Reporteri Vijesti sa posadom ruskog protivpožarnog aviona iljušin 76

Piše: O.Lakić/Vijesti

Poslije knjiga, novca, žita, jednog cara, doduše lažnog, i nemjerljive bratske ljubavi u Crnu Goru je iz Rusije stigao i samaljot!

On je još jedan dokaz da crnogorsko-ruska ljubav nije samo deklarativna, već i konkretna jer su Rusi došli da pomognu Crnoj Gori u borbi protiv svakodnevnih požara besplatno, onako bratski.

Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, lično je naložio slanje protivpožarnog aviona "iljušin 76", i on će Crnoj Gori biti na raspolaganju koliko bude potrebno.

Deset pripadnika ruskog Ministarstva za vanredne situacije, kapetan aviona pukovnik Valerij Aleksandrovič Drobinski, piloti Leonid Semijonovič i Aleksandar Vasiljevič Žulaj, članovi posade Mihail Egorovič Šustov, Vitalij Petrovič Strikov, Vladimir Ivanovič Vasiljev, Konstantin Vladimirovič Onicuk, Igor Viktorovič Brusilovski, Sergej Aleksandrovič Bojušin i Ivan Vasiljevič Burov od zore do mraka bore sa sa vatrom po cijeloj Crnoj Gori.

Oganj je zbog njih podigao bijelu zastavu predaje. Gasili su Džakovicu kod Berana, Njeguše, kučka sela Orasi i Uble, Čevo, Mali i Veliki Garač, požar iznad Jaza…

Kada se podigne sa piste, vodeni bombarder dug 46,6 metara, sa rasponom krila više od 50 metara i poleti maksimalnom brzinom od 900 kilometara na čas, zastane dah.

Tako, braćo Rusi ništa bez vas! Vijesti su imale priliku i da iz helikoptera, koji je podrška "iljušinu", posmatraju gašenje požare. Pilot Slavko Ilić, od čijeg se umijeća upravljanjem tom letjelicom ne bi postidjela ni ruska avijacija, prije svakog leta ugovara sa pukovnikom Dobrinskim plan gašenja. Oni su cijelo vrijeme na vezi, pa kako Ilić za razliku od Begovića, ne govori dobro ruski jezik, njihovi dogovori su vrlo interesantni za slušanje. Ali se dobro razumiju jer su to, kažu, "pilotska posla". Čim Ilić preleti neku oblast zahvaćenu požarom, ljudi znaju da nailaze Rusi i oduševljeno ih pozdravljaju. Tako je bilo i tog dana kada je helikopter sletio na jednu livadu u Zagaraču. Čim "iljušin" ispustio vodu iz sela su se čuli uzvici oduševljenja: – Tako braćo Rusi, ništa bez vas!

A kada se stane pored te grdosije, visoke skoro petnaest metara, čovjek se nipošto ne osjeća malim, već jakim i moćnim.

– Dobro požalovat v naš samaljot – rekao je kapetan "iljušina", poželivši dobrodošlicu reporterima "Vijesti" koji su imali zadovoljstvo da se druže sa posadom aviona i lete sa njima.

Veoma strme i visoke stepenice vode u utrobu aviona i, kad se već od visine malo zavrti u glavi, na posljednjem stepeniku iz mraka čeka ruka ruskog pilota. I kao što se dragom gostu u kući ne određuje gdje će sjesti i ne brani da zaviri gdje želi, jer se od prijatelja ništa ne krije, tako je i reporterima "Vijesti" dato na volju da šetaju kroz avion, vide šta žele, pitaju šta hoće…

Tokom leta i gašenja požara na Zagaraču, sve je funkcionisalo kao čuveni ruski sat "poljot".

Posada zauzima svoja mjesta, ležerno kao kad sjeda pred rusku daču. Cijeli let je bio kao po pamuku, samo je na trenutak, kad je iz aviona izbačena voda i ugašen požar, avion "trgnuo" malo više u visinu. On se toliko približi zemlji da se čini da, kad bi čovjek pružio ruku, mogao bi da se opeče na vatru koja poslije njegovog naleta liči i dimi kao tek ugašena logorska vatrica.

– U rezervoar aviona mogu stati 42 tone vode ili pjene za gašenje požara. Za punjenje je potrebno oko pola sata.

Za dejstvovanje za gašenje požara prvo je potrebno da se odredi lokacija i napravi operativni plan, a u našoj pratnji mora biti i helikopter. Dnevno polijećemo najviše pet puta, koliko je i predviđeno. Ovdje, u bazi na aerodromu Podgorica, punimo avion vodom sa pumpi aerodromskog vatrogasnog voda – rekao je Vijestima kapetan Dobrinski.

Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoran Begović objasnio je da se avion puni sa dva hidranta F-75.

– To su nadzemni hidranti preko punktnog postrojenja aerodroma Podgorica, u njega staje dva puta po 21 tona vode, ukupno 42 tone vode koje avion ispusti u ukupnom vremenu od sedam sekundi – kazao je Begović "Vijestima".

– Naš avion leti na visinama do 20 metara i tada pokazuje visoku efikasnost, do 50 metara srednju, a preko 100 metara kod naleti i baci vodu nije uopšte efikasan, jer se voda pretvori u paru. Pet ljudi radi na upravljanju avionom, to je kompletna posada, dva pilota i tri čovjeka koji služe za navigaciju. Pet ljudi je zaduženo za tehničku podršku punjenja i ostalih radnji – kaže Dobrinski koji je 45 godina pilot.

Begović kaže da je sa njima lako sarađivati jer su profesionalci u pravom smislu.

– U pola riječi se razumijemo – kaže on.

Posada aviona "iljušin" ima malo slobodnog vremena.

– Oko pola šest smo na nogama i radimo do prestanka dnevne svjetlosti. Nijesmo umorni. Ovo je za nas zadovoljstvo – kaže Dobrinski.

Zadovoljstvo je i vidjeti kako ljudi, a posebno djeca, kao nekada kada su mahali svakom avionu koji preleti preko njihovih glava, sa svih strana mašu ruskom "iljušinu".