Do 21. maja prošle godine državni status zasjenjivao je sve ostale teme, dok se danas na javnoj sceni otvaraju priče o spornim privatizacijama, nerazvijenom sjeveru, neispunjenim obećanjima, privrednom kriminalu, vezama kriminalnih grupa sa pojedincima iz vlasti i pravosuđa, pokušajima da se ucjenama zaustavi slobodna riječ…

Piše: Neđeljko Rudović/Vijesti

Kada su se pred ponoć 21. maja prošle godine pokliči otadžbini prolamali iznad Crne Gore, nakon što je postalo sigurno da joj je većina njenih građana, poslije 88 godina, vratila državnu nezavisnost, to je bio dominantan motiv za slavlje. Vraćen je dug svima koji su se, počev od Božićnog ustanka 1919, žrtvovali za svoju zemlju, ali se slavilo i zbog očekivanja početka nove ere crnogorske politike. Dozirane poruke uoči r-eferenduma da Crna Gora treba da bude uređenija i pravednija država, tako su već od 22. maja sve glasnije.

Godinu dana kasnije, crnogorska stvarnost bitno je drugačija, ali je borba za bolju i prosperitetniju Crnu Goru tek na početku. Iako je za sada teško prognozirati kada će Crna Gora steći epitet države sa vladavinom prava u kojoj ista pravila važe i za male i za velike, za tajkune bliske vrhu DPS-a i za ostale, činjenica da se o tome počelo govoriti bez opterećenja "višim ciljem" može se smatrati jednim od najvećih koristi od državne nezavisnosti.

Do 21. maja prošle godine državni status zasjenjivao je sve ostale teme, dok se danas na javnoj sceni otvaraju priče o spornim privatizacijama, nerazvijenom sjeveru, neispunjenim obećanjima, privrednom kriminalu, vezama kriminalnih grupa sa pojedincima iz vlasti i pravosuđa, pokušajima da se ucjenama zaustavi slobodna riječ… Kako se vladajuće stranke snađu u novonastalim okolnostima, tako će vjerovatno proći na sljedećim izborima.
Da se slika vlasti mijenja i da kritike na njen račun i te kako imaju uticaja, pokazali su nastupi dvojice poslanika SDP-a, Miodraga Iličkovića i Džavida Šabovića, koji su do sada u nekoliko navrata podržali predloge opozicije u parlamentu. Tokom unutarpartijskih debata, Šabovićevo polazište je bilo: "Ćutali smo do referenduma, više nećemo".

A koliko su po vlast kompromitujući detalji davali efekta do prije godinu dana, možda najbolje svjedoče dvije afere koje su mjesecima, od 2001. do 2003, potresale crnogorsku javnost – duvanska i seks-trafiking afera. Poslije njih, kao i nakon famoznog Beogradskog sporazuma, Đukanović i njegova partija još ubjedljivije su pobjeđivali na izborima zato što su obećavali državu.

Ponovno sticanje države suštinski ubrzava političke procese jer se političari moraju spustiti na nivo konkretnih tema koje iskušavaju njihovu stručnost i odgovornost, dok, sljedstveno tome, uopšteni propagandistički nastupi polako izlaze iz mode. Njih se još drži Srpska lista bazirajući svoju politiku na priči o navodnoj ugroženosti i diskriminaciji Srba, te o ponovnom ujedinjenju sa Srbijom, čime faktički ide naruku vladajućim partijama. Iskustvo sa prošlih izbora pokazuje da će, dok ima takav dio opozicije, DPS-u biti mnogo lakše da uz sebe drži svoje birače ubjeđujući ih da će država nestati ako opozicija dođe na vlast. Tako će kod jednog dijela birača imati opravdanje zašto, recimo, nije ni počela da gradi put prema sjeveru, dok Hrvatska, koja je u posljednjih nekoliko godina izgradila 400 kilometara auto-puta, ove godine planira još 95 kilometara. Dilema da li su se neki čelnici DPS-a i Srpske narodne stranke negdje iza zatvorenih vrata dogovorili kako da jedni drugima pomažu za sada ostaje bez odgovora, ali je činjenica da DPS, oštrim odgovorima i podbadanjima, podstiče beskorisnu raspravu koju nameće Mandićeva stranka.
I dok iz dijela opozicije tvrde da je nezavisnost Crne Gore produbila podjele, ostaju dužni odgovor na pitanje da li bi one opstale ili bile još izraženije da, recimo, referendum nije uspio zbog nedostizanja zadatog praga od 55 odsto, a da su independisti imali prostu većinu. I pored takvih ocjena, tokom rada na prvom nacrtu ustava iza zatvorenih vrata predstavnici svih stranaka bili su neočekivano kooperativni, usaglasivši skoro 90 odsto ustava, što je bilo nezamislivo do 21. maja 2006.

Pitanja jezika i statusa Crnogorske pravoslavne crkve vjerovatno će izazivati tenzije i narednih godina, samo što oni primorci ili Kolašinci, koji su za nekoliko stotina hiljada, ili nekoliko miliona eura prodali placeve strancima, vjerovatno više neće previše razmišljati o tome. Kao i oko 50.000 građana koji se svako jutro bude sa dilemama šta da kupe i dokle da idu na berzi.

Što se tiče spoljnopolitičkog plana, osim činjenice da Vašington, Brisel, Moskva i ostali sada sa Podgoricom ne razgovaraju preko Beograda i da Crna Gora sama zastupa svoje interese u međunarodnim organizacijama, Crnoj Gori je obnova nezavisnosti donijela lako vidljive rezultate – zaključeni su pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU u decembru, SSP je iniciran u aprilu i biće potpisan u oktobru, dok Srbija pregovore, zamrznute prije godinu dana zbog Haga, tek treba da nastavi. Parafirani su i sporazumi o viznim olakšicama i readmisiji dva mjeseca prije Srbije…

U međunarodnim krugovima nijesu krili da su bili iznenađeni glatkim rješavanjem državnog statusa nakon što su se naslušali procjena da bi ovdje mogao izbiti građanski rat i da je to odmah podiglo rejting Podgorice u njihovim očima.

Danas sa nevjericom gledaju na činjenicu da neke stranke drže u životu referendumsku priču.

– Sve čestitke na zaključenju SSP-a, ponovo se pojavljujete kao velika turistička destinacija i lijepo je to vidjeti, ali je politički front manje zadovoljavajući. Čini se da je politika zapala nazad u stara pitanja – kaže za "Vijesti" dr Džudi Bat, ekspertkinja Instituta za strateške studije EU (EUISS).

Ona dodaje da je mislila da je nezavisnost predstavljala priliku da se redefinišu osnovna pitanja politike, ali da se čini "da je političarima prilično ugodno u kalupu prebiranja po starim temama za i protiv nezavisnosti, umjesto da maksimalnom brzinom krenu naprijed sa novom agendom".

– Bilo bi fino da se ustav donese mnogo brže, jer nije bilo potrebno toliko natezanja oko njega. Ipak, kada se podvuče crta, bila je to prilično dobra godina. Radujem se još boljoj sljedećoj godini – napominje dr Bat.

Iz Slovenije danas Crnu Goru vide kao politički prilično stabilnu državu.
– Iz onoga što ja znam, veoma ste stabilni politički, a kada se uporedite sa susjedima i na ekonomskom planu i u smislu EU agende ste napravili puno bolji posao – ocjenjuje Borut Grgič, direktor ljubljanskog Instituta za strateške studije (ISS).

Njegova procjena je da će malu Crnu Goru biti veoma lako apsorbovati u EU.
– Ako budete radili prave stvari, mislim da je vaša budućnost veoma perspektivna – smatra Grgič.