Dvadeset godina nakon otkopavanja groba osnivača Cetinja, njegovi zemni ostaci nalaze se u narodnom muzeju

Piše: Tanja Pavićević/Vijesti

Istorijski dug prema jednoj od najznačajnijih ličnosti crnogorske istorije, gospodaru Zete i Crne Gore i osnivaču Cetinja, Ivanu Crnojeviću (1425-1491), čiji zemni ostaci danas leže u depou Narodnog muzeja, i nakon dvadeset godina od otkopavanja njegovog groba u manastiru Crnojevića, ostaje nepodmiren. Kosti Ivanbega, kako su ga zvali u narodu, prešle su, nakon otkopavanja 1986. godine, put od crkve na Ćipuru, preko Zavoda i trezora Službe društvenog knjigovodstva do muzejskog depoa, gdje se i danas nalaze.

Iskopavanja lokaliteta Ćipur počela su 1986. godine. Istraživačka ekipa, kojom je rukovodio istoričar umjetnosti Veljko Đurić, ispod poda sadašnje crkve, koju je sagradio 1886. godine knjaz Nikola, naišla je na grob iz XV vijeka. U grobu, koji se nalazio u naosu crkve, građenom identično kao i grobnice mnogih srednjovjekovnih vladara, pronađen je kovčežić luksuzne izrade sa, kako se pretpostavljalo, zemnim ostacima gospodara Zete Ivana Crnojevića.

Na Ćipuru poslije mnogih selidbi O Ivanbegu, kako su velikog gospodara zvali u narodu, pisao je Mitrofan Ban, koji kaže da je Ivan Crnojević "sahranjen u svetome hramu njegove zadužbine". Međutim, kako su Turci opsjedali Cetinjski manastir (1692, 1712. i 1785.) i grob Ivana Crnojevića je bio u opasnosti. Crnogorci su stoga njegove kosti prenosili s mjesta na mjesto, ne bi li ih sačuvali. Tek je kralj Nikola, pošto je završio crkvu na Ćipuru, na dan njenog osveštavanja, pohranio tu i kosti Ivanbega, o čemu svjedoče zapisi Mitrofana Bana.

– Kovčežić je, zatvoren, prenesen u Zavod. Formirana je komisija na čijem je čelu bio Božina Ivanović, član CANU-a, a otvaranje kovčežića je obavila ekipa Zavoda. Nije se sumnjalo da se radi o ostacima Ivana Crnojevića. Tom prilikom izrađen je novi kovčežić, sa identičnim elementima, pošto je stari bio propao – ispričao je za "Vijesti" tadašnji direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture dr Čedomir Marković.

U Zapisniku sačinjenom tom prilikom, u koji su "Vijesti" imale uvid, a kojeg danas nema u republičkim institucijama kulture, navedeno je kako u sanduku, osim ostataka kostiju, nije bilo drugih priloga.

"Kosti u sanduku su loše očuvane, nijedna nije sačuvana u kompletnoj formi, već u fragmentima… Pronađene kosti su jako kalcificirane, pojedini fragmenti srasli…", navodi se, između ostalog, u Zapisniku dugom jednu kucanu stranu.

Nakon radnog sastanka, koji je trajao dva i po sata, i sastavljanja šturog Zapisnika u kojem nema ni slova o kovčežiću, odlučeno je da zemni ostaci Ivana Crnojevića ostanu u Zavodu.

Jedini podaci o kovčežiću iz koga su izvađeni ostaci Ivana Crnojevića nalaze se danas u knjizi predsjednika NS Cetinja Jovana Markuša "Povratak kralja Nikole I u otadžbinu", koji je tada bio član Komisije.

Komisija Komisiju za uvid u tok otvaranja i konstatovanja sadržaja kovčežića činili su, osim Božine Ivanovića i Čedomira Markovića, i predsjednik Republičkog komiteta za obrazovanje, nauku i kulturu Miodrag Lekić, predsjednik SO Slobodan-Puro Đurić, potpredsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRCG Svetozar Jovićević, mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković, predsjednik Izvršnog odbora SO Cetinje Jovan Markuš, predsjednik Republičke komisije za odnose sa vjerskim zajednicama Vukoslav Dobrilović, rukovodilac Sektora za investicije SIZ-a kulture Petar Tomanović i Veljko Đurić. Otvaranje kovčežića izvršila je ekipa Zavoda u sastavu: konzervator-hemičar Miodrag Koljević, konzervator biolog Marija Marković, istoričar umjetnosti Tatjana Pejović, arheolog Marina Perović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov, fotograf Zavoda Branko Dragićević i Milisav Milenković.

U zapisniku je navedeno, kako je odlučeno tada, da zemni ostaci gospodara Zete ostaju u Zavodu na "dalje proučavanje, čuvanje" do inhumacije, "prilikom koje će se obaviti i adekvatan crkveni obred". Do dokumentacije i rezultata naučne ekspertize, koji se tiču narednih nekoliko godina, "Vijesti" nijesu uspjele da dođu.

Ostao je, napominje Čedomir Marković, načelan dogovor da se inhumacuja obavi neposredno nakon vraćanja posmrtnih ostataka kraljevskog para Petrović.

– Postojao je dogovor rukovodilaca Crne Gore i Cetinja da se zemni ostaci Ivana Crnojevića vrate kada se završi prenos ostataka kralja i kraljice u Crnu Goru 1989. godine. Svečani čin uz odgovarjući vjerski obred planiran je za maj 1990. godine – podsjeća se Markuš.

Međutim, kako ističe Marković, umjesto inhumacije, u tom periodu zemni ostaci Ivana Crnojevića "iz bezbjednosti su stavljeni u trezor Službe društvenog knjigovodstva".

– Zavod nije imao odgovarajući depo, a u crkvi na Ćipuru nije bilo uslova da se pohrane ostaci Ivana Crnojevića. Tada je bilo važno vratiti Petroviće, ukazati im veliko poštovanje, pa se sve desilo na štetu Ivana Crnojevića – kazao je Marković.

Zemni ostaci Ivana Crnojevića, nakon petnaestak godina provedenih u SDK, našle su se u depou Narodnog muzeja.

– Tamo je već pet godina, čekajući da se obavi čitav proces vraćanja na odgovarajuće mjesto – kazao je Marković, naglašavajući kako je Zavod više puta insistirao da Ministarstvo kulture preduzme odgovarajuće korake kako bi se gospodar Zete sahranio uz državni protokol i vjerski obred.

Direktor Narodnog muzeja Petar Ćuković kazao je "Vijestima" da je prihvaćena ideja Ministarstva da se iz trezora cetinjske banke ostaci Ivana Crnojevića smjeste u depo, sa idejom da se nakon toga polože, uz određenu ceremoniju, u crkvi na Ćipuru.

– To je trebalo da se desi uz posredstvo tadašnjeg Ministarstva kulture, ali je od te ideje ostalo slovo na papiru. Zašto i kako, ne znam – kazao je Ćuković za "Vijesti".

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske, od iskopavanja 1986. do danas, više puta stizali su dopisi na adresu Zavoda u kojima se traži da se vrate kosti Ivana Crnojevića.

– U kom podrumu cetinjske Opštine decenijama držite davno izvađene kosti Ivana Crnojevića, pa su kustosi primorani da obmanjuju narod kako je on pohranjen na Ćipuru ispod ploče sa njegovim imenom – navodi se u jednom od pisama mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Zavodu.

I Markuš se obraćao republičkim i lokalnim vlastima, naglašavajući kako se ne radi o političkom, već duboko etičkom pitanju, te da je "šetanje zemnih ostataka osnivača Cetinja i gospodara Zete i Crne Gore od jednog podruma do drugog krajnje ponižavajuće, prije svega za sve građane Cetinja".

Danas Marković kaže kako je država ostala dužna prema svom prvom gospodaru. On dodaje da, pošto se Ivan Crnojević pred kraj života zamonašio i uzeo duhovno ime Jovan, projekat, koji je predat Ministarstvu kulture, predviđa državni protokol i odgovarajući vjerski obred.

– Projekat je radio Zavod uz učešće Narodnog muzeja i biblioteke "Đurđe Crnojević". Potpisali su ga Petar Ćuković, Čedomir Drašković i ja – kaže Marković, ne precizirajući ko treba da služi opijelo, s obzirom da je CPC u međuvremenu Ivana Crnojevića proglasila za sveca, što dvadeset godina nakon iskopavanja dodatno usložnjava problem.

A kako "Vijesti" iz više dobro obaviještenih izvora saznaju, istorijski dug prema Ivanbegu ostaje nepodmiren upravo zato jer se ne zna koji će vjerski poglavar vršiti opijelo.

Za to vrijeme, i u Mitropoliji i u CPC – nezadovoljstvo.

Predsjednik Odbora za promociju interesa CPC Stevo Vučinić tvrdi kako odnos državnih vlasti prema zemnom prahu posljednjeg srednjovjekovnog crnogorskog gospodara ne služi na čast ni vlastima ni zemlji u cjelini.

– Ovakav odnos ukazuje na opasan defekt prisutan kod svih savremenih crnogorskih državnika kada su u pitanju relikvije ili artefakti koji potvrđuju crnogorski nacionalni i državni identitet. Oni obično ne mare m-nogo ni do države ni do državnog kontinuiteta niti njihovih simbola, već uobičajeno poistovjećuju sebe i državu i drže da sa njima sve počinje i završava – kaže za "Vijesti" Vučinić.

Rektor Bogoslovije "Sveti Petar Cetinjski" Gojko Perović ističe da je na kraju sve ispalo naopako "jer su se cijelom stvari bavile zemaljske institucije".

– Mitropolija očekuje da se vrate posmrtni ostaci na mjesto koje je predviđeno za to. Grobno mjesto određeno je prije devedesetih godina, dakle, prije svih podjela – kaže Perović.

Ministar kulture Predrag Sekulić kazao je "Vijestima" da se istorijski dug prema Crnojevićima mora vratiti, te da se kosti Ivanbega moraju dostojanstveno pohraniti.

– Ministarstvo kulture će predložiti da se ovo pitanje riješi, nadam se, u najskorijem roku – kazao je Sekulić, ističući da je vađenje kostiju prije dvadeset godina iz crkve na Ćipuru bilo neprimjereno, kao i da se taj postupak protivi svim civilizacijskim načelima.

– Moralna odgovornost ljudi koji su iskopavali kosti je ogromna – kategoričan je Sekulić.

I dok glavnu prepreku predstavlja pitanje ko će opojati kosti, istorijski dug se ne vraća, moralna odgovornost jedva se pominje, a grob na kome se nalazi spomen ploča sa natpisom Ivan Crnojević, gospodar Crne Gore, stoji prazan.