Zašto je predsjednik hrvatskog sabora uvelike amnestirao Crnu Goru za ratni pohod na dubrovačko područje?

Piše: Luko Brailo/Feral Tribune

"Imam puno razumijevanje za stav kolege Krivokapića da je u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku Crna Gora u velikoj mjeri bila zloupotrijebljena", rekao je Šeks na zajedničkoj "presici". Želeći vjerojatno naznačiti razliku između Beograda i Podgorice i njihovih uloga u vrijeme rata protiv Hrvatske, Šeks to ipak nije učinio. Dapače, izrekao je netočnu, zbunjujuću i iritirajuću rečenicu koja ima posebnu težinu u dubrovačkom kraju

Vladimir u Podgorici, Šeks iz Podgorice: odnosi između Hrvatske i Crne Gore su izvrsni, dok su manji problemi poput djelomične naknade ratne štete i granica tek otvorena pitanja koja smireno trebaju riješiti dvije vlade… To su ukratko odjeci ovotjednog posjeta predsjednika Hrvatskog sabora Podgorici gdje mu je domaćin bio čelnik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić u čijoj je prisutnosti Šeks neoprezno i posve nepotrebno ušao u opasan sukob s povijesnim činjenicama.

– Režim Slobodana Miloševića i JNA zloupotrijebili su Crnu Goru u vrijeme vojnog pohoda na Dubrovnik. Imam puno razumijevanje za stav kolege Krivokapića da je u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku Crna Gora u velikoj mjeri bila zloupotrijebljena; da je bila pod Miloševićevom čizmom i da je bila pod bitnim utjecajem vodstva i Generalštaba Jugoslavenske armije – rekao je Šeks na zajedničkoj konferenciji za novinare.

Mogu se razumjeti okviri prvog protokolarno-radnog podgoričkog susreta šefova dvaju parlamenata nakon stjecanja crnogorske neovisnosti, kao i iskazano Šeksovo zauzimanje za dijalogom i razvojem dobrosusjedskih odnosa s novonastalom državom na prostorima bivše SFRJ. Međutim, iako je i "put u pakao popločan dobrim namjerama", nitko, pa ni najviši dužnosnici bilo koje države, u konkretnom slučaju Šeks – ne mogu i ne smiju se baviti zamagljivanjem povijesnih istina i izvrtanjem činjenica.

Želeći vjerojatno naznačiti razliku između Beograda i Podgorice i njihovih uloga u vrijeme agresivno-osvajačkog rata protiv Hrvatske, Šeks to ipak nije učinio. Dapače, izrekao je netočnu, zbunjujuću i iritirajuću rečenicu koja ima posebnu težinu u dubrovačkom kraju.

Sjećanja na logore

I to prije svega zbog nepobitnih činjenica koje kazuju da je s prostora Crne Gore i istočne Hercegovine u jesen 1991. godine povedena bezobzirna agresija na jug Hrvatske, čije se posljedice, osobito u obiteljima poginulih branitelja, među zatočenicima tzv. sabirnih centara, odnosno logora u Morinju i Bileći, uništenim domaćinstvima u Konavlima, Rijeci i Župi dubrovačkoj i Dubrovačkom primorju, štetama u Gradu i okolici itd. – još itekako osjećaju.

Vjerojatno je da se takav "punorazumijevajući" pristup može nazvati i nastavkom pragmatične politike razvoja odnosa između Zagreba i Podgorice utemeljene ranijim susretima najviših predstavnika državnih vrhova Hrvatske i Crne Gore. Vjerojatno da, ali teško se oteti dojmu da je onakvom reinterpretacijom nedavnih povijesnih zbivanja Crna Gora značajnim dijelom amnestirana za događanja iz doba "rata za mir", a da je pritom dubrovačko područje postalo nekom vrstom kolateralne štete "čizmenih" odnosa između Beograda i Podgorice. Takav Šeksov istup je teško razumljiv budući da su predsjedniku RH Mesiću upravo zbog vođenja agresivno-osvajačkog rata izraze žaljenja i isprike hrvatskom narodu uputili današnji reformisti, tj. nekadašnji podgoričko-beogradski čelnici Milo Đukanović i Svetozar Marović, svojedobni Miloševićevi poslušnici iz vremena oružanih pokušaja "spašavanja Jugoslavije".

Među ostalim, i zato je pomalo trpak okus spomenutog susreta i njegovih rezultata, iako su "odnosi izvrsni", dok će "Hrvatska zajedno u dijalogu s Crnom Gorom" pokušati rasjeći čvor vezan i za mogući ishod tužbe Hrvatske protiv SiCG pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Naravno, treba razgovarati, valja unaprijeđivati ratom i poratnim posljedicama odnose dviju susjednih zemalja, ali u tom dugotrajnom i mukotrpnom procesu nisu problem relacije službenog Zagreba i Podgorice. Htjelo se to priznati ili ne, problem su odnosi Crne Gore s dubrovačkim krajem gdje se vodio osvajački rat. Zato nestvarno zvuči činjenica da ni ovog puta u sastavu hrvatskog izaslanstva nije bilo mjesta za čelnike s juga Hrvatske, jer tek kad se koliko-toliko sanira "dubrovački čir", moći će se govoriti o poboljšanju službeno ocijenjenih  "izvrsnih odnosa".

"Dobra volja"

U takvom raspletu susreta Šeks-Krivokapić vrlo dvojbenom se, osim na razini političke retorike, doimlje "dobra volja Podgorice" za naknadom dijela ratne štete koja objektivno jest problem. Ali, to je problem koji ne treba omeđiti rokom, jer je stvar prošlosti i ne želimo da nam rasprava o prošlosti omeđi raspravu u budućnosti, kako je to formulirao Ranko Krivokapić dodajući kako nema "preciznog roka da Crna Gora Hrvatskoj pruži punu satisfakciju". Dok ne stigne kakva-takva zadovoljština, valja se podsjetiti kako se prije dvije godine u Podgorici na ime "dobre volje" spominjao iznos od 1,3 milijuna eura, ali je od tih novaca u Konavle stiglo samo 375.000 eura za uništeni stočni fond na farmi nedaleko Grude. Mogući hrvatsko-kompenzacijski ulaz u vlasničke udjele tvrtki poput "Aerodroma Crne Gore" ili dio hotela tada je glatko odbijen.

Slično se dogodilo i uoči Šeksova posjeta Podgorici kada je ministar prometa i pomorstva u Vladi CG Andrija Lompar istovrsnu odbijenicu uputio prijedlozima da se na ime nadoknade ratne štete razmotri ulazak hrvatskih tvrtki u "Aerodrom Tivat" i Brodogradilište u Bijeloj. Ta službena odbijenica nije naišla na širi medijski odjek, iako je vrlo znakovita. Jednako kao što je znakovito i da se od ljeta 2005. godine govori o dobroj volji za nadoknadu, pri čemu i jedna i druga strana izbjegavaju reći o kolikom se zapravo iznosu radi, te koliko, što, kada i na koji način bi se dio od tih ogromnih ratnih šteta s crnogorske strane eventualno mogao kompenzirati. Jer, podsjećamo, samo gole fizičke štete u Dubrovačko-neretvanskoj županiji procijenjene su na 321,5 milijuna eura, što bi i daleko bogatijim i razvijenijim zemljama od Crne Gore predstavljao iznimno krupan i financijski teško održiv teret.

No, te će, kao i probleme s granicama u području Prevlake, "smireno razmotriti obje vlade", uvjereni su Šeks i Krivokapić, iako su – kad je riječ o granici na moru – dosad poznati stavovi Zagreba i Podgorice poprilično udaljeni. Problema na tom području, zasad, nema s obzirom na to da se privremeni sporazum o granicama postignut krajem 2002. godine poštuje. Prema odredbama tog dokumenta poluotokom Prevlakom raspolaže Hrvatska, dok je Crna Gora u potpunosti zadržala kontrolu nad morem i ulazom u Boku kotorsku. No, dio akvatorija uz istočni dio tog područja (podno Konfina) proglašen je tzv. ničijim morem kojim patrolira mješovita crnogorsko-hrvatska policija bez državnih obilježja. Takvim je rješenjem Hrvatska postala jedna od rijetkih obalnih država u svijetu koja ne raspolaže svojim dijelom akvatorija, što će za buduće pregovarače biti itekako prijeporno pitanje.

Neobjašnjiv kompromis

Tom teško objašnjivom kompromisu prema kojemu unutarnje vode Hrvatske kontrolira mješovita policija, dok to ni u privremenom obliku nije moguće na drugoj strani zaljeva, ponajviše se obradovala službena Ljubljana zbog sporova na moru u Savudrijskoj uvali, odnosno Piranskom zaljevu. "Ako Hrvatska pristane na zahtjev Podgorice i odrekne se nadzora do crte po sredini u prvom bazenu u zaljevu Boke kotorske, nastao bi presedan koji bi mogao biti poticaj za razmišljanje o slovensko-hrvatskom razgraničenju (mjerodavnosti) u pograničnom pojasu na moru", pisalo je, podsjećamo, ljubljansko Delo nekoliko dana uoči potpisa o neoročenom "privremenom" protokolu za Prevlaku.

Takav stav je službena Ljubljana u Piranskom zaljevu zadržala do danas, a ni Podgorica ga na području Prevlake nije voljna mijenjati, pa su se već pojavile teze da cijelim morskim prostorom na ulazu u Boku kotorsku treba upravljati iz Lučke kapetanije u Kotoru. Uza sve to, u određivanju granice na moru valja očekivati i različite poglede u odnosu na zadnjih dana iznova aktualizirana podsjećanja kako su u širem akvatoriju Prevlake preliminarna istraživanja iz 70-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća pokazala da se to područje može tretirati kao moguće nalazište nafte i plina, slična onima nedaleko Ulcinja.

Slijedi li u, inače, izvrsnim odnosima između Zagreba i Podgorice nakon prekrajanja bliske međususjedske povijesti i piranski scenarij na jugu Hrvatske?