Bosna i Hercegovina će, nema sumnje, platiti visoku cijenu ako Kosovo stekne samostalnost i ako Međunarodni sud pravde u Hagu presudi da je u BiH izvršen genocid.

Piše: Mirko Šagolj/Oslobođenje

Problemi oko reforme policije u BiH samo su jedan od očiglednih dokaza da dejtonska Republika Srpska čini sve kako bi što duže zadržala status poludržave u državi – sve do konačnog rješenja kosovskog pitanja. A to rješenje se još i ne nazire. Međunarodni posrednik za Kosovo Marti Ahtisari je ponudio neku vrstu izlaska iz začaranog kosovskog kruga, ali je veliko pitanje kakva će biti sudbina tog njegovog prijedloga. I u ovom slučaju, kao i u brojnim drugim sličnim sporovima koje rješava šira međunarodna zajednica, ponuđena je neka vrsta kompromisnog rješenja koje ostavlja prostor za bezbrojne kombinacije i moguće planove. Po njemu, Kosovo bi i bilo i ne bi bilo u sastavu Srbije. Formalno, Kosovo prema ovom prijedlogu ne bi imalo status nezavisnosti u punom smislu te riječi, ali bi imalo neki polu-status međunarodnog subjekta i Srbija nad njim ne bi imala klasične državne nadležnosti. Izgleda da ni sam Ahtisari, a ni međunarodni subjekti u čije ime on djeluje, (ni) u kosovskom slučaju nisu načisto koji princip primijeniti: nepovredivost granica ili pravo naroda na otcjepljenje. Primjena samo jednog od ova dva principa može predstavljati veoma opasnu poruku. S Ahtisarijevom ponudom nije zadovoljna ni jedna strana – ni kosovski Albanci, ni Srbi. Albanci zahtijevaju, i očekuju, potpunu samostalnost, a poslanici u Skupštini Srbije, krajnje nezadovoljni ponuđenim rješenje, odbili su Ahtisarijev prijedlog ogromnom većinom glasova, bez obzira na sve posljedice koje mogu uslijediti.

 Da s Kosovom nije ovako neizvjesna situacija, problemi u Bosni i Hercegovini vjerojatno bi se rješavali nešto brže i operativnije. Teško se oteti dojmu da političke strukture u Republici Srpskoj i zatežu oko rješavanja nekih ključnih pitanja od kojih, u dobroj mjeri, zavisi sudbina cjelovite i multietničke države BiH upravo zbog Kosova. U četvrtak su sve političke partije ovog entiteta jednodušno odbile ponuđeni model ustroja policije. Politički gospodar RS Milorad Dodik i dalje prkosi međunarodnoj zajednici koja insistira da se reforma policije provede po evropskim kriterijumima, i to bez odlaganja. I poručuje: "Sve reforme koje su do sada provedene odgovarale su samo Bošnjacima i Hrvatima. Kod reforme policije neće biti tako. Ako to nekom nije jasno, sačekaćemo da bude. Policija mora imati nadležnost na teritoriji RS".

On uporno ponavlja da njega uopće ne zanima kako će na to reagirati međunarodna zajednica i da li će se Bosna i Hercegovina uopće moći uključiti u proces evropskih integracija. Da bi se što više oslobodio utjecaja međunarodnog faktora i da bi mogao raditi šta hoće, Dodik uporno ponavlja da OHR treba da ode iz ove zemlje.

 Nije "Večernji list" – izdanje za BiH – slučajno proglasio Milorada Dodika za ličnost godine. Odgovor na pitanje zašto baš Dodik, vjerojatno treba tražiti u činjenici da (i) Dodik zagovara treći entitet, pa ti sad vidi kakva je to međusobna ljubav. Jer, treći entitet bi značio samo još jedan korak do konačne podjele BiH na tri dijela, a nije teško pretpostaviti na koju stranu bi se koji od tih entiteta okrenuo i gdje bi završio. I srpski i hrvatski nacional-separatisti, svakako, pri tome računaju i na bošnjačke nacionaliste sklone podjeli BiH kojima, u posljednje vrijeme, agresivni vehabizam snažno puše u leđa.

Da je u RS otcjepljenje ovog dijela BiH dežurno pitanje i da se RS više osjeća dijelom Srbije nego BiH potvrđuje i Dodikova stalna prijetnja referendumom o otcjepljenju RS od Bosne i Hercegovine, ali i najnovije prijetnje sa sličnom porukom vezane za presudu Suda u Hagu protiv Srbije i Crne Gore za genocid. Obudsman za BiH Vitomir Popović, koji je kao sudija Ustavnog suda BiH 2000. godine bio protiv odluke o konstitutivnosti naroda i građana, čak najavljuje i mogućnost raspada BiH ukoliko bi Sud u Hagu uvažio njenu tužbu.

Koliko je Dodik spreman prkositi međunarodnoj zajednici oko reforme policije, uskoro će biti izvjesno. Njegove stalne prijetnje referendumom su, vjerojatno, presudno utjecale na međunarodnu zajednicu da produži mandat OHR. Sad iz OHR poručuju da će se Bosni i Hercegovini rok za stabilizaciju i pridruživanje još produžiti ukoliko se što prije policija u BiH ne reformira po evropskim standardima. Ostaje, još, da se vidi da li će Dodik i ostali politički čelnici RS podleći prijetnjama međunarodne zajednice, ili će i dalje držati cijelu Bosnu i Hercegovinu kao taoca, a RS kao rezervno rješenje za Kosovo.