Nedomaćinsko ponašanje prema prirodnom blagu dovelo do iščezavanja pojedinih zaštićenih vrsta
Piše: D. Peruničić/Vijesti
Punih šesnaest godina od proglašenja ekološke države i 25 godina od posljednjeg spiska, Crna Gora je konačno stavila pod zaštitu biljne i životinjske vrste na svojoj teritoriji, a po prvi put na toj listi našle su se i gljive. To, međutim, ne znači ništa ukoliko se ne promijeni dosadašnji, blago -rečeno, čudan odnos vlasti prema svom prirodnom blagu i spriječi višegodišnje nekontrolisano branje, izlovljavanje i iznošenje tog blaga van granica Crne Gore.
Činjenicu da su neke rijetke i endemične vrste, poput lincure kod biljaka ili mrmoljka-tritona kod životinja, pred iščezavanjem zbog višedecenijskog nedomaćinskog odnosa, više niko i ne krije. Zavod za zaštitu prirode, koji je polovinom decembra i donio rješenje o stavljanju pod zaštitu, prema riječima zaposlenih u toj ustanovi, ponajmanje je kriv za to jer, za razliku od zemalja u okruženju, nema mogućnost inspekcijskog nadzora ili kažnjavanja.
|
Ribe pojele tritona – Lincura je, na primjer, praktično pred iščeznućem u pojedinim krajevima. Nije problem u onima koji sakupljaju bilje, već u onima koji ga otkupljuju i bolje je kontrolisati otkupne stanice, nego ljude koji samo sabiraju. Mi nemamo tu moć, već to može da radi šumarska ili ekološka inspekcija. U tom lancu zakazuju skoro svi. Činjenica je da, i pored zabrane lova na ptice, i danas ima organizovanih privatnih "ekskurzija", da dolaze stranci i da naši ljudi koji su to radili godinama po inerciji i danas to rade na prostoru Skadarskog jezera i ulcinjskog primorja – kazao je Bulić. Nedić, na drugoj strani, navodi primjer mrmoljka ili tritona,kojih još ima u Bukumirskom jezeru. – Stihijskim poribljavanjem planinskih jezera došlo je skoro do iščeznuća te autohtone vrste. Nekada je bila logika da, gdje god ima vode, treba ubaciti ribu, ne vodeći računa da to utiče negativno na ostale biljne i životinjske vrste ili da poribljavanje crnomorskog sliva ribom iz jadranskog dovodi do genetskih mutacija i do sterilnosti ribljeg fonda – kazao je Nedić. |
– Predstave o netaknutoj prirodi naše zemlje, očuvanim šumama, rijekama, i prirodi uopšte, više su pitanje uobičajne frazeologije nego stvarnog stanja. Negativno djelovanje sve se više pojačava i ubrzava, uprkos tvrdnjama da bi očuvanje biološke raznovrsnosti trebalo da bude jedan od strateških pravaca u politici naše države – kazao je "Vijestima" direktor Zavoda Zlatko Bulić.
On je istakao da je to, međutim, "samo suvi spisak koji sam po sebi ne vodi ničemu, ukoliko se praktično ne realizuje" i da je Crna Gora "mrlja na tlu Evrope koja o svom prirodnom blagu i njegovoj valorizaciji i izvozu u druge zemlje uopšte ne vodi računa".
– O prirodnom bogatstvu mora se mnogo više voditi računa kroz program edukacije, oštriju kaznenu politiku i ugradnju svih elemenata u nove zakonske propise koji će biti donijeti u najskorijem periodu. Iako se deklariše kao ekološka država i želi da planira svoj razvoj na ekološkim osnovama, Crna Gora nije imuna na negativno djelovanje ljudi. Radi se, uglavnom, o urbanizaciji koja je najizraženija na jugu. Zato spisak predstavlja civilizacijski iskorak kome treba dati mnogo veću pažnju nego do sada. Posebno je bitno osposobiti carinsku službu kako se neke vrste ne bi iznosile bez dozvole. Problem je što svi koji dolaze u Crnu Goru ne traže dozvole nadležnih institucija, a i oni koji je zatraže, ne poštuju odluku šta mogu da sakupe ili koju životinju da ubiju. To se dešava upravo zato što nemamo ekološki obrazovane carinike. Takođe, oni koji žele da dođu i naučno istražuju moraju da imaju dozvolu odgovarajućih institucija, a ako nešto sakupe moraju da imaju i dozvolu za izvoz – kazao je Bulić.
Prema riječima šefa istraživačko-razvojnog sektora u Zavodu Dragutina Nedića, posljednji put su zaštićene vrste popisane i stavljene pod zaštitu 1982. godine.
– Tada je, na primjer zaštićeno 314 životinjskih vrsta, a u sadašnjem se radi o 430. Praviti spisak zaštićenih vrsta, bilo biljaka ili životinja, je vrlo odgovoran posao, jer sa jedne strane postoji težnja da se taj živi svijet što bolje i temeljitije zaštiti, a sa druge stoje interesi pojedinaca i potreba društvenog razvoja za eksploataciju određenih vrsta. To nije baš lako usaglasiti, ali mi kao institucija koja se bavi zaštitom smatramo da treba zaštititi što više vrsta koje su rijetke, ugrožene, endemične i reliktne. Među zaštićenim životinjskim vrstama imamo 16 vrsta vodozemaca, u odnosu na prethodno zaštićenih osam, gmizavaca 26 u odnosu na ranijih 12, ptica 297, a insekata 14 u odnosu na ranijih sedam – kazao je Nedić.
|
Ugrožene i gljive Ma kako to čudno zvučalo, ali rješenjem su po prvi put zbog svoje rijetkosti, prorijeđenosti ili ugroženosti u zaštićene vrste uvrštene i gljive. Prema riječima stručnog saradnika za gljive u Zavodu Gordane Kasom, u Crnoj Gori je do sada registrovano više od 2.000 vrsta gljiva, a moguće je očekivati da ih ima više od 4.500. – Na listi onih koje je neophodno zaštititi nalazi se 111 vrsta, od čega 94 vrste koje se nalaze na crvenoj listi ugroženih evropskih gljiva – kazala je Kasom. |
Nataša Miličković, rukovodilac pravnog sektora u Zavodu ističe da je na osnovu sadašnjeg Zakona o zaštiti prirode teško sprovoditi zaštitu, jer Zavod ne može da obavlja inspekcijski nadzor na terenu. Ona je naglasila da je rješenje donijeto na osnovu prevaziđenog zakona iz 1977. godine, da je novi zakon trebalo donijeti do polovine 1997. godine, ali da se sa tom obavezom kasni skoro 10 godina.
– Zakon predviđa da se te vrste izuzimaju od svakog vida eksploatacije, osim naučnog istraživanja. Biljne vrste je zabranjeno sakupljati i uništavati, životinjske ubijati, uznemiravati i hvatati, a staništa razarati. Zabranjeno je zaštićene vrste iznositi i izvoziti u inostranstvo, a sakupljanje i ubijanje zaštićenih vrsta može se raditi samo izuzetno, na osnovu dozvole Zavoda, koja se izdaje uz saglasnost ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine. Krivično zakonodavstvo predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za ubijanje i mučenje zaštićenih životinja. U odnosu na biljne vrste postoji krivično djelo uništavanje biljnih vrsta, a kazna je do pet godina. Postoji i posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku koje se zove iznošenje zaštićene biljne ili životinjske vrste, za šta je kazna od tri mjeseca do tri godine – podsjetila je Miličković.
Nikom, međutim, nije poznato da li je za ta krivična djela iko do sada odgovarao.
0 Comments