Ranko Krivokapić: Iako nije donosila političke odluke u prljavom ratu protiv Hrvatske, Crna Gora bila je upotrijebljena na razne načine. Mislim da bismo trebali postići nagodbu koja neće biti financijski neizdrživa za Crnu Goru, a koja će dati i moralnu i materijalnu satisfakciju dubrovačkom području

Piše: Vjesnik/Andrija Tunjić

Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore, bio je jedan od prvih crnogorskih političara koji se zalagao za vraćanje samostalnosti toj republici bivše Jugoslavije. O sadašnjem stanju u samostalnoj državi razgovarali smo s njim u njegovom uredu u Podgorici.

• Gospodine Krivokapiću, u Crnoj Gori vodi se intenzivna politička borba oko novog ustava. Što je sporno?

– Sporno je treba li Crna Gora poštovati rezultat referenduma o nezavisnosti ili u ustav treba ugraditi elemente koji bi potirali rezultate referenduma, a samim tim državno trajanje Crne Gore kako u prošlosti tako i u budućnosti. Gubitnici referenduma i pripadnici antidržavnoga bloka pokušavaju u ustav ugraditi elemente koji bi dugoročno značili rastakanje državnoga bića Crne Gore i slabljenje države.

• Srpske i prosrpske stranke traže da Srbi Crne Gore budu konstitutivni dio. Mogu li oni to postati?

– Ne, Crna Gora će biti građanska država i nositelj suvereniteta je građanin. Naravno, u preambuli stoji da je nastala kao država crnogorskoga naroda.

• Te stranke traže i da srpski jezik bude u ustavu.

– Prijedlog za jezik u ekspertnoj verziji je da to bude crnogorski i to će svakako u ustavu biti. Hoće li biti i neka kompromisna varijanta to ćemo vidjeti. Imajući u vidu da su sva četiri jezika kojima govore naši građani – crnogorski, srpski, hrvatski i bosanski – ipak srodni, smatramo da svakome treba ostaviti mogućnost uporabe svojega jezika. Ali bez obzira na to crnogorski će prvi puta biti u ustavu kao što je i srpski bio prvi puta unesen u prošlom, Miloševićevom ustavu. Zanimljivo je da je u tadašnjem srbijanskome ustavu službeni jezik bio srpsko-hrvatski a u našem je to bio srpski.

• Zar se tome nitko nije usprotivio?

– Crna Gora je tada bila pod potpunom dominacijom Beograda, a politika koju ja predstavljam bila je u manjini i nije imala izgleda bilo što postići. Evo i primjera: ja sam tada, 1992. godine, predlagao da suglasnost za uvođenje izvanrednog stanja u Crnoj Gori daje crnogorska skupština i glasalo se protiv toga. Tadašnji poslanici bili su protiv toga da Crna Gora odlučuje o izvanrednom stanju. Zamislite kako bi prošao drukčiji prijedlog o jeziku.

• Veliki dio tadašnjih političara i danas je politički aktivan i odlučuje suprotno. Kako objašnjavate taj obrat?

– Objašnjavam ga kao moć Crne Gore da ispravlja povijesne nepravde i kao demokratsko sazrijevanje zemlje. U zajednici sa Srbijom Crna Gora mogla je biti samo nedemokratska država u kojoj lokalni vladari po ovlastima iz Beograda mogu raditi što hoće ako su lojalni Beogradu, što je praktički gubernatorski model. Jedina mogućnost da Crna Gora bude demokratska jest da bude nezavisna. Dakle, sve te obrate shvaćam kao razvoj i sazrijevanje demokracije u Crnoj Gori. I nezavisnost je rezultat toga procesa.

• Neki vaši ugledni intelektualci i akademici tvrde da dio političara Crnu Goru vidi kao drugu srpsku državu. Ima li u tome istine ili je to samo politička retorika onih koji su nezadovoljni brzinom demokratiziranja Crne Gore?

– Znate, sada je u parlamentu faktički više partija u oporbi a na referendumu su bili za samostalnost. Crnu Goru čeka dug put građenja društva gdje je pripadnost državi elementarna kulturološka ako ne i osnovna politička obveza.

• Je li točno da Srbi čine preko 30 posto stanovništva Crne Gore?

– Tako je bilo na posljednjem popisu stanovništva, dok ih je u popisu prije toga bilo oko deset posto. Posljedica je to i loše organizacije popisa jer su općine gdje su vladale prosrpske stranke popis provele pod vrlo sumnjivim okolnostima. S druge strane to je bio i politički iskaz protiv nezavisnosti Crne Gore. Objektivne rezultate o stvarnoj nacionalnoj strukturi stanovništva možemo očekivati na sljedećem slobodnom popisu stanovništva.

• Pred Skupštinom sam vidio ljude u crnini s fotografijama mrtvih, a u prosrpskim novinama »Dan« piše da se radi o osobama koje je sadašnja vlast ili ubila ili zna tko stoji iza tih ubojstava. Što je točno?

– Mi imamo osumnjičene za sva ubojstva čija je pozadina politička, što će reći da je država odradila svoj posao. Naš je politički stav da se to mora istjerati do kraja, bez obzira tko su stvarni nalogodavci.

• Vas osobno u medijima se proziva zbog sudjelovanja u agresiji na Hrvatsku i BiH…

– Da, prozvali su me oni koji su dio tog antidržavnoga bloka i to nakon 17 godina, iako znaju da nisam sudjelovao ni nijednom ratištu bivše Jugoslavije. Činjenica je da sam napustio rezervu nekoliko dana prije napada na Konavle i javno pozvao sve da ne idemo u rat. Bio sam od onih koji su bacili pušku i tako pokazao da to nije rat Crne Gore. Ako postoji nešto čime se ponosim u svojem političkom životu, onda je to svakako odbijanje da idem u taj rat.

Sada me prozivaju isti oni koji su ratovali za veliku Srbiju a ubijali Jugoslaviju i uzimali ime Jugoslavena. Tako sada pokušavaju ubiti Crnu Goru ili moju stranku, SDP koji je simbol antiratne politike i kralježnica samostalne Crne Gore jer se Liberalni savez faktički ugasio. Pokušavaju nas i Crnu Goru, žrtve agresije, prikazati kao agresore. Isti ti Crnu Goru optužuju za genocid u BiH, iako tadašnja Crna Gora nije ništa pitana, nego je odlučivao Milošević i Beograd. To je dio koncepta kojim se žrtve prikazuju agresorima, što vi znate, jer se i Hrvatska još uvijek pokušava prikazati kao agresor a ne kao žrtva. Radi se onima koji bi pisali novu povijesnu istinu jer smo mi nezgodni svjedoci. SDP i ja osobno svjedoci smo te povijesti i nećemo dopustiti da se istina falsificira.

• Kako napreduje vaša suradnja s Europskom unijom?

– Dobro. Crna Gora je ušla u pregovore o sporazum o stabilizaciji, tehnički dio je završena potpisivanje sporazuma očekujemo u veljači. Za usporedbu, pregovori sa Srbijom su još »na ledu«. Međutim, u svemu u čemu kasnimo faktički kasnimo zbog Srbije. Zadnjih 15 godina dok smo bili u zajednici sa Srbijom imali smo najgore razdoblje u našoj povijesti: ekonomski, politički i, što je mnogo važnije, moralno je Crna Gora bila osakaćena i kao država i kao društvo.

• Kako ćete riješiti problem osumnjičenih za ratne zločine?

– Mi u potpunosti surađujemo sa Haaškim sudom. Uz to, dogovoreno je da osumnjičenim crnogorskim građanima za ratne zločine u Hrvatskoj sudi crnogorsko pravosuđe. I hrvatski premijer Ivo Sanader je rekao da ima puno povjerenje u naše sudove. Naravno, u sudske procese bit će uključen nadzor hrvatske javnosti.

• Kako ćete riješiti pitanje povrata imovine crnogorske autokefalne crkve koju je prisvojila Srpska pravoslavna crkva?

– Okupacijom Crne Gore ukinuta je crnogorska autokefalna crkva i na njeno mjesto doveden SPC. To je jedna od najdrastičnijih krađa u povijesti Crne Gore. Te krađe su teže od krađa svih materijalnih dobara koja su ukradena od okupacije 1918. do 1941. godine. S obzirom na to, ostavit ćemo mogućnost da to riješe dvije crkve, SPC i uspostavljena Crnogorska pravoslavna crkva. Mislim da su rezultati referenduma došli do svijesti čelnika SPC-a te da će naći načina da crnogorskoj autokefalnoj crkvi i Crnoj Gori vrate njeno. Ako tako ne bude, država će vjerojatno poduzeti određene korake, koji neće isključivati ni povrat imovine kraljevske obitelji Petrovića. Ipak, vjerujem u razum i pravdu, vjerujem da će SPC oduzeto vratiti.

• Hoće li Crna Gora izići s jasnijim stavom u odnosu na sudjelovanje njezinih građana u agresiji na Hrvatsku?

– I prilikom posjeta premijera Sanadera razgovarali smo o zatvaranju vrlo bolnih rana rata za Hrvatsku, ali i za Crnu Goru jer ju se tereti za moralnu odgovornost. Iako nije donosila političke odluke u tom prljavom ratu, Crna Gora bila je upotrijebljena na razne načine. Mislim da bismo trebali postići nagodbu koja neće biti financijski neizdrživa za Crnu Goru, a koja će dati i moralnu i materijalnu satisfakciju dubrovačkom području.