Još otkad je demokracija zakucala na vrata Kremlja, a pokušaji modernizacije izanđalog sovjetskog stroja okončani rušenjem Berlinskog zida, Rusija nije vodila tako intenzivnu međunarodnu ofanzivu.

Piše: Faruk Borić /Oslobođenje

Američki predsjednik George Bush pohodio je Albaniju. Nekad najzatvorenija države Evrope, bogata bunkerima i ničim drugim, dočekala je lidera jedine svjetske velesile kao najvećeg prijatelja, koji je poručio svijetu i regionu kako će Kosovo – prije ili kasnije – biti nezavisno. Bushova poruka gotovo sigurno će se realizirati, s obzirom na svemoć Amerike u današnjem svijetu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin najveća je nada srbijanske politike da će Kosovo ostati u jedinstvenoj (srpskoj, nacionalnoj a ne građanskoj) državi. Pitanje je, međutim, koliko je Rusija jaka na svjetskoj sceni da bi predstavljala moćnog zaštitnika, kakav je nekad "zemljama lagera" bio Sovjetski Savez.

Još otkad je demokracija zakucala na vrata Kremlja, a pokušaji modernizacije izanđalog sovjetskog stroja okončani rušenjem Berlinskog zida, Rusija nije vodila tako intenzivnu međunarodnu ofanzivu. Istina, u cijelom svijetu postojala je permanentna strepnja od votkom pripitog Borisa Jeljcina i njegovog pristupa crvenim dugmadima trećeg svjetskog rata. Ali, tek je njegov nasljednik Vladimir Putin zaledio cijelu Evropu izjavom kako će, u slučaju američkog inzistiranja na postavljanju antiraketnog štita u Poljskoj i Češkoj, okrenuti rakete prema Evropskoj uniji.

I dok je Bush u Albaniji obećavao nezavisno Kosovo, Putin se javio iz Sankt Peterburga, gdje se održavao Međunarodni ekonomski forum. Kako je Kosovo tek jedna od moneta za potkusurivanje u globalnoj političkoj igri između dvaju bivših hladnoratovskih sila, ofanzivni Putin je ovaj put izvukao "jaču" kartu. Podsjetivši na veliki ekonomski rast koji Rusija ima posljednjih godina, i koji je omogućio otplatu inostranih dugova nagomilanih za vrijeme Jeljcina i Gorbačova, ruski predsjednik je udario na – američki dolar. Svijet treba da se oslobodi zavisnosti od američkog dolara kao globalne valute, a kao opciju, između ostalih, ponudio je rusku rublju.

I Kosovo, i rakete usmjerene prema Evropi, i napad na američki dolar potezi su koji idu u jednom smjeru. Jasna je Putinova namjera da do kraja svog drugog mandata Rusiju pokuša približiti međunarodnom rejtingu SAD, pa i Evropske unije. Dakle, stvoriti bipolarni ili tripolarni novi svjetski poredak, sa Rusijom kao globalno prvorazrednim faktorom.

Svi se slažu da Putin, obnavljajući san o mondijalističkom značaju svoje zemlje, obnavlja i hladnoratovsku retoriku. Na ruku mu ide nagomilani novac od nafte i gasa, svjetska borba protiv terorizma koju je iskoristio da umiri buntovnu Čečeniju kao i uskovitlana krizna područja u Rusiji i oko nje – poput moldavskog Prednjestrovlja, pobunjenih gruzijskih pokrajina itd.

Ali, pred Putinom i Rusijom još su teški problemi koje je zvanična politika dosad gurala pod tepih. Nevladine organizacije koje svjedoče o masovnom kršenju ljudskih prava, hapšenje šahovskog genija Kasparova, pravoslavni fanatici koji fizički nasrću na evropske parlamentarce, galopirajuće siromaštvo kao posljedica tranzicije… činjenice su koje Putinu smanjuju izglede u pokušaju da Rusiju kandiduje za ulogu drugog svjetskog policajca, kakvu je nekad, uz SAD, imao upokojeni SSSR.

A ni Bushu se to ne sviđa. SSSR nije uklonjen da bi se na njegovo mjesto ugurala znatno manja i slabija Rusija.