Predsjednik RH Stipe Mesić gostovao je u talk showu Milorada Bibića mosora na splitskoj TV Kanal 5

Zašto to meni govori? Podršku mi je u tom slučaju dao i Đapić, a on pozna pomorsko pravo…; Ne mjerim ljude po onome što su meni učinili, nego što su učinili uopće: u Titovu životu prevladava ono što je bilo korisno za ondašnju državu i ljude u njoj; Pašalić i njegova družba smatraju da sam kriv za Oktobarsku, Francusku, a vjerojatno i za seksualnu revoluciju

Stipe Mesić, hrvatski predsjednik, gostovao je u četvrtak uvečer 8. ožujka na splitskoj televiziji Kanal 5 u talk showu Mosorijada koji uređuje i vodi novinar Slobodne Dalmacije Milorad Bibić Mosor. Mesić je u jednosatnom razgovoru, među ostalim, rekao i ovo…

O Titu i Tuđmanu

– Josip Broz Tito bio je na čelu režima koji nas je u hrvatskom proljeću poslao u zatvor. Ali, ja ne mjerim ljude po onome što su meni učinili, nego što su učinili uopće u svom životu, koji je njihov ukupni doprinos. U njegovu životu prevladava ono što je bilo korisno za ljude u bivšoj Jugoslaviji i za tadašnju državu.

– Čovjeka moraš staviti u njegov povijesni kontekst. Tito je bio komunist i boljševik, ali je dopustio puno više demokratskih procesa nego bilo tko u istočnom dijelu Europe. Franjo Tuđman je u njegovo vrijeme bio njegov oficir, ni po čemu se nije razlikovao od politike koju je vodio Tito.

– Tuđman je isto sudjelovao u hrvatskom proljeću, manje od nekih drugih, ali je sudjelovao, i zbog nekih intervjua završio u zatvoru. On je bio za Hrvatsku, ali se slobodna Hrvatska u ono vrijeme nije mogla realizirati jer je nijedna snaga u bivšoj Jugoslaviji i u svijetu uopće nije podržavala. Savka i Miko nisu ostvarili slobodnu Hrvatsku. Bila su druga vremena, drugi odnosi snaga. Lako je bilo rušiti Jugoslaviju kad se srušio Berlinski zid. Dobro, nije bilo lako, ali smo imali ustavno-pravnu podlogu za stvaranje države. I to je Tuđman iskoristio. Stao je na čelo stranke koja je postala najjača sranka, ja sam bio glavni tajnik. Podržavao sam ga sve dok sam smatrao da je njegova politika korisna za moj narod i moju zemlju…

– Kad mjerim Tita i Tuđmana, svatko je u svoje vrijeme bio u pravu. Tito kada je vodio revoluciju, kada je stvarao federaciju, kada se othrvao Staljinovu pritisku. Tuđman kada je predložio da se ide u referendum, da svijet prizna Hrvatsku, čime smo dokazali svijetu da je ogromna većina građana ove zemlje za samostalnu Hrvatsku.

U svijetu je Tito težio više nego Tuđman. Stvorio je Pokret nesvrstanih, svjetski pokret. U vrijeme najžešćih sukoba Istoka i Zapada on amortizira sudar tih blokova, stvara relaksirajuću atmosferu u odnosima između dva bloka, a mi dolazimo do tržišta o kojima nismo mogli ni sanjati.

O BiH kao novoj Palestini

– Da su Srbi uzeli dio BiH za koji su mislili da je njihov i pripojili Srbiji, Hrvati uzeli dio BiH za koji su mislili da je njihov i pripojili Hrvatskoj, ostala bi jedna mala izolirana islamska državica u koju bi velika sredstva ulagali fundamentalistički režimi. Ta bi državica bila u neprijateljskom okruženju, ona se sama ne bi mogla održati i što bi tu nastalo? Tu bi došlo šerijatsko pravo, došli bi teroristički kampovi, tu bi nastala nova Palestina idućih možda i sto godina. U srcu Europe stvorio bi se novi trusni prostor koji bi Europa teško mogla izliječiti.

O tihom i mirnom Fidelu Castru

– U UN-u sjedili smo jedan do drugoga, Fidel Castro i ja. Pitao sam ga bi li došao u Hrvatsku, rekao je da zna Hrvatsku, da je bio na Brijunima. Castro govori jako tiho, jedva čujno, izuzetno je miran. A kad stane na pozornicu i drži govore, viče satima…

O predsjednikovanju u tri države

– Počasni sam građanin Kladnja, ali ne zbog muške vode. Predložili su me za gradonačelnika, tamo me dočekali s ovacijama. Zalagao sam se za njih maksimalno kad je došlo do pokolja u Srebrenici. Kandidiraj se, bit ćeš svjetski fenomen: predsjednik tri države! Bio sam predsjednik Jugoslavije, sad sam predsjednik Hrvatske, ali sigurno neću biti predsjednik BiH…

O neprijateljima

– Usuđujem se reći da nemam osobnih neprijatelja. Imam političke protivnike, ali ni među njima nemam osobne neprijatelje. Možda nekog Tomca… Oni me ne podnose, ali oni su marginalci.

O fojbama i krvožednim Slavenima

– Zašto talijanski predsjednik Napolitano nije Titu govorio o fojbama? Zašto to meni govori, to je Titu trebao reći! Podršku mi je u tom slučaju dao i Đapić, on pozna pomorsko pravo… E, ali Tomac je kazao da nisam smio reagirati ovako…

Sad su Talijani rekli da se ono krvožedni Slaveni ne odnosi na Hrvate. A na koga onda? Na Slovence!? Talijani su rekli da ni u kom slučaju ne diraju u povijesne Osimske sporazume, Rimske sporazume i Mirovni ugovor iz Pariza nakon Drugoga svjetskog rata. Podržavaju nas na našem putu u euroatlanske integracije. Dakle, sve što smo trebali, mi smo od Italije sad dobili!

O Domazetu Loši iz beogradske Ratne škole

– Imate jednog admirala koji je bio šef obavještajne službe Jugoslavenske ratne mornarice. U početku rata za samostalnost Hrvatske, na početku stvaranja Hrvatske, bio je u Ratnoj školi u Beogradu. Mislim da se zove Domazet, Lošo, da, da… Dok smo mi ratovali za Hrvatsku, on je čekao diplomu Ratne škole i on sad mene uči hrvatstvu!?

O zvonarima na uzbunu

– Pogledajte ove naše zvonare, one koji zvone za uzbunu. Oni su protiv NATO pakta, oni su protiv Europske unije, oni su protiv svih naših susjeda. Ne znam gdje oni vide Hrvatsku?

O Pašaliću i seksualnoj revoluciji

– Doktor Ivić Pašalić i ja ne gajimo uzajamnu ljubav. On i njegova družba smatraju da sam kriv za Oktobarsku revoluciju i Francusku revoluciju, a vjerojatno i za seksualnu revoluciju iako oni u njoj ne sudjeluju. To je preozbiljna revolucija i oni u njoj ne mogu sudjelovati.

Mesići ne jedu meso

Moja obitelj ima kućnog ljubimca, maltezera koji se zove Fong. Ne vodim ga svugdje sa sobom kao što je Josip Broz Tito vodio pudlice. Tito je volio pudlice, ali u Drugom svjetskom ratu život mu je spasio vučjak. Kad sam spomenuo našeg kućnog ljubimca Fonga, jedino smo on i ja mesožderi, a svi ostali vegetarijanci. Je, zvuči čudno: Mesići ne jedu meso!

Ovacije na beogradskoj TV

U Beogradu i Srbiji nikad obični ljudi nisu bili protiv mene. Nego samo političari. U tim najopasnijim danima bio sam i na Skadarliji, lijepo su me dočekali, naručili mi pjesmu – Dobro mi došel prijatel! Nikad nisam doživio provokaciju od običnih ljudi, nego samo od političara. I ponekih novinara. Sjećam se, gostovao sam u jednoj emisiji na tamošnjoj televiziji, jedna gledateljica me pitala – je li istina da ispod brade imate tetovirano slovo U i da ste to učinili dok ste bili u zatvoru u Staroj Gradiški? Odgovorio sam da to nije istina, da je to obična podvala, a onda me je pitala jesam li slovo U istetovirao na prsima? Kazao sam joj da će se sama morati uvjeriti je li to istina ili ne. I dobio ovacije…

Boksač u velter kategoriji

U mladosti sam bio boksač. U velter kategoriji. Volio sam sve boksačke udarce, aperkate, direkte i krošee, ali pak najviše aperkate. I to aperkat udarce u bradu protivnika. Ali, kad sam prvi put dobio veće batine, ostavio sam boks…

Preuzeto iz Slobodne Dalmacije