Iako se javno ne deklarišu kao vehabije, u crnogorskim opstinama Plav, Rožaje, Berane i Bijelo Polje, na sjeveru, ali i u Ulcinju na jugu, kao i Tuzima pokraj Podgorice, postoje grupe ljudi za koje se smatra da pripadaju ovom islamskom pokretu

Piše: Sead Sadiković*

Vehabije su prisutne u Crnoj Gori, ali opasnost od prolivanja krvi iy verskih rayloga zasad ne postoji. Radikalno tumačenje islama, koje se pripisuje vehabizmu, prema ocejni analitičara može izazvati probleme uglavnom unutar Islamske zajednice Crne Gore, ali ne i na višem, državnom nivou.

Policija je nekoliko mjeseci unazad intenzivno pratila djelovanje vehabija i ljudi bliskih njima, ali su posljednjih dana policijske aktivnosti znatno smanjene, a u nekim mjestima i potpuno obustavljene. Policijski izvori objašnjavaju da nekoliko desetina vehabija, koliko se procjenjuje da ih ima u Crnoj Gori, iako i dalje djeluju, u ovom trenutku nisu bezbjednosni problem.

Bukvalno shvatanje islama Idriz eff. Demirović objašnjava da se u tradicionalnom načinu praktikovanja islama vremenom uvuklo dosta toga što spada u običaje,a  dobili su vjersku formu, a vehabijama se pripisuje da oni brutalno teže da vjeru "očiste" od tih novotarija. "To se ne može spočitavati vehabijama, jer je to, ustvari, zahtjev islama, a ne određene grupe. Isti je slučaj i sa nekim manifestacijama onih koje nazivamo vehabijama, zapravo priučenim vehabijama, kod praktikovanja nekih stvari koje takođe spadaju u arapske narodne običaje. To je bukvalno shvatanje islama", kaže Demirović.

Pitanje vehabizma u Crnoj Gori je otvoreno nakon pogibije Ismaila Prenitića, navodnog vodje vehabija u Sandžaku, oblasti kojoj pripada i dio sjeverne Crne Gore.

Njega je u kontraverznoj akciji koja je u Srbiji proglašena «državnom tajnom» ubila policija u okolini Novog Pazara 20. aprila ove godine.

Iako se javno ne deklarišu kao vehabije, u crnogorskim opstinama Plav, Rožaje, Berane i Bijelo Polje, na sjeveru, ali i u Ulcinju na jugu, kao i Tuzima pokraj Podgorice, postoje grupe ljudi za koje se smatra da pripadaju ovom islamskom pokretu. Stanovnici ovih mjesta uglavnom zaziru od njihovog prisustva.

Murat Franca, Bjelopoljac iz prigradskog naselja Rasovo, čija je kuća neposredno pored nove džamije sagrađene u tom mjestu prije pet godina, tvrdi da je poslednjih par mjeseci interesovanje vjernika za dolazak u tu bogomolju znatno opalo.

On to pripisuje negativnoj medijskoj kampanji po pitanju vehabija koju smatra preuveličanom. Tom šezdesettrogodišnjaku džamija je, kaže, «druga kuća».

«Četrdesetoro djece išlo je prije dva mjeseca u mekteb, osnovnu vjersku školu, danas ih u toj školi nema ni desetoro. Roditelji se plaše da djecu šalju u džamiju», priča Franca.

Džamiju su često posjećivali mladići drugačijeg izgleda od ostalih muslimana, sa bijelom kapicom, dugom bradom i kratkim nogavicama pantalona.

Franca među njima ima puno prijatelja i smatra ih veoma obrazovanim u vjerskom smislu. «Od njih se, međutim, sada mnogi ljudi plaše pa djeci uskraćuju vjersko obrazovanje. ‘Uzeće ih vehabije pod svoje’, pričaju», kaže Franca.

Iz okoline Bijelog Polja je i tridesttrogodišnji mladić koji upravo zbog duge brade koju smatra svojom vjerskom obavezom nije mogao naći posao u svom rodnom gradu.

Zaposlio se u Novom Pazaru i poslednjih par mjeseci rjeđe dolazi vikendom da obiđe roditelje. On kaže da ga na granici Srbije i Crne Gore svaki put zadrže makar pola sata i detaljno pretresu.

Na pitanje da li je vehabija – nasmijaće se. «Ma šta da kažem o mojoj slobodi da praktikujem vjeru na način za koji sam uvjeren da je ispravan. To može jedino da unese razdor među muslimanima», priča.

Nekoliko njegovih najboljih prijatelja takodje nose duge brade i nešto kraće pantalone.

Oni se često vikendom sastaju provodeći vrijeme u razgovorima o islamu.

Medije ne smatraju dobronamjernim i vjeruju da se na suptilan način iz zapadnih svjetskih centara javno mnjenje usmjerava protiv islama.

Oni su uvjereni da je cilj mnogih medija da se islam poistovjeti sa terorizmom pa iskrene vjernike nazvaju vehabijama, «iako niko od tih što dižu buku ne znaju ni šta je to vehabizam», kaže jedan od njih. 

Softic: Radikalan pristup Prije tri godine, magistar sociologije Tufik Softić, autor jednog od prvih istraživanja o vehabijama objavljenog u Crnoj Gori, dao je prognoza da će se ekstremistički elementi ovog vjerskog pokreta veoma brzo manifestovati. «Naravno, niko ne može biti srećan što su se te prognoze obistinile, ali vehabije su znatno jače nego tada i znatno brojnije i organizovanje», kaže Softić. On pojašnjava de ne treba zabranjivati nikome ispoljavanje sopstvene vjere i pogleda na nju, ali smatra da je vehabijski pristup radikalan. «Ne radi se o tome da se njima zabrani da oni vjeruju kako žele, nego se radi o tome da oni pokušavaju silom da nametnu drugima svoj pristup islamu», kaže Softić. Takva je težnja, podsjeća on, nekoliko puta u poslednjih godinu dana manifestovana u nekim događajima u Novom Pazaru i okolini. «Ne vidim garanciju da se nešto slično ne bi moglo desiti i u Crnoj Gori», kaže Softić. Sredinom devedesetih prošlog vijeka, vjernici nešto drugačijeg praktikovanja islama, za koje je karakteristično da teže da se oslobode "novotarija" u vjeri, pojavili su se i na ovom prostoru.

  

Mladići sa dugim bradama koje neki zbog njihovog izgleda smatraju vehabijama kažu da nikada nisu razmišljali da se oružjem bore za svoje ideje. "To je policijska priča smišljena za političku upotrebu", uvjereni su.

Sa predrasudom o njima je razmišljao i Dževat Šarkinović iz Plava. On je prošlog ljeta imao verbalni sukob sa vehabijama koji su u blizini Plavskog jezera, nedaleko od njegove kuće, na svom izletu, istakli zelenu zastavu sa islamskim vjerskim simbolima polumjesecom i zvijezdom.

"Ovo je multivjerska sredina I smatrao sam da time iritiraju hrišćane koji ovdje žive pa sam tu zastavu sklonio", kaže Šarkinović.

Sukob se završio pomirenjem i bez ozbiljnih posljedica a Šarkinović i dalje misli da vehabizam nije primjeren našoj sredini.

 "Ja sam kasnije komunicirao sa nekim od tih momaka i osim što mi je njihov izgled čudan mislim da su sasvim korektni. Mnogi drugi ljudi u Plavu, međutim, ne gledaju ih sa simpatijama", kaže Šarkinović.

Vjerski lideri smatraju da se muslimani se ne smiju dijeliti i nazivati bilo kakvim imenima mimo imena musliman.

"Jedina razlika koja će se javljati među njima je bogobojaznost, a ona se ogleda u usklađivanju lične suštine i forme sa propisima Kurana i Suneta", kaže imam džamije Sultanije u Plavu Sead ef. Jasavić, svršenik šeriatskog prava u Medini.

U nekim medijima on je ranije slovio kao imam "koji je donio vehabizam u Crnu Goru". Jasavić, međutim, negira da je vehabija i pored karakterističnog spoljašnjeg izgleda koji ne pristaje da mijenja.

Bukvalno shvatanje islama Idriz eff. Demirović objašnjava da se u tradicionalnom načinu praktikovanja islama vremenom uvuklo dosta toga što spada u običaje,a  dobili su vjersku formu, a vehabijama se pripisuje da oni brutalno teže da vjeru "očiste" od tih novotarija. "To se ne može spočitavati vehabijama, jer je to, ustvari, zahtjev islama, a ne određene grupe. Isti je slučaj i sa nekim manifestacijama onih koje nazivamo vehabijama, zapravo priučenim vehabijama, kod praktikovanja nekih stvari koje takođe spadaju u arapske narodne običaje. To je bukvalno shvatanje islama", kaže Demirović.

"Svako ko sebe naziva drugim imenom, osim imenom musliman, griješi. Znači, nisam vehabija", kaže Jasavić.

"Težnja da se islam oslobodi zabluda poput njegovanja kulta mrtvaca oličenih u turbetima I obožavanja "svetih" predmeta ne smije se poistovjećivati ni sa kakvim radikalizmom", nastavlja on.

Refleksija novopazarskih događaja gdje su vehabije silom pokušale da preotmu neke džamije od tradicionalnih vjernika i kada su, smatra, postali prijetnja i sandžačkom muftijstvu i bezbjednosti uopšte, snažno se osjetila i u Crnoj Gori.

«Opasnost, dakle, postoji, a dimenziju te opasnosti ja ne mogu procjenjivati ali jasno je da takvo djelovanje može da vodi u nered I istovremeno stvaranju veoma negativnog imidža muslimana, kako u Crnoj Gori tako I uopšte u svijetu", kaže reis Rifat efendija Fejzić.

Više njegovih apela da se ti ljudi vrate poštovanju institucija Islamske zajednice, kaže, nijesu urodili plodom.

"Eventualna ekstremistička djelovanja nisu stvar Islamske zajednice nego državnih organa", kaže Fejzić.

Demirović tvrdi da se pripadanjem islamu, pa i vehabizmu, koji se striktno naslanja na islamske izvore, ne postaje terorista.

"Odgovornost za terorizam je na čovjeku-građaninu, a ne na vjeri".

*Napomena: Istraživanje je uradjeno uz podršku danskog Udruženja za istraživačko novinarstvo.