Na čemu “leže” zvijezde i galaksije

by | jan 24, 2007 | Svaštara | 0 comments

Američki naučnici su uspjeli da "slikaju" tamnu materiju koja čini "okvir" na kojem leže zvijezde i galaksije, objavio je časopis "Nature".

Nova mapa, koja inače "pokriva" vreme do pre šest i po milijardi godina, pokazuje "grudvastu" prirodu rasporeda tamne materije.

U pratećoj naučnoj studiji, objavljenoj u naučnom časopisu, preciziran je stav da raspored galaksija prati raspored tamne materije. To je zato što tamna materija privlači "običnu" materiju svojom gravitacionom silom, naglasio je Ričard Masi, autor studije koja je predstavljena nedavno na 209. kongresu Američkog astronomskog udruženja u Sijetlu.

Autor studije i grupa istraživača su analizirali snimke koje je tokom više hiljada sati observacija uradio teleskop "Habl" koji se nalazi u Zemljinoj orbiti.

"Rezultati studije predstavljaju prelepu potvrdu standardnih teorija o razvoju struktura u univerzumu tokom nekoliko milijardi godina", rekao je za BBC jedan od članova istraživačke ekipe.

"Obična" materija, gasovi, zvezde, planete i galaksije predstavlja su tek jednu šestinu ukupne mase univerzuma, dok većinu univerzuma čini tamna materija. Ona je nevidljiva jer ne reflektuje i ne emituje uočljivu svetlost, mada predstavlja većinu mase univerzuma. To je suština istraživanja koje su naučnici predstavilina astronomskom skupu u Sijetlu.

Prethodne studije tamne materije su se uglavnom sastojale od simulacija dok su ovoj studiji naučnici uspeli da, kako tvrde, naprave trodimenzionalnu mapu njene distribucije, javio je londonski BBC.

Ovaj izazov za astronome se poredi sa pravljenjem mape nekog grada na osnovu snimaka uz vazduha tokom noći, a na kojima se vidi samo osvetljenje na ulicama.

Tamna materija je nevidljiva tako da su samo osvetljene galaksije vidljive golim okom. Mapa rasporeda tamne materije je napravljena na osnovu merenja otprilike pola miliona udaljenih galaksija. Da bi utvrdili prisustvo tamne materije, autor studije Masi i njegove kolege koristili su metodu koja se zasniva na merenju slabih gravitacionih sila i njihovog uticaja na svetlost.

Da bi svetlost sa udaljenih galaksija stigla do Zemlje , ona mora da prodje kroz tamnu materiju koja je, pak, savija na veoma sličan način na koji se svetlost savija kada prolazi kroz obično sočivo.

"Mi statistički shvatamo kako te galaksije treba da izgledaju", rekao je doktor Masi iz Kalifornijskog instituta za tehnologiju u Pasadeni.

"Ako stavite tamnu materiju na put svetlosti, ona će svojom gravitacionom silom da je savije i promeni njenu putanju. Kada se to dogodi, menja se i slika galaksija iz kojih dopire. To znači da mi te galaksije vidimo na iskrivljeni način, kao da je svetlost prošla kroz niz soèiva, a u ovom slučaju, ta sočiva su, u stvari, tamna materija", rekao je Masi.

Istraživači su – da bi napravili trodimenzionalni prikaz, odnoso da bi dodali dimenzija daljine – kombinovali observacije sa "Habla" i snimke uradjene kroz teleskope na Zemlji.

Tako sačinjena mapa rasporeda tamne materije potvrdjuje da se galaksije nalaze unutar "grudvi" tamne materije. Te "grudve" su povezane mostovima tamne materije koji se zovu "filamenti", a "grudve" i "filamenti" čine mrežu koja je nalik na paukovu.

Naučnici tvrde da je ovo veliki korak u pravcu razumevanja uticaj tamne materija na univerzum iako su u ovoj studiji izmereni tek dva kvadratna stepena od ukupno 40 hiljada kvadratnih stepena neba.

0 Comments

Submit a Comment