Država i crkva konačno se dogovorile o objedinjavanju Ikone Bogorodice Filermose, Ruke Jovana Krstitelja i Čestice časnog krsta

Piše: Danijela Jovićević, Tanja Pavićević/Vijesti

Dva milenijuma dugo putovanje tri svetinje obilježene Hristovom žrtvom: ruke Svetog Jovana Krstitelja, čestice Časnog krsta i ikone Bogorodice Filermske završeno je u Crnoj Gori. Svjedočeći prelomne istorijske trenutke na putu od Jerusalima preko Rodosa, Malte, Italije, Rusije ove relikivije nikada nijesu bile razdvojene. Tačnije, nikada prije Crne Gore. Bilo je potrebno 30 godina, pa da se i u Crnoj Gori dođe do spoznaje o "značaju trojstva" i da nešto što ima istoriju dugu više od dva vijeka, ne treba mijenjati. Konačno, ove godine postignut je dogovor: tri svetinje ponovo će se čuvati zajedno, kao i minulih vjekova, u kapeli.

Zvanično, dogovor je postignut između Mitropolije crnogorsko-primorske i Narodnog muzeja Crne Gore, institucija u čijem se vlasništvu nalaze relikvije, uz posredovanje predsjednika Republike Filipa Vujanovića. Međutim, Vujanovićeva uloga je više bila inicijatorska, nego posrednička. Vujanović je još kao premijer predlagao da "Mitropolija i Državni muzej pronađu kompromis i na jednom mjestu objedine relikvije". Ovoga puta, crnogorski predsjednik održao je obećanje i pokazao zavidnu sposobnost posredovanja.

Vučinić: Razaraju nacionalni simbol – Uglednici koji predsjedavaju polutajnom Fondacijom za izgradnju objekta pravoslavnog hrama velikih hrišćanskih relikvija na Cetinju svojim aktima činjenja i nečinjenja čine sramotu zemlji i naciji. Na podao način zalijeću se na vrhovnu crnogorsku svetinju – Cetinjski manastir, s ciljem da ga i u vizuelnom i duhovnom smislu razore kao nacionalni simbol. Istovremeno, takođe, veoma podlo, naslonjeni na najbolju anticrnogorsku tradiciju oličenu u Marku Dakoviću i Joanikiju Lipovcu, na prepreden način, naš duhovni svijet i sve naše svetinje uvode pod apsolutne kompetencije beogradske Patrijaršije. Prema ovoj činjenici ćemo se ravnati i zato ćemo pozvati sve crnogorske nacionalne institucije, kulturne, naučne i javne ličnosti da se sjedinjeni odupremo takvom zločinu – izjavio je Stevo Vučinić, predsjednik Odbora za promociju interesa Crnogorske pravoslavne crkve, povodom inicijative za izgradnju kapele u kojoj će biti trajno izložene tri hrišćanske relikvije.

– Raduje me dogovor Mitropolije i Narodnog muzeja, kao i to što sam pomogao da do njega dođe, jer smatram izuzetno značajnim zajedničko čuvanje tri svetinje hrišćanstva, koje će za Cetinje i Crnu Goru imati posebnu vrijednost – kazao je Vujanović "Vijestima".

I mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije potvrdio je da je dogovoreno da se tri svetinje smjeste u hram Svete Trojice na Medovini iznad Cetinjskog manastira.

– U ostvarenje ove zamisli uključeni su stručni ljudi u ime države i Crkve, radi opredjeljenja mjesta za hram, njegovog osnovnog koncepta i sadržaja, kao i pratećih objekata uz njega – izjavio je za "Vijesti" Amfilohije.

On je rekao da je predviđeno da se nova crkva organski uklopi u kompleks Cetinjskog manastira i tako popuni prazan prostor iznad njega.

– Taj prostor nastao je između dva svjetska rata, nastojanjem ondašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića, upravo sa ciljem da se tu sagradi saborni hram crnogorske prijestonice – objasnio je mitropolit Amfilohije.

On kaže da je Mitropolija više od 10 godina nastojala da se tri svetinje objedine u hramu Cetinjskog manastira.

– Zato Mitropolija i prihvata objedinjenje svetinja u krugu manastira, pod svojom brigom i zaštitom, kroz ostvarenje zavjetne misli kralja Nikole, gradnjom katedralnog hrama Svete Trojice, staranjem države Crne Gore i drugih država dobrotvora i priložnika, država kroz koje su ove svetinje prošle od Jerusalima do Cetinja – navodi mitropolit crnogorsko-primorski.

Direktor Narodnog muzeja Petar Ćuković, govoreći o postignutom dogovoru, kaže da je sasvim jasno da postoji nepodijeljeno uvjerenje da je najbolje rješenje da se tri relikvije nađu u jednom objektu koji bi omogućio ne samo njihovo "gledanje", nego i "puni" metafizički, i molitveno-liturgijski susret vjernika sa njima.

– Tokom svih dosadašnjih pregovora sa Mitropolijom, koja je, naravno, nezaobilazni partner u ovim razgovorima, budući da se ruka Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta nalaze u njihovom posjedu, bile su u opticaju mnoge ideje i o tome gdje i kako da se sve tri svetinje izlože, kao i o tome ko bi i kakvu nadležnost imao nad budućim objektom, uključujući i mogućnost njene podjele – kaže Ćuković.

Osim odluke da se relikvije ponovo sjedine, pregovaračke strane pronašle su i kompromisno rješenje o lokaciji, kao i o tipu objekta u kojem će biti smještene.

Ispunjen dug prema svetinjama Ministar kulture Predrag Sekulić kazao je za "Vijesti" da će ponovno sjedinjavanje relikvija pod jedan krov značiti mnogo i za Cetinje i za Crnu Goru, te da je to na neki način i "dug prema samim svetinjama, prema njihovom istorijskom putu koji je bio veoma dug". – Gdje god da su se nalazile do sada, relikvije su bile smještane u vjerske objekte, a ne u muzeje. Ono što je bitno jeste da hram koji se bude gradio bude potpuno uklopljen u ambijent iznad Cetinjskog manastira, i da ni na koji način ne ugrožava ovaj hram – rekao je Sekulić. On je naglasio da će, ako je suditi prema onome što imaju kao polazište, uspjeti da naprave jedno svetilište na koje će svi biti ponosni.

Predsjednik Vujanović ističe da su svetinje iznad svega religijske i da su uvijek bile čuvane u crkvama, iako imaju i izuzetnu umjetničku vrijednost. On navodi da je odabir mjesta za svetilište, iznad Manastira, učinjen nakon provjere drugih lokacija i ocjene da ono neće ugroziti njegov izgled niti predstavljati centralni vizuelni doživljaj.

– Naprotiv, opredijeliće se projektni zadatak, kojim će se zasječeno brdo iznad manastira idejom hrišćanske pećine, vratiti u raniji izgled sa odgovarajućim pročeljem svetilišta – objašnjava Vujanović.

Mitropolit Amfilohije, takođe, izražava nadu da je lokacija "definitivno određena" i da će zamišljeni hram popuniti prazan prostor upravo za njega pripremljen, prije skoro 80 godina. Kada je riječ o tipu objekta, on kaže da je sasvim prirodno da to bude jedinstveni hram.

– Najvjerovatnije da će se graditi trobrodni hram, za tri svetinje, u kome će se obavljati stalno bogosluženje i stvoriti svi uslovi za posjetioce-poklonike i turiste. Živi sakralni predmeti, koji su tokom svoje istorije pripadali živim hramovima, prirodno je da se i na Cetinju nađu u hramu, kao na mjestu kulta, ne prestajući time da budu i izuzetni dio kulture i svjetske baštine – smatra mitropolit Amfilohije.

Petar Ćuković objašnjava kako se nakon mnogih prethodno predlaganih došlo do ideje o izgradnji "objekta".

Spasić: Bolje je graditi između manastira i muzeja Za arhitektu Predraga Spasića, jednog od autora idejnog projekta hrama za objedinjavanje svetinja, sporan je izbor lokacije. – Uradio sam i elaborirao predlog za, po meni, nesporno najbolju lokaciju, u prstenu muzejskog i manastirskog kompleksa. Na insistiranje ostalih učesnika projekta nametnuo se prostor Nove džade, kao moguća lokacija za gradnju ovog objekta. Insistirao sam na problemima vezanim za ovu lokaciju. Osim degradacije kompleksa Cetinjskog manastira, koja je time neminovna, bez obzira na institucije konkursa, na tu temu bi se mogao napisati cio traktat. Kao čovjek od struke mislim da se na ovoj lokaciji ne smije graditi objekat ili objekti u pravom smislu te riječi. Autor sam idejnog rješenja na poziciji ovog platoa, za koje smatram da je moglo predstavljati mogući kompromis da se ova značajna ideja realizuje, a da objekat ne narušava postojeći ambijent, činjenicom da je ukopan i predstavlja prirodni nastavak Cetinjske pećine, čije se ljepote valorizuju i koja se stavlja u funkciju. U sklopu ove investicije idejno rješenje podrazumijeva parternu obradu, kako površine platoa tako i čitavog muzejskog i manastirskog kompleksa – objašnjava Spasić.

– Stavljam pod navodnike zbog toga što se u jednom načelnom, i za mene lično jedino prihvatljivom rješenju na ovoj lokaciji prije radi o "ne-objektu" na platou iznad Cetinjskog manastira. Idejno rješenje, koje je i kroz razgovore sa mnom i profesorom Goranom Radovićem napravio arhitekta Predrag Spasić, podrazumijevalo je, najprije, apsolutno čuvanje vizuelne nepovredivosti i usredištenja Cetinjskog manastira, potom afirmaciju ideje pećine, kao "rodnog mjesta" hrišćanskog iskustva, budući da je Hristos rođen u pećini, a da su i prva, ranohrišćanska molitvena iskustva vezana za pećine – objašnjava Ćuković.

On kaže da je taj projekat podrazumijevao i prekrivanje budućeg "ne-objekta" nanošenjem zemlje na krov, zapravo vraćanjem dijela ranije zasječenog brda, čime bi se obezbijedila dodatna "nevidljivost" svetilišta.

– Kumulacijom relikvijskih sadržaja, ikone Bogorodice Filermske, ruke Jovana Krstitelja, čestice Časnog krsta uz ćivot Svetog Petra Cetinjskog, cijeli ovaj kompleks nesumnjivo bi dobio na snazi i bio predmet najveće hodočasničke želje – ističe Ćuković.

Uskoro će biti raspisan međunarodni tender za arhitektonsko rješenje objekta. Projekat će biti finansiran iz međunarodnih i domaćih izvora, u čemu će značajno učešće imati zemlje koje su sačuvale relikvije na njihovom putovanju. U tu svrhu će uskoro, u koordinaciji državnih organa i prijestonice Cetinje, biti organizovana donatorska konferencija.

Predsjednik Vujanović je istakao da će se sve dešavati pod pokroviteljstvom države, a da je on prihvatio da promoviše osnivanje fondacije koja će se brinuti o izgradnji svetilišta. Nadležnost nad budućim hramom je načelno podijeljena.

Njime bi trebalo da upravlja fondacija u kojoj bi predstavnike imali Narodni muzej, Mitropolija crnogorsko-primorska, Opština Cetinje, Vlada Crne Gore i predstavnici svih zemalja koje su donirale izgradnju svetilišta, a u kojima su tri relikvije boravile.

Ono oko čega su svi saglasni je da će ovaj projekat biti od neprocjenjive važnosti za Cetinje i Crnu Goru.

– Siguran sam da će Cetinje tokom cijele godine posjećivati brojni vjernici, ali i ateisti, sa namjerom da vide svetilište. Ubijeđen sam da će se ovim značajno pomoći razvoju Cetinja i stvoriti uslovi za bolji kvalitet života njegovih građana – smatra predsjednik Vujanović.

Mitropolit Amfilohije izražava nadu da će ovaj hram po svojoj gradnji i ljepoti biti dostojan, kako svetinja koje će u njemu biti pohranjene, tako i kraljevskog prijestonog grada Cetinja. – Kao što je sva vjekovna istorija ovih svetinja čudesna i vezena za božanski promisao, nesumljivo da i njihov dolazak u Crnu Goru i na Cetinje nije slučajan. Crna Gora, koja je odvajkada bila i ostala Istok na Zapadu i Zapad na Istoku, zadobija ponovo preko ovih svetinja vaseljenski, univerzalni karakter i značenje – ističe mitropolit crnogorsko-primorski.

I gradonačelnik Cetinja Milovan Janković smatra da će ovaj projekat biti od neprocjenjivog značaja za grad i njegov budući turistički, ali i sveobuhvatni razvoj.

– Prirodno je očekivati rast svih parametara u lokalnoj turističkoj privredi, ali i razvoj svih drugih djelatnosti koje participiraju sa kretanjima u turizmu. To će svakako podstaći razvoj i u svim drugim sferama života i biti podstrek brojnim domaćim i stranim investitorima da ulože sredstva u valorizaciju širokih potencijala kojima Cetinje raspolaže – poručuje Janković.

Tri velike svetinje su toliko putovale i na svim tim putovanjima, kako svjedoče istorijski podaci, priče i pripovijedanja, tražile su jedino veću sigurnost kod istinskih vjernika. Koju su sigurnost i kakve vjernike našle u Crnoj Gori, vidjećemo.

Od Jerusalima do Cetinja Oktobra 1993. gromoglasno je odjeknula vijest da se ruka Jovana Krstitelja, čestica Časnog krsta i ikona presvete Bogorodice Filermske, čije se autorstvo pripisuje jevanđelisti Luki, nalazi na Cetinju. Put ove tri svetinje od Hristovog vremena do današnjih dana bi se, po zanimljivosti i zapletu, mogao porediti sa radnjom nekog uzbudljivog akcionog romana. Nakon Jerusalima i Rodosa, počivale su na Malti, u sakristiji katedralne crkve, dva i po vijeka, dok ostrvo 1798. nije pokorio Napoleon i protjerao malteške vitezove. Veliki majstor malteških vitezova morao je da napusti La Valetu pet godina nakon osvajanja, a od pobjednika je uspio da izmoli tri svetinje, koje će novo prebivalište dobiti kod ruskog cara Pavla Prvog, u dvorskoj crkvi petrogradskog Zimskog dvorca. Pavlov nasljednik, car Aleksandar II prenio je svetinje trajno u Gatčino, dvorac udaljen pedesetak kilometara od Petrograda. Poslije revolucije 1917. relikvije su prenijete iz Rusije, do smrti ih je čuvala Marija Fjodorovna, majka posljednjeg ruskog cara Nikole II Romanova. Poslije njene smrti, njene kćerke su predale relikviju ruskom mitropolitu Antoniju Hrapovickom, koji ih je smjestio u pravoslavni hram u Berlinu, a onda se zajedno sa njima preselio u Srbiju, u Sremske Karlovce, i povjerio ih kralju Aleksandru Karađorđeviću. Svetinje su čuvane u dvorskom hramu Svetog Andreja Prvozvanog na Dedinju, a po početku Drugog svjetskog rata kralj Petar II predao ih je manastiru Ostrog, čiji ih je arhimandrit sakrio i gdje su ostale sve do 1952. godine. Nakon više od 20 godina čuvanja u depou Službe državne bezbjednosti, vlasti su 1978. česticu Časnog krsta i ruku Svetog Jovana predale Cetinjskom manastiru, a Filermosu Narodnom muzeju.