Mnogi smatraju da je otrovanje vodom glupost, no iskustva pokazuju da u određenoj količini sve može biti otrov

Piše: Ignac Kulier/Vjesnik

U svijetu ima mnogo bizarnih događanja i natjecanja kojima je jedina svrha okupiti ljude i diviti se glupostima pojedinaca. Postoje natjecanja u jedenju hrenovki i hamburgera, pijenju piva, ali i vode.

Potonje se svake godine održava u Kaliforniji, a ostat će zapamćeno po smrtnom slučaju 2006. Nagrada za osvojeno prvo mjesto bio je Nintendo. Pobjednica Jennifer Strange umrla je ubrzo nakon što je došla kući. Taj primjer pokazuje da i voda za piće može biti opasna.

Na vodu gledamo kao na bezazlenu tekućinu pa mnogi preporučuju, osobito ako želimo smršavjeti, pijenje dvije, tri litre dnevno. No, zaboravlja se da se voda za piće podvrgava procesu klorinacije, bromizacije i ozonizacije. Jedino ti postupci jamče sigurnost za zdravlje korisnika, ali to ima i svoje posljedice.

Kao vrlo reaktivni halogeni elementi, klor i brom te manje ozon, vežu se za organske čestice u vodi, a takvi spojevi mogu biti toksični i karcinogeni. Epidemiološke studije jasno su ukazale na vezu između klorirane vode i raka pojedinih lokacija. Što je količina klora i broma veća po kubiku vode, to je dugotrajno konzumiranje takve vode štetnije. Od karcinogenih spojeva svakako je najopasnija haloacetična kiselina, odnosno dibromacetična kiselina (DBA).

Voda ulazi u tijelo gdje sudjeluje u metaboličkim procesima, služi kao rashladno sredstvo i »razrjeđivač« krvi, a potom se izlučuje putem mokraće i znoja. Količina vode koja se zadržava u tijelu ovisi o soli, odnosno elektrolitima i fizičkoj aktivnosti kojom se bavite. Dakle, postoji ravnoteža koja se relativno lako poremeti: ako popijete mnogo vode, bubrezi neće moći svladati golemi pritok, voda će razrijediti krv, a koncentracija soli naglo će pasti. Pad koncentracije soli u krvi dovodi do pada koncentracije soli u stanicama pa voda iz krvi ulazi u stanice i organe gdje inače ima manje vode. Ulazi i u mozak te se njegov volumen povećava, ali budući da je u koštanom oklopu ne može dugo trpjeti povećanje tlaka pa se javlja jaka glavobolja kao prvi znak da nešto nije u redu. Ukratko, naglo povećanje tekućine u tijelu svakako nije dobro. Pobjednica kalifornijskog natjecanja umrla je upravo od prevelike količine vode u kratko vrijeme, odnosno intoksikacije vodom.

Nitko ne zna s vodom kao vrhunski sportaši. Najmanja greška i plaća se visoka cijena. Stoga oni paze na ravnotežu tekućina i kod sebe uvijek imaju poneku bocu vode. Voda je važan medij za uklanjanje tjelesnog otpada i uvijek mora biti prisutna. Mnogi koji se podvrgavaju raznim dijetnim režimima na tu činjenicu zaboravljaju, što također ima svoje posljedice. Vodu stalno gubimo i nadoknađujemo, i u tom procesu treba postojati ravnoteža. Mnogi smatraju da je otrovanje vodom obična glupost, no iskustva pokazuju da u određenoj količini sve može biti otrov.

Maratonci, primjerice, znaju da moraju piti vodu prije natjecanja, za vrijeme utrke samo nekoliko gutljaja, dok je poslije utrke voda zabranjena najmanje sat vremena. Naime, za vrijeme maratona nije problem razina vode u tijelu nego razina soli, jer se zbog intenzivnog znojenja gubi sol. Zato maratonci piju otopine s elektrolitima (natrij, magnezij, kalij).

Mediji griješe kad preporučuju konzumiranje velikih količina vode kao ljekovito sredstvo. Naime, ne postoji konsenzus znanstvenika o tome koliko vode dnevno treba popiti, no postoje različite preporuke.

Dr. Fear iz Heidelberga smatra da je tragično da netko može olako preporučiti dnevno konzumiranje četiri litre vode. Drži da nema sumnje da takve nebuloze vješto u tisak ubacuju proizvođači mineralne i izvorske vode da bi povećali potrošnju i brže ispraznili svoja skladišta. Sličnu metodu stimuliranja potrošnje provodila je duhanska industrija koja je više od 20 godina sustavno koristila dodatke koji stvaraju ovisnost. Nažalost, ti isti dodaci pokazali su se karcinogenim. Iz svega toga također bi se moglo zaključiti da je naše tijelo nesavršeno i da ne zna izbalansirati tekućinu pa mu trebamo dodavati. Naprotiv, tijelo ima savršene zaštitne mehanizme pa je svaka ljudska korekcija suvišna.

Brojne dezinformacije koje su prisutne kad je riječ o prehrani, nastale namjerno ili slučajno, preplavile su SAD, ali se isti trendovi sve više šire i Europom. Panika nastala zbog virusa ptičje gripe, strah od manjka vode, strah od debljine…

Svi su čuli da dnevno treba popiti osam čaša vode i zaista broje koliko popiju. Zanimljivo je ponašanje ljudi: netko pronese vijest da treba piti osam čaša vode dnevno i ljudi to prihvate, ali ne prihvaćaju, primjerice, znak zabrane za prelazak preko pruge, iako znaju da mogu poginuti.

Ako se redovito jedu tekuća hrana, voće i salate, dovoljno je nekoliko čaša vode dnevno. U suprotnom nešto više, ali nikako tri ili četiri litre dnevno. Još je jedna neobična predrasuda, a to je da se gazirani napici koji sadrže kofein ne ubrajaju u dnevno popijenu tekućinu. Istina, takve tekućine imaju blagi diuretički učinak, no u koli, čajevima i kavi je ipak voda.