Američki istraživači su otkrili gen koji doprinosi dužem životu kod kišnih glista koje jedu manje od normalnog. Ljudi imaju slične gene, a ukoliko imaju isti efekat kao kod glista, ljekovi koji bi ih oponašali bi, možda, mogli ako ne da produže život, a ono bar da ga načine zdravijim.

Studije još od 1930. godina pokazuju da životinje, od voćnih mušica do majmuna, produžavaju životni vijek 40 odsto ukoliko se održavaju na skoro gladujućoj dijeti. Oni, takođe, imaju manji rizik od dobijanja raka, dijabetesa i srčanih oboljenja i bolesti uzrokovanih nervnom degeneracijom.

Odgovor bi mogao da bude nepouzdan, ali istraživači u Salk institutu za biološke studije u La Hoji u Kaliforniji kažu da su pronašli genetski razlog, objavio je Glas Amerike, pozivajući se na članak objavljen u časopisu Priroda. Naučnici su  identifikovali gen nazvan fa-for koji omogućava gladnim glistama da žive duže.

"To je prvi gen koji je najvažniji za izazivanje odgovora na smanjene količine hrane", kaže istraživač Endrju Dilin.

Kišne gliste sa normalnim nivoima gena žive duže kada su na veoma nisko kaloričnoj ishrani. Kada su istraživači pojačali gene, gliste su živjele još duže, čak i sa normalnim obrocima hrane. Kada su ih smanjili, gliste su imale uobičajeni životni vijek.

Dilin kaže da ljudi imaju tri gena koji su slični fa-foru i navodi da su oni dio unutrašnjeg odbrambenog mehanizma koji štiti od gladovanja.

Dugačak je lanac evolucije od kišnih glista do čovjeka, ali Dilin kaže da je vrijedno ustanoviti da li ljudska verzija fa-for gena radi na isti način. Cilj bi bio da se razvije lijek koji može da ga aktivira kako bi ljudi mogli da osjete njegove efekte bez podvrgavanja gladovanju.