Skandal na berzi – Slovenci u blok trgovini prodali 26 odsto akcija Crnagoraputa po upola nižoj cijeni od tržišne.

Piše: Z.Vučinić/Vijesti

Prodaja 26 odsto akcija Crnagoraputa u takozvanoj berzanskoj blok trgovini po upola nižoj cijeni od tržišne, juče je izazvala buru na crnogorskom tržištu kapitala.

Iako se trguje akcijama Crnagoraputa po 5,9 eura, slovenačka kompanija NGR prodaju je obavila po 2,89 eura. To je na tržištu odmah izazvalo sumnju da je posao odrađen "ispod ruke". Narodski rečeno – razlika između cijene koja je realizovana na berzi (2,6 miliona) i dogovorena (za sada nepoznata), daje se prodavcu na ruke i taj novac ne ulazi u bilo kakvu evidenciju.

Ta razlika kod jučerašnje transakcije mogla bi biti oko 2,6 miliona eura, ukoliko je dogovorena cijena 5,9 eura po akciji jer na taj iznos postoji tražnja na berzi. Dogovorena cijena teško da može biti ispod 5,9 eura osim ukoliko su Slovenci riješili da praktično poklone akcije, zato što je pored velike tražnje na berzi u toku i tender za prodaju državnog udjela u Crnagoraputu. Austrijski Štrabag je za 30 odsto vlasništva ponudio 8,4 miliona ili 7,6 eura po akciji.

Tokovi novca i eventualna isplata "na ruke" teško se može otkriti kod prodavca, ali evidencija mora postojati kod kupca pod uslovom da se ne radi o of-šor firmi. Prema nezvaničnim informacijama "Vijesti", akcije Crnagoraputa od Slovenaca juče su kupile dvije povezane firme, jedna je registrovana u Podgorici a druga na Djevičanskim Ostrvima. I jedna i druga firma, kako se može vidjeti iz berzanskog izvještaja, kupile su po 13 odsto akcija posredstvom CG brokera.

Za jučerašnji skandal na berzi kupac vjerovatno snosi i najmanju odgovornost, za razliku od prodavca koji treba da opravda posao pred svojim akcionarima i Komisije za hartije od vrijednosti koja je obesmišljavanje berze i dozvolila.

Manevar "na ruke" donekle ne bi čudio da se radi o samo jednom prodavcu, međutim, slovenački NGR ima više vlasnika.

NGR je, kako "Vijesti" saznaju, u ovom trenutku u velikim dugovima i njihov status kao pravnog lica u Sloveniji je sporan. Stoga je i sporno ko je donio odluku o prodaji akcija po 50 odsto nižoj cijeni od tržišne, i da li su na to dali saglasnost glavni akcionari među kojima je Cestno podjetje iz Maribora.

Ni u NGR-u ni u Cestnom podjetju juče nije bilo dostupnih za zvaničan komentar na prodaju akcija Crnagoraputa.

Sa druge strane, u Komisiji za hartije od vrijednosti tvrde da "do sada u blok trgovini nije bilo cjenovnih ograničenja i da je to bila stvar kupca i prodavca", ali da je to pravilo promijenjeno prije dva dana.

U Komisiji su "Vijestima" kazali da su usvojili novo pravilo koje obavezuje da cijena u blok trgovini ne može biti 20 odsto viša ili niža u odnosu na tržišnu, s tim da odluka stupa na snagu za najmanje sedam dana kada bude objavljena u Službenom listu.

To znači da je jučerašnja prodaja akcija Crnagoraputa, iako krajnje sumnjiva, realizovana po propisima i u zadnji čas, što broj učesnika skandala samo uvećava.

U Komisiji tvrde da su i oni navodno "uočili da su pravila o blok trgovini dosta liberalna zbog čega su odlučili da ih promijene".

Slovenci sumnjivo i došli do akcija Osim što su Slovenci juče krajnje sumnjivo prodali akcije Crnagoraputa, na sličan način su ih i stekli prije osam godina. NGR, koji se nekada zvao Gradis, postao je vlasnik 26 odsto akcija Crnagoraputa preko dokapitalizacije u kojoj je imao "prednosnu" ponudu, kako je to navedeno u ugovoru koji je dostupan "Vijestima". Sumnjivo je da su se Slovenci ugovorom iz 1998. godine, obavezali da akcije ne plate u novcu, kako je to praksa, već da umjesto toga prenesu znanje na crnogorske putare popularno kao know-how i ustupe određenu opremu. U ugovoru stoji da je znanje Slovenaca, koje je trebalo da prenesu putarima u Crnoj Gori, za šta su zauzvrat dobili 26 odsto akcija, procijenjeno na 11,7 miliona njemačkih maraka. Država je tokom protekle dvije godine pokušavala da proda i svoj udio u Crnagoraputu Slovencima, ali je ponuda Gradisa uvijek bila neprihvatljiva i znatno niža od berzanske. Nakon nekoliko natezanja sa Slovencima, u jednom trenutku je razmatrana mogućnost "preispitivanja" ugovora po kojem su Slovenci stekli akcije kao vid pritiska da otkupe i ostatak, ali se od toga odustalo. Firma je ponuđena na međunarodnom tenderu na koji je dobijena ponuda od Austrijanaca duplo veća od nominalne vrijednosti.