Jezik ponašanja

by | mar 10, 2007 | Svaštara | 0 comments

Pozdraviti nekog, potapšati ga po ramenu, poljubiti, zagrliti ili pokazati neki drugi gest, i bez izgovorenih riječi nešto kazuje.

Poljubac – Nježni dodir usnama vodi porijeklo još iz praistorije, ali ne kao izraz osjećanja ili erotike, onako kako ga danas doživljavamo. Naime, većina naučnika je saglasna da je u pradavna vremena majka, sledeći primjer mnogih životinja koje su je okruživale, hranila svoje dijete zalogajima koje je stiskala medju usnama, posebno kad se beba odvikavala od dojenja. Tek mnogo kasnije, ovaj gest dobio je i seksualni i osjećajni naboj.

Mahanje rukom kao znak pozdrava – Još u antička rimska vremena ljudi su jedni druge pozdravljali mahanjem rukom. Pokazivanje uzdignutog otvorenog dlana bio je znak da je čovjek nenaoružan, dakle ima dobre namjere i nije opasan. Pozdrav rukom znači i dobrodošlicu, a i latinski glagol pozdraviti – salutare – značio je poželjeti nekom dobro i zdravlje.

Pljeskanje – Grci koji su živjeli u starom vijeku imali su običaj da lupkaju prstima desne ruke po dlanu lijeve da bi pratili ritam muzike. Običaj su prihvatili i stari Rimljani, medju kojima je pljeskanje dlanovima postalo izraz oduševljenja ili poštovanja prema javno iskazanim vještinama umjetnika i političara. Car Aurelije (215-275) nije podnosio znak aplauza, pa je naredio da se narodu dijele maramice kojima će mahati prilikom njegovog prolaska ili u danima slavlja.

Zagrljaj – Porijeklo ovog gesta takodje seže u daleku prošlost. Riječ je o fizičkom dodiru koji iskazuje povjerenje prema bliskoj osobi i želju da se umiri ko se grli. Stručnjaci procjenjuju da je to u početku bio jezik koji je majka razmjenjivala sa svojom djecom, što se kasnije proširilo i na ostale pripadnike društva. Veoma slično ponašanje postoji i medju nekim čovjekolikim majmunima poput šimpanze, koji su najsličniji čovjeku. Medju njima ovakvi umirujući zagrljaji, izmedju jedinki koje su viših i onih koje su niži u hijerarhiji čopora veoma su česti.

Plaženje jezika – Znak omalovažavanja i ismijevanja u čitavom svijetu ima isto značenje. Porijeklo mu je u ponašanju tokom ranog djetinjstva, kad dijete plazi jezik odbijajući hranu. Tako se izbacivanje jezika obično "prevodi" kao neko odbijanje u smislu  "ne želim to" ili "ne želim tebe". I ovaj gest poznat je iz drevnih vremena, a pominje se i u Bibliji.

0 Comments

Submit a Comment