Od nejedenja jednom nedjeljno, "vodenog dana", preko suvog i mješovitog posta do potpune apstinencije od hrane.

Pobornici zdravog nacina ishrane i prirodnog (samo)liječenja organizma smatraju da je post, i mimo religiozne konotacije, nešto što treba sebi priuštiti s vremena na vrijeme.

Oni ističu da je to odličan način da se organizam očisti od "šljake", uključujući otrovne supstance koje više ne mogu da se razgraduju (posebno iz crijeva) usled njihovog prekomjernog unošenja kao i bolesne ćelije, čime se sva tkiva obnavljaju a organi "dolaze k sebi", dok se koža osvježava a i kilogrami skidaju. Sve to vodi i boljem subjektivnom osjećanju.

Posta, odnosno gladovanja ne treba se plašiti jer organizam ima rezerve za "vanredne situacije" i neće se "mračiti pred očima" zbog činjenice da se ne jede, nego zato što je krenula eliminacija otrova.

Na koje sve načine može organizam da se čisti?

Postoji takozvani mini-post, koji podrazumijeva da se jednom nedjeljno ne jede i ne pije ništa (dozvoljeno je samo malo vode, u slučaju žedji), a ovaj postupak se preporučuje zdravim osobama, kao preventiva.

Tu je i hidrični post, kada se ništa ne jede od podneva do podneva, odnosno preskaču se večera i doručak u roku od nedjelju dana. Dozvoljena je samo, s vremena na vrijeme, šolja vruće vode ili biljnog čaja koji će pospješiti lučenje tečnosti, a time i čišćenje organizma.

Pravi hidrični post trebalo bi da primjenjuju oboljeli od reumatizma zglobova, gihta, neuralgije i išijasa, odnosno bolesti čiji su uzrok nagomilani kristali mokraćne kisjeline. Njegovo praktikovanje podrazumijeva da se ne jede ništa, samo se pije čista (može, čak, i destilovana) voda u malim gutljajima – ne duže od osam dana.

Ako se neko odluči za suvi post, treba da zna da se pri tome ne piju ni voda ni čajevi, nego se organizam ispira sopstvenom limfom, a može pomoći tako što se stavljaju vruće suve obloge na jetru, ili odlazak u suvu saunu. Preporučuje se da ovaj post traje četiri dana.

Hidrični i suvi post mogu se i kombinovati, a preporučuju se onima koji, uz reumatizam i slične bolesti, pate i od ateroskleroze, pijeska u bubrezima ili žuči, šlajma… Ovaj mješoviti post sporvodi se tako što se četiri dana praktikuje hidrični, dva dana suvi pa opet četiri dana hidrični, ili sličnim ritmom koji odgovara pojedincu, ali je bitno da je suvi dio izmedu dva "mokra".

Postoji i nešto što se u krugovima pobornika prirodnog (samo)liječenja zove Šortov post, a u stvari je ono što su davno praktikovali isposnici: jede se samo stari suvi hleb, koji se mora veoma dugo žvakati, i pije se voda. Može da traje dokle god se želi.

Takozvana monodijeta podrazumijeva da se tokom dana uzima samo jedna vrsta hrane ili pića u odredjenim razmacima (na sat ili dva), slab čaj od ljekovitih trava (bez šecera), razrijedjen sok od groždja, limuna, jabuke i drugi (ili rendane jabuke), sokovi od povrća, ili popareno ili prijesno povrće, tofu, kisjelo mlijeko, bareni integralni pirinač ili druga kaša od žitarica… Ovaj način ishrane preporučljiv je naročito ljeti, kad voća i povrća ima u izobilju, a dnevno se može dodati nekoliko lješnika, badema, malo meda ili sojinog mlijeka.

Na kraju, moguće je i uopšte ne jesti ništa, i piti samo malo vode u malim gutljajima, ali ne upražnjavati duže od tri nedjelje. Za svaku sigurnost, ovakav post je najbolje sprovoditi u bolničkim uslovima, pod stalnom ljekarskom kontrolom, što se i preporučuje izuzetno gojaznim osobama koje moraju da skinu višak kilograma.

Organizam treba pripremiti za post, a to se može učiniti monodijetom, kada će se, nekoliko dana uoči posta, jesti samo gusta kaša od barenog povrća, a neposredno uoči njega uveče uzeti tabletu za čišćenje. Izlazak iz posta treba da bude sličan: opet nekoliko dana gustih kaša od povrća, a onda postepeno prelaziti na veće kolicine hrane.

Oni koji prvi put poste mogu imati "eliminacionu krizu": glavobolju, gadjenje, što će se riješiti velikom čašom mlake vode i povraćanjem.