![\"](\"http://www.pcnen.com/images/ostalo/homoludens.jpg\")
Uzalud ove elektronske novine pozivaju ljude da im pišu o starim igrama. Sve mi se nešto čini da će ta uzaludnost potrajati.
U međuvremenu, možda ne bi bilo loše da u rubrici HNAD popričamo o tome da li se mi u Crnoj Gori uopšte znamo igrati.
Ja prvi, ne umijem. Vaspitavali su me, na žalost, da budem starmali, ko da su me spremali za ministra stroga lika.
Neostvareni Homoludens
Ja nekada kad sam bio omalen, igrao sam se KRIJAVICE sa mojim vrsnjacima. Tada mame nijesu dozvoljavale zenskoj djeci da se igraju sa nama dok ne porastu. Onda kad se
malo zamomcih, poceh da se PLOVKAM sa mladicima u selu. Vremenom uz dobru hranu (kacamak sa skorupom i mlijekom), uz dodatke meda i medovine, dobih dobre misice i poceh da se BACAM KAMENA SA RAMENA. Procu se tada u moje selo kod cobanica, da sam dobar, snazan i dobrocudan momak, pocese da me zovu, i tako poceh sa njima da igram finu igru, koju smo mi tada nazivali: CICA MICA. Igrajuci sa njima CICU MICU i PRSTENJANJE, ubrzo se ozenih. Sada sa Babom ponovo igram KRIJAVICE.
Nije mi potpuno jasno pitanje: “Umijemo li mi, uopste, da se igramo”? Ja sam igrajuci razne igre, u toku moga zivljenja u ovom “malom svijetu”, dobro se ispraksirao za neke igre, cak sam ih i zavolio, pa ih nemogu ostaviti nikako ni poslije 30 godina igranja.
Nekada davno poceo sam igrati DOMINE, onda neko donese u kucu nasu spil od 32 karte. Poceh se KARTATI, upocetku u CVRGE, onda pocesmo da igramo POKER u pare. Dosta sam odigrao partija pokera u zivotu. Gubilo ponekad, dobijalo se takodje, ponekad, dok jedne veceri daleko od Crne Gore, svratih u jedno moderno CASINO. Pored puno IGARA u casino, zavoljeh igru Ruleta. Tocak onaj se okrece, biraju se srecni brojevi, nekad dolaze, nekad ne dolaze, nekad su crni, nekad su crveni. Da vas nebih zamarao dragi citaoci, preporucio bih vam da procitate “Kockara” od Dostojevskog i da nikada ne zavolite ove IGRE, u koje sam se ja zaljubio. Mora da postoje neke IGARE koje manje kostaju.
Hteo sam da vam opisem jednu finu igru koju smo nekad igrali prije vise od pola vijeka. Vidim da ova danasnja generacija nije uopste zainteresovana ni za kakvu igru. Necu sa takvim neosjetljivim i sebicnim “tipoidima” da imam posla. Umrijecete, necete znati sta je sreca, veselost, bezbriznost i lijepa igra. Pitacu vas, jesteli ikada culi za finu igru LJUBI- KOLO? ( Kakvi ste mi vi neigraci, kukala vam jatka majka!)
Ljubikolo? Zvuči zanimljivo, iako staro pola vijeka. Ne budite sebični, otkrijte nam o čemu je riječ.
Polubila mene, a udala se za drugoga. To je bila najveca tragedija koja je zadesila moju dusu prije 50 godina. Sve se to desilo jedne vesele veceri kada smo igrali Ljubikolo. Psihicki se nijesam jos oporavio ni poslije toliko prohujalog vremena. Bila je ona jedna od najljepsig cobanica u mojim krajevima gdje sam tada zivio. Biti COBANICA u ona srecna vremena, bilo je jedno od najboljih zanimanja, sto je Bog mogao da podari jednoj lijepoj djevojci od 18 godina.
Dragi citaoci, ne zelim da vam opisujem tragediju moje duse koja se desila davno, i to sve zbog one stare cudne igre-ljubikolo. Opisujuci vama tu igru, nanio bih veliku nepravdu mojoj dusi, koja je htjela tu igru da stavi u “Arhivi zaborava” jer su joj akteri jos zivi.
Da bih mogao da vam pricam o IGRAMA, zelim da vas upoznam i pitam kojoj grupi HOMO SAPIENS-a, svi oni koji nevole nikakve igre i igrice, pripadaju? Ja sam nekad ucio o HOMO HABILIS (iz preistorijskog perioda), cuo sam, (nijesam vidio) za HOMO ERECTUS-a, cija starost datira preko 2 000 000 (dva milijuna) godina. Da, cuo sam da postoje i HOMINIDAE koji su zivjeli i igrali se u onom svijetu prije 350 000-250 000 godina.
Nemogu da shavtim onoga nasega NEOSTVARENOG HOMOLUDENS-a. Zelio bih da mi vise objasni u ovoj rubrici o toj vrsti HOMO SAPIENS-a. Zasto su jos oni (ili on) neostvareni? Treba da se malo igraju jer EVOLUCIJA VJECITO TRAJE, i to ce biti dobro za sve gradjane Crne Gore i okolnih drzava.
Eto i strucnjaci kazu da igranje drustvenih IGARA utice na zivahnost-razvoj nasih mucenickih i “zakrzljalih” mozgova. Da biste shvatili o cemu se radi, kako mozete podmladiti mozak, procitajte to u rubrici SVASTARA, u nasemu PCNEN-u.
Ja se samo cudim, zasto ne zelite da se igrate, zasto ne volite nijednu igru? Znateli gospodo, da puno Igara smanjuje stres sa kojim smo izlozeni svakog dana. Svi su izgledi, (da ponovim), vasim neigranjem upropastili ste najvazniji organ- mali i veliki mozak. Morate da o tome povedete vise paznje i da pocnete da Igrate. Zelim da Vam napomenem, ja sam STAR 67 godina, zahvaljujuci IGRAMA, moj MOZAK JE MLAD 33 godine, i vjerovali ili ne, dobro se slazemo.
mi i dalje igramo dobru staru igru “Izmedju dvije vatre” samo po novim pravilima… a kao pravi jugo-nostalgicar sjecam se… “Zmurke, Cebovanje, Siri siri vezeni peskiri, Eme esese, Janjine, slicice pola-cijelo, Hokos-bokos, Don Makaron, 10-9, Gradova i sela… ” Ko zna i sjeca se neka nastavi..
Ringe ringe raja, Olimpijada stop, Care care gospodare…
“U lug zelen svaki dan, TRCI MALI CICIBAN, CICIBAN DOBAR DAN.”
Dolaze praznici, djeca ce poceti da se sve vise igraju. Ponekad igrajuci postaju nemirna. Nekada davno, nas su plasili (nekadasnju djecu), ako nebudemo dobri, SA BABOM- ROGOM. Uvijek sam se bojao nje, iako je nikada nijesam vidio. Posto sam po prirodi bio miroljubiv, za to moje dobro ponasanje, od moje dobre babe (ne, babaroge), dobijao sam neolike kockice CUKRA i PRIGANICE SA MEDOM. Bio sam srecan i zadovoljan.
Cudi me sada oko ovih praznika stalno pricaju o nekom DJEDU-MRAZU! On nosi djeci poklone, on pjeva djeci pjesmice, djeca trce oko njega cim se pojavi u nekoj trgovini. Ja licno se ne sjecam svoga DJEDA. Pitao sam drugu “nekadasnju djecu” dali je njima ikada DJED donosio darove? Odgovor vecine je bio negativan. Zasto se danas vrsi disriminacija protiv NASIH DOBRIH BABA? Gdje su one zavrijeme BOZICNIH PRAZNIKA?
U jednom mjestu na dalekom Istoku, vidio sam jedan cudan spomenik. Na njemu je pisalo: “Spomenik podizem mojoj dobroj Babi-njen voljeni unuk”. Za vrijeme ovih praznika, nezaboravite NASE DOBRE BABE U CRNOJ GORI.
Posto necete da se igrate, ajte da se POJAKAMO, da vidimo ko je “jaci”. Nekada davno mi dok smo bili momcad sastajali smo se u selu na nekoj livadi pod BJELOGRABOM, i tu u hladovini se JAKALI. Za JAKANJE potrebno je dvoje. Uhvate se rukama u kostac, onda se tu protivnik omanjuje lijevo ili desno dok ga ne prevaris i oboris na pleca. Moze se u toku JAKANJA podmetnuti i noga da bi ga prevario i lakse oborio. Mora se voditi racuna da na livadi nema kakvog kamena, da se nebi niko povrijedio.
Rekosmo, JAKANJE je muska igra, ali ima i nekih izuzetaka. Bila je u nase selo jedna lijepa krupna djevojka. Obavljala je puno teskih poslova kao: branje i cijepanje drva, pa onda redovno je svakog dana donosila vode sa ubla u BURILO, u koje je bilo preko pedeset litara vode. Bila je uvijek spremna da se POJAKA sa bilo kojim mladicem u selu. Uvijek je nasa MIDZURA (tako smo je zvali), pobjedjivala. Dolazili su momcad iz susjednih sela na jakanje sa njom. Grdno su se vracali svome selu.(“Za tu njihovu bruku culo se nadaleko”.)
Posto tada nije bilo nekih pisanih zakona za ovu igru, oni koji su gubili od nje, zalili su se da ona mozda ima vise od 17 godina. Imala je velike grudi, tesko je bilo mladicima da je potpuno pritegnu sa objema rukama, i da je lakse obore na pleca. Tu je ona imala ogromnu prednost nad muskarcima. Eto ukratko o njoj koja je proslavila nase selo u toj tadasnjoj sportskoj IGRI.
Evo ja Saljivdzija jopet da vam se javim. Nema vise Mrkog Crnogorca da mi izadje na “megdan” da se pojakamo. Cudni su ovi danasnji miroljubivi Crnogorci koji se pridrzavaju danasnjih modernih zakona. Nece vise da se jakaju sa muskarcima jer bi neki smatrali da su postali homoseksualcima. Mi smo takve nazivali u ona nasa davna vremena-jebiguzima. (Molim vas oprostite na ovom tipicnom balkanskom izrazu, ne zelim nikoga da uvrijedim, Boze sacuvaj.) Moram da vam napomenem, bezobzira sto mi se priblizava sedma decenija moga zivota, potpuno sam svjestan, da danas i jebiguzi i oni koji to nijesu, IMAJU ISTA PRAVA.
Ostavimo za sada JAKANJE, pozivam vas na SAKETANJE i da “jednom za svagda rijesimo nase nesporazume”. SAKETANJE je nesto slicno danasnjem boksovanju. Boksuju se dvojica sa rukavicama na SAKAMA da nebi jedan drugoga mnogo povrijedili. Mi smo se SAKETALI bez rukavica. Za razliku od boksovanja, nije bilo brojanja ako jedan padne. Onaj koji ostane na nogama je pobjednik.
Kad sam bio mali, pricao mi je jedan koji je davno bio u Americi i radio u rudokopima na Aljackoj. Kaze mi on, jednog dana jedan nas Crnogorac se posvadjao na radno mjesto sa jednim Crncem. Rijese da se poslije radnog vremena POSAKETAJU. Skupilo se puno nasih da bodre Crnogorca. Skinuli su kosulje i podkosulje, bili su goli do pasa. Crnac je bio spretniji u SAKETANJU. Nasega Crnogorca nagrdi, oko mu se jedno bilo zatvorillo od otoka, bodrili su ga da izdrzi, oba su bili prilicno umorni. Odjednom nas Crnogorac zakaci Crnca od pasa do ispod lijevog pazuha. Krv linu iz Crnca koji je bio vec na koljenima. SAKETANJE se prekide da se utvrdi kako je doslo do tog velikog izliva krvi?
Na kraju ustanovise da nas Crnogorac je imao veliki nokat na palac desne ruke. Crnca je rasporio sa tim noktom “od uckura do crna grla.” To je bio i prvi Crnogorac koji je na SAKETANJU u Aljackoj pobijedio Crnca. Tako mi je to pricao prije skoro sesdeset godina, Crnnogorac koji je radio na Aljackoj u rudokopima zlata, sada pokojni Rako Bojanic.
Citam sve vise Rusa, Britanaca i stranaca kupuje sela i primorje, naseljava Crnu goru pa se pitam dje ce uskoro Crnogorci da zive? Hoce li nasa djeca imati sta svoje preostalo za koji mjesec? Kava je ovo veleizdaja koja se zove demokratska nezavisnost?
Komentator pod brojem 14 i imenom Igor, nece da ucestvuje u igrama, zao mu voljene domovine, voljene otadzbine, voljene djedovine sto je rasprodase strancima, Rusima, Inglezima i ostalim monopolistima sa globalistickim pretenzijama. Trazi on krivca na pogresnoj strani, kod nekih “samostalnih demokrata”.
Zao je i mene sto nestaje ona STARA CRNA GORA, gdje su postenje, cojstvo, junastvo i gostoprimstvo uvijek bile na cijeni. Sta da se radi? Ja licno necu da prodajem onu moju DJEDOVINU-imanje u ona brda sto mi je ostavio pokojni djed prije 100 godina.
Danasnji mladji narastaji neumiju da cijene ljepotu svoje zemlje. Drugi kupuju u bezcenje, i jednog dana moze se lako desiti da Crna Gora bude samo geogravski pojam-drzava bez Crnogoraca. Veliki narodi polako nestaju, nasemu malome crnogorskom narodu se ne pise dobro. Mozda ce doci vrijeme (ne daj Boze), da ce biti zapisano u Arhive, “da je neki narod koji se zvao crnogorski imao najljepsu zemlju na svijetu, nije je umio sacuvati, prodali su je, cak njihov muski rod spavao je sa svojim zenama, ali njihove zene nijesu radjale djecu-ISTRAZILI SU SE!”
Zmurke , Care,care koliko je sati, pa dobri stari Nemci i partizani i jos stariji Kauboji i Indijanci …