vjernik koji posti gleda kroz ovaj svijet u onaj drugi, ljepši, vezan je nevidljivim uzlom za njegove kapije, osjeća njegov miris i čuje šum melekanskih krila. Post je kao ono što se zbiva u pećnici alhemičara kada se vatra stišava da bi se kovina pročistila, da bi ovladala sobom i oblikovala samu sebe. Samo u srcu čije su vatre stišane i utrnute ima dovoljno mjesta da Božija riječ jasno i zvonko odjekne. Kao što u prinošenju žrtve čovjek simbolički umire sa prolivenom krvlju zaklane životinje da bi se ponovo rodio čist od grijeha, tako i postač svakim svojim dahom razdvaja mrtvo od živog, zemaljski pepeo od plamena koji svijetli, vosak svijeće od svjetlosti u koju se on preobražava.

Prvi post

Post je poput hoda preko sirat-ćuprije: neprekidno si svjestan da te od ponora dijeli nit tanka poput oštrice sječiva. Vjernik koji posti ima moć da kada pred sobom ugleda drvo, postane to drvo, a kada spazi oblak na nebu, da se preobrazi u taj oblak. On je samom sebi vezao uzicu oko vrata i predao je svome Gospodaru, kako bi stalno osjećao Njegovu pouzdanu ruku. Postiti znači učiti se uzdržavanju od umiranja zarad istinskog življenja.

Kada su mi prvi put kao djetetu objasnili šta je to ramazan, obradovalo me je saznanje da možeš biti dobar i onda kad ne jedeš, pošto su se u to vrijeme sve brige mojih roditelja vrtjele oko toga da li sam jeo i koliko sam pojeo. Tako sam odlučio da postim, ali bih se svaki put sjetio te odluke tek nakon doručka i poslije bi mi bilo krivo. Jednog dana sam ipak krenuo da postim. Kada sam se nakon jurcanja sa loptom napio vode sa česme, pošto su mi rekli da nije važno ako se u zaboravu omrsiš, ja sam, ljut na sebe, ipak prekinuo s postom, jer sam bio perfekcionista.

Posebna molba

Tek kada sam odrastao, shvatio sam da je i Iblis postao šejtan samo zato što je htio da bude perfekcionista. Tog ramazana prvi put sam ispostio čitav dan uoči 27. noći, jer sam namjeravao da na tu blagoslovenu noć uputim Bogu jednu posebnu molbu. Molba je bila da mi uskoro (a po mogućnosti što prije) kupe pravu gitaru. I zbilja sam uskoro dobio tu gitaru, ali nikada na njoj nisam naučio svirati, jer mi je poslije nekog vremena dosadila. Trebalo je da iz toga nešto naučim. A ja sam htio da imam električnu gitaru koja sama svira, kao Željko Bebek.

*Autor je b/h književnik

Dnevni avaz