Kurometar, sprava od kartona za mjerenje dužine i obima penisa – hit kineske suvenirnice u Vrnjačkoj banji

Dođi, Mile, u Vrnjačku banju, pa da vidiš u kakem sam stanju… Ovom turističkom geslu iz tridesetih godina prošlog vijeka, današnji Vrnjčani mogu dodati još jednu ponudu tog tipa – da provjeriš koliki ti je.

Obogaćivanju turističke ponude, mogu zahvaliti Kinezima koji su "projektovali" spravu za mjerenje dužine i obima penisa.

U strogom centru Vrnjaca, naime, kod izvora Topla voda, u neposrednoj blizini čuvene specijalističke bolnice, nalazi se nekoliko objekata u kojima gosti banje mogu kupiti suvenire. Jednu takvu radnju drži kineski bračni par. Kosooki "napadno", na lošem srpskom jeziku, nude espap "po povoljnim cijenama". Izloženi su opančići "na kljun", lončići "a la pozdrav iz Vrnjačke banje", lepeze… Među sitničarijom, vidno je izložen – kurometar. Ovu neobičnu spravu naročito zagledaju starije žene, kikoću se i glasno komentarišu.

"Kukuj mene, slatka sestro, šta je ovo. Ovo je za neke "ćevapčiće", u mog Slavko mnogo je veći, mladosti mi", puca od smijeha sredovečna Vrnjčanka.

Dvije Valjevke zagledaju, mjerkaju "kurometar", a nasrtljiva Kineskinja gubi živce.

"Oces kupis, neces kupis, sajonara", zna i japanski.

"Šta će mi", odbrusi Valjevka. "kad ‘oću da provjerim da li je moj Radojko upotrebljavao alatku, samo mu onu stvar potopim u lavor pun vode. Ako potone, znači negdje se ispraznio, ako pliva, nigdje nije ripao. To ti je najsigurnije", objašnjava Valjevka.

Vremešna Čačanka škilji.

"Znaš kad tri Čačanke nalete na čovjeka koji potrbuške leži u ‘endeku, bez svijesti. Prva ga pipne za ‘stojka’ i kaže – nije moj. Druga isto. Treća, pipa, pipa: žene, ovaj čovek uopšte nije iz Čačka. Nego, dajder dva komada",  naručuje otresita Čačanka.

"Jedan za Životu, a drugi… zini da ti reknem. Znala sam jednog iz Prislonice, zvali ga – trokur. Kako li bi njemu izmjerili, bog te vido", zapita se ona.

"Kod nas u Milanovcu ima jedno selo, kad se krene ka Rudniku, zove se Nevade. Šta misliš ti, "grebićka", što se to mjesto baš tako zove. Šta ima da mu ga mjeriš. Ili je radnik, il’ neradnik, treće ti nema. Mož’ da bidne ‘voliki, al’ da ničemu ne valja, al’, mož’ da bidne žirić, a vredan",  pridodaje iskusna Milanovčanka.

"A, bre, žene, a bre, žene! Na onu stvar ne mislite samo kad ste na mostu i kad žurite na voz. Šta ima da ga mjerim: mogu izjutra na njemu da držim i budak i peglu", dovikuje čiča koji sjedi u hladu i "nateže" pivo.

"Da te čiča kala'iše, od kolena, pa na više…", dodade.

Tako po čitav dan, razgovori ugodni kraj kineske "sitničarnice". Svi zagledaju spravu od kartona sa četiri izrezana rupe, različitog prečnika i centimetrom u dnu. Da se izmjeri "fi" muške alatke i provjeri dužina. Za svega pedesetak dinara.

Oces kupis, neces kupis, sajonara.

Glas Javnosti