Rusi popisali svoje čarobno kamenje

by | maj 6, 2007 | Svaštara | 0 comments

Etnolozi Ruske akademije nauka napravili su popis 400 stijena koje po tradicionalnim vjerovanjima imaju okultne moći, često povezane sa drevnim vjerovanjima i počecima hrišćanstva kod Slovena.

Stijene su za ruski narod čarobne, ali su za naučnike samo simboli folklora duboko ukorenjenog u praznovjerju. Neke imaju oblike karakteristične za keltsku kulturu, druge su prirodne tvorevine čudnih oblika, a za neke se čak kaže i da su meteoriti.

Klasifikacija koju su napravili ruski antropolozi i etnolozi izuzetno je precizna u opisu veličine, boje pa čak i temperature, jer neke zrače naizgled tajanstvenu toplotu. Naučnici to povezuju sa hemijskim sastavom stijene.

Svojstva koja narod pripisuje takozvanim ‘čarobnim stijenama’ su različita. Tako se ‘plava stijena’ iz područja Jaroslava u centralnoj Rusiji, koja mijenja boju u zavisnosti od količine svjetlosti (fenomen koji fizika lako može da objasni), navodno premješta duž obale jezera, a mještani tvrde da ponekad može potpuno da se ukopa u zemlju i da se nakon par dana vrati na površinu.

U Arhangelsku na sjeveru Rusije postoji stijena s uklesanim stopalom za koje narod tvrdi da pripada Isusu lično, a ostavio ga je kada se naljutio zbog lošeg prijema kod lokalnog stanovništva koje je tu živjelo prije dolaska Slovena.

Sličan otisak u nedalekoj Kareliji navodno je napravio Sotona bježeči iz jednog manastira gde je pokušao da ‘ukrade duše’ svještenika.

Postoje i stijene za koje se vjeruje da imaju čudotvorne moći, neke koje donose sreću ili nesreću, a sve imaju svoju legendu.

U Pskovu, na granici s Estonijom, postoji stijena za koju se vjeruje da navodi putnike namjernike da se izgube. Oni koji zaspu pored stijene u oklini Smolenska, mogu da vide svoje mrtve rođake.

Počasno mjesto zauzimaju stijene koje su pagani koristili kao oltare, a koje narod povezuje s crnom magijom. To je slučaj sa dvjema velikim stijenama u oblasti Tule za koje se tvrdi da nose nesreću svima koji se na njih popnu.

Prema lokalnoj legendi, stanovnici su pokušali da ih premjeste, ali što su više oko njih kopali, to su one sve dublje tonule u zemlju. Ubrzo potom je počeo pomor stoke, a potom su uslijedle epidemije i najezda insekata koji su opustišili polja.

0 Comments

Submit a Comment