Prevara i političke posledice po naciju opet se upetljavaju u kampanju Hilari Klinton preko dvije knjige koje izlaze u junu i za koje se očekuje da će biti ljetnji bestseleri 

Hilari Klinton upustila se u rizični projekat kako bi popravila imidž hladne, proračunate i ambiciozne supruge sa ciljem da kao prva žena preuzme kormilo nacije. Preko "Ju tjuba"  pozvala je publiku, najčešće mladu, da izabere pjesmu za njenu predsjedničku kampanju. Ona je, kako je svečano obećala, neće pjevati, sem ako "pobijedi".

Internetski stratezi odlučili su se na ovaj potez kako bi doprli do mlađih birača i omogućili Hilari da se "malo opusti" i približi kao ličnost svakodnevnom američkom građaninu. Za sada vodi pesma "Ju tua" -"Divni svijet", ali u konkurenciji su i neke numere koje ne bi prijale uhu konzervativne Amerike. U jednoj od njih govori se o ženi koja pjevača "podiže i ushićuje više nego i sam Isus".

No, iz štampe već u prvoj nedjelji jula izlaze još dvije knjige od ukupno hiljadu stranica biografije Hilari Klinton. Tu se podgrijava stara tema Klintonovih nevjerstava i njenog gutanja i opstajanja u braku radi… višeg cilja ili osvajanja Bijele kuće… Na ove neoprostive jeresi pretendentkinje na predsjedničko mjesto podsećaju ugledni novinari i čuveni publicisti čiji su radovi i do sada skretali tok političke istorije u američkoj prestonici.

Predbračni zavjet

Prevarena Hilari razmišljala je o razvodu još kada je u Arkanzasu Bil kretao u predsjedničku kampanju. Ali, kako otkriva Karl Bernstin, autor knjige "Žene na funkciji: Život Hilari Klinton" od 640 stranica (iz čuvenog dvojca zajedno sa Bobom Vudvordom krivim za objelodanjivanje Votergejta, što je natjeralo Niksona da se pokupi iz Bijele kuće), ona se brinula da nisu u međuvremenu stekli dovoljno novca, "niti je imala kuću na svoje ime", a zajednička kćerka Čelzi bila je još jako mala.

Bil je sa svoje strane bio toliko zaluđen direktorkom jedne kompanije u Arkanzasu da je 1989. godine predlagao Hilari da se razvedu. Bernstin, međutim, citira jednu od njenih najboljih prijateljica koja mu je objasnila kako je Hilari odlučila da odbije Bilovu ponudu da se raziđu. Bračni par je kasnije zajedničkim snagama pokušao da prikrije i zataška njegove seksualne izlete. Bernstinova knjiga, tempirana da postane ljetnji bestseler, izlazi početkom jula u oko trista hiljada primjeraka, dok nekoliko dana kasnije reporteri "Njujork tajmsa" Džef Gart i Don van Nata promovišu "Njen način: Nade i ambicije Hilari Rodam-Klinton".

Na Bilovom stolu, prije nego što su svoju vezu ozvaničili vjenčanom burmom, bivša djevojka pronašla je Hilarino pismo. U njemu pretendentkinja za predsjednicu SAD iznosi detalje njihovog "dvadesetogodišnjeg projekta". Mladi Bil i Hilari još tada su sanjali, kako otkriva ova ispovijest, da se dokopaju Bijele kuće. Po mnogo čemu njihov tadašnji scenario liči na ovo što se sada dešava u predsjedničkoj trci. Po predbračnom projektu, prvo bi Bil pa potom i Hilari osvojili američkim glasovima po dva uzastopna predsjednička mandata.

Razvod i bombardovanje Kosova

"Postoje gore stvari od nevjerstva", rekla je navodno Hilari šefici Klintonovog kabineta Betsi Rajt, kada je kao guverner Arkanzasa tek planirao da se kandiduje za predsjednika. Iz bijesa zbog muževljevog ponašanja, čak je došla na ideju da se ona kandiduje za guvernera ove američke države. Odustala je kada su ankete pokazale da u Arkanzasu nema svoj identitet kao političar, već samo kao supruga Bila Klintona.

Bil je, uprkos bračnim nevjerstvima, ostajao vjeran idejama i projektima njihovog braka. Gejl Šihi, jedan od Hilarinih biografa, iznio je još poodavno kako je Hilari odbijala da razgovara sa svojim mužem čitavih osam mjeseci posle objelodanjivanja skandalozne afere sa Monikom Levinski. Sve dok ga u martu 1999. godine nije pozvala i rekla mu da se počne sa "bombardovanjem Kosova".

Kasnije je u jednom intervjuu rekla kako su "demokrate mnogo uspješnije u vođenju i dobijanju ratova od republikanaca", ističući upravo bombardovanje 1999, kada nije poginuo "ni jedan pripadnik američkih trupa".

Sve su to bajata naklapanja, za koja američka javnost nema više interesovanja, kažu Hilarini stratezi, čiji je glavni cilj da se na prošlost ovog vjerolomnog braka jednom zauvijek stavi tačka. Ovoga puta, međutim, ne mogu da ponove ono što je Hilari uvijek pronalazila kad god se čeprkalo po njenom braku i ambicijama. To je zavjera krajnje desnice i konzervativaca, kako je optuživala. Nove knjige kojima će se na vašingtonskom suncu sijati knjižarski izlozi pisali su kompetentni liberali. Njihove zamjerke ne mogu se okarakterisati kao dio ideološke borbe između liberalnog i konzervativnog fronta. Zato se sada, u jeku odumiranja štampanih riječi, Hilarini stratezi okreću Internetu sa koga se čuje romantična melodija o "divnom svijetu" u kome će topla, šaljiva, a pametna žena biti predsjednik.

Zorana Šuvaković