Predsednik Matice hrvatske Igor Zidić odbacio je kao neosnovane otpužbe o vraćanju novosadskog pravopisa

Piše: SEEcult.org

Novi pravopis Matice hrvatske, čiji su autori Lada Badurina i njeni saradnici Krešimir Mićanović i Ivan Marković, izazvala je burne reakcije u hrvatskoj javnosti, uz ocene da je reč o povratku takozvanog Novosadskog pravopisa.

Izmedju ostalog, iako je Veće za normu hrvatskoga standardnog jezika kao jedino ispravno propisalo da se reč neću piše odvojeno (ne ću), novi Matičin pravopis utvrdio je suprotno, a vratio je i zadatke i bregove, na primer (umesto reći zadatci i brjegovi).

Pojedini hrvatski mediji ocenjuju da će bura povodom novog pravopisa biti sve zešća, iako su pitanja o kojima se raspravlja više politička nego jezička, što je, kako je primetio "Večernji list", pokazala i tribina o hrvatskom jeziku koju je organizovalo Hrvatsko kulturno veće.

Akademici Stjepan Babić i Dalibor Brozović optuzili su Maticu hrvatsku za miniranje rada Veća za normu standardnoga hrvatskog jezika i ponovno uvodjenje Novosadskog pravopisa, podsećajući da je Matica hrvatska, usvajanjem Deklaracije o hrvatskom jeziku 1967. godine prekinula pravopisnu tradiciju Novosadskoga dogovora.

Akademik Brozović, koji je ocenio da Matica novim pravopisom vraća u zivot novosadski, zauzeo se za zakon kojim bi bio zaštićen hrvatski jezik, slično kao u Francuskoj. Ocenio je da je to posebno potrebno zbog engleskih napora u svetskoj politici da stvore Zapadni Balkan.

Prema njegovim rečima, iako hrvatski ima zajedničkih reči sa srpskim, crnogorskim i bošnjačkim jezikom, "sve što je civilizacija – materijalna i duhovna, od 19. veka do danas, različito je" kod Hrvata i Srba.

Za razliku od njega, direktor Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" Tomislav Ladan ocenio je da je zakon o jeziku nepotreban u Hrvatskoj, jer je ustavom propisana njegova zvanična upotreba, a protiv posebnog zakonskog rešenja izjasnio se i akademik Babić.

Predsednik Matice hrvatske Igor Zidić odbacio je kao neosnovane otpužbe o vraćanju novosadskog pravopisa, dodajući da bi ga "zaletanje pojedinih stručnjaka" moglo naterati da kaže koji su od njih potpisivali i zalagali se svojevremeno baš za Novosadski pravopis.

Navodeći i da su autori novog pravopisa mladi stručnjaci koji dopuštaju primedbe i spremni su i na izmene, Zidić je rekao da je svakom dobronamernom jasno da nema vraćanja Novosadskog pravopisa.

"Uostalom, nismo mi izazvali raspravu oko ‘neću’, nego baš oni koji su na kraju izabrali Vuka Karadžića, odnosno ‘ne ću'", naveo je Zidić.

Povodom kritika, jedan od saradnika Lade Badurine u izradi novog pravopisa, Krešimir Mićanović izjavio je, u intervjuu "Jutarnjem listu", da se, prilikom odlučivanja za pravopisno pravilo da se "neću" piše zajedno, vodilo računa i o hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, ali i o savremenoj jezičkoj praksi, koja je pokazala da u poslednjih desetak godina, koliko je prošlo od izlaska Babić – Finka – Moguševa pravopisa, nijedno od novih rešenja koje je on uveo nije zaživelo u hrvatskim medijima.

"Hrvatska pisana praksa pokazuje da golema većina i dalje piše sastavljeno neću, gotovo svi pišu zadaci, podaci kao i uvreda, opreka, bregovi", rekao je Mićanović.

Mićanović je rekao da su autori novog pravopisa itekako vodili računa o hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, u kojoj se mogu naći argumenti i za jedno i za drugo rešenje za reč "neću".

"Oni koji se zalažu za rastavljeno pisanje neću, pozivaju se na Ivana Broza i njegov Hrvatski pravopis. No kada se govori o tome treba li pisati uvreda ili uvrjeda, bregovi ili brjegovi, na tog istog Ivana Broza više se ne pozivaju. To samo pokazuje da s tradicijom treba biti jako oprezan", dodao je Mićanović.

Upitan kako se sporovi o pravopisu odražavaju na studente, budući da je profesor na fakultetu, Mićanović je rekao da je jezička pismenost Hrvata i inače na vrlo niskom nivou i da se najveći broj ljudi ogrešuje o niz pravopisnih pravila koja su ista već stotinak godina.

Na pitanje da li se politika mesa previše u pravopisna pitanja, Mićunović je rekao da bi pravopis pre svega trebalo da bude "tehničko" jezikoslovno pitanje, a pravopisni priručnik samo pomagalo onima koji pišu hrvatskim standardnim jezikom.

"Dakle, pravopis treba rasteretiti ideološkoga i političkoga naboja. Takodje, pravopis treba svesti na pravu meru: to znači da je on tek mali, a ne najvažniji deo jezičke kulture", rekao je Mićanović.

Povodom rešenja u novom pravopisu da su reči čizburger, džakuzi, džoint, kul… napisane u duhu hrvatskog jezika, Mićanović je rekao da je utvrdjeno da su mnoge strane opšte imenice ušle i još uvek ulaže u hrvatski jezik.

"Neke su od njih usvojene i grafijski prilagodjene, npr. kroki, sendvič, žiri. Neke reći još nisu potpuno usvojene i često se pisu grafijski neprilagodjeno, npr. boom, cool, feeling", rekao je on, dodajući da je u novom pravopisu za reči kao što su čizburger, džakuzi, džoint, kul.. pre svega preporučeno, a ne strogo propisano njihovo pisanje u transkribovanom obliku.

"To sada može izgledati neobično, no nekada je verovatno jednako bilo neobično kada je neko napisao kauboj s ‘k'", rekao je Mićanović, dodajući da je nekada neobično bilo pisati i kompjuter ili kapućino, a danas je potpuno prihvaćeno.

Na hrvatskom tržištu trenutno su četiri pravopisa, od kojih je najstariji Anić-Silićev, koji je, prema oceni mnogih, sličan novom pravopisu Matice hrvatske i nalaze pisanje reči "neću" zajedno, umesto "ne ću" – kako je predlagano, kao i "podaci", umesto predlaganog izraza "podatci".

Pravopis Babić-Finka-Moguš doživeo je već nekoliko izdanja, a Babić i Moguš su, uz Sandu Ham, sastavili i Školski pravopis koji je Ministarstvo obrazovanja preporučilo svojevremeno za upotrebu u školama.