General Grahovac dostavio je Vijestima autorski tekst u kojem iznosi nove detalje i svoja viđenja pojedinih slučajeva prodaje i prometa naoružanja, transformacije imovine i drugih vojnih pitanja. Vijesti su tekst objavile integralno, uz redakcijsku opremu.

Piše: Blagoje Grahovac/Vijesti

U intervjuu listu "Monitor" 1. septembra ove godine savjetovao sam gospodinu Filipu Vujanoviću da podnese ostavku na dužnost predsjednika Republike. I naravno, kako sam i očekivao, mašinerija je stavljena u pogon. To nije loše, jer će bez obzira na kolateralnu štetu (branitelji neodbranjivog) i pročišćenje biti veće. Reakcija iz visokog kabineta je po sadržaju baš kakvu sam očekivao. Skoro identičan tekst mi je javno upućen dva puta ranije, jednom iz kabineta Prvoslava Davinića prošle, a jednom iz kabineta Nebojše Pavkovića 2000. godine. Ništa slučajno. Ista ruka. Kvalifikativi isti, čak i rečenice "Bez moralne mjere, infatilan način, tabloidna svijest, frustrirani oficir, oficir iz Miloševićevog šinjela" i slično su neke od njih. Mali previd je u činjenici da je moje ime upisano na mermernoj ploči na ulaznim vratima Vazduhoplovne vojne akademije 18 godina prije pojave Miloševića. Navedeni kvalifikativi treba da upute na razmišljanje da se samo nezdrav čovjek može zalagati za stavove koje iznosim (a koje niko još nije osporio). Ja sam vjerovatno jedina ličnost u javnom životu Crne Gore koja ima medicinski dosije koji se mjeri kubnim metrima i godišnja rješenja za 35 godina da sam zdrav. Naravno, sve to zahvaljujući pilotskoj profesiji. Prijeti mi se i tužilaštvom. Nepotrebno. Narednih dana ću ja nekim personama tužilaštva savjetovati isto što i Filipu Vu-janoviću, da podnesu ostavke. I naravno javno objasniti razloge.

Najprije da osnažim nekoliko mojih tvrdnji iz intervjua koje nekima nijesu bile jasne, a onda slijedi blagi početak priče da li o poštenju ili organizovanom kriminalu, neka zaključi javnost.

Ovim putem javnosti dajem na uvid nekoliko pokazatelja za zaključivanje da li se radi o poštenim i zakonitim radnjama ljudi u državnim institucijama ili o nečem drugom. Nadležne službe MUP-a i policije su dužne da, nakon prikupljanja podataka ili saznanja o protivpravnim radnjama koje iznosim, postupe u skladu sa zakonom. Redosljedom, a ne po važnosti ću iznijeti samo nekoliko podataka koji mogu upućivati na organizovani kriminal, a što će ocijeniti nadležni organi. Fotokopije dokumenata ostavljam redakciji.

1. Moje javno oglašavanje da se stenografske bilješke zasjedanja VSO uništavaju, Filip Vujanović je nazvao mojim insinuacijama. Drugi stav člana 10 Poslovnika glasi: "Stenografske bilješke, ukoliko se na sjednici vode, komisijski se uništavaju po usvajanju zapisnika" (VSO str. pov. br. 2-7 i str.pov.br. 7-15). Obavještavam javnost da je inicijator ovakvog rješenja upravo Vujanović.

2. Da nadležni organ ispita kako je MTRZ "Sava Kovačević" u Tivtu u centralnom registru Privrednog suda u Podgorici ( reg. br. 8-0014383/001 od 14. 05. 2004. godine) suprotno Zakonu o privrednim društvima Crne Gore, mogao biti registrovan kao ustanova a da joj se dodijeli proizvodna djelatnost (šifra 35110). Na prvi pogled ovo djeluje bezazleno, ali sve ono što je uslijedilo kasnije ozbiljno upozorava. Treba utvrditi koji visoki kabinet je pritiskao da se ovo uradi.

3. Odluku upravnog odbora MTRZ "Sava Kovačević" i saglasnost zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša (br. 893-13 od 18.08.2004. godine) da se suprotno zakonu prodaju nepokretnosti društvenog standarda. Povreda zakona je u činjenici da se članom 21 Zakona o sprovođenju Povelje zabranjuje prodaja nepokretne imovine do donošenja zakona o imovini.

4. Odluku zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša (pov.br. 43-11 od 30. 05. 2006. godine) o prodaji sredstava naoružanja i vojne opreme u 6 tačaka kojom se suprotno zakonu odobrava prodaja velikih količina opreme i naoružanja ogromne vrijednosti i to neposrednom pogodbom privatnom preduzeću "COFIS" iz Beograda. Naziv firme treba upamtiti, jer otkriva ulogu visokog kabineta u mnogim radnjama. Povreda zakona je u činjenici da se prodaja sredstava vrši bez javnog oglašavanja. Sredstva koja su oglašena viškom nijesu vojna tajna, čime se vjerovatno žele pokriti. Pozivanje na zakonske odredbe u preambuli odluke je, ili drskost, ili neznanje, jer pored nekih drugih odredbi i ove odredbe govore o zakonskoj povredi ovog postupka.

Pored navedenog pozivam nadležne organe da provjere i sljedeće, kao i ulogu visokog kabineta u svemu tome:

1. Okolnosti pod kojima je izdata garancija na 2,2 miliona dolara za poslove koje je imala privatna firma "COFIS" sa Egiptom i da se zbog "nekih" okolnosti država Crna Gora ošteti za taj iznos. Ako nadležne službe budu opstruisale utvrđivanje istine znam ko može pomoći nadležnim službama.

2. Ko je zaustavio izdavanje dozvole za prevoz robe Jugoimport-SDPR iz Beograda za izvoz preko Luke Bar dok to preduzeće ne uplati novac ( ja dodajem – reket) firmi "COFIS" iako Jugoimport-SDPR nema nikakav ugovorni odnos sa firmom "COFIS". Utvrđivanje istine treba da otpočne sa visokim starješinom u MUP-u, gospodinom Zoranom Begovićem, a ako bude opstrukcije nadležnim službama ću pomoći da se istina utvrdi preko četiri visokoreferentna svjedoka.

3. Da li je izvršeno fakturisanje svih izvršenih radnih sati u MTRZ "Sava Kovačević" prema privatnoj firmi "COFIS". Ako se u narednim danima i fakturiše valja utvrditi vrijeme izvršenja poslova i vrijeme fakturisanja. Sugerišem da se bude uporan u utvrđivanju istine i sugerišem traganje cifre do oko 130 hiljada radnih sati. Utvrđivanje istine treba otpočeti od GŠ Vojske (Vojska Crne Gore u tom dijelu nema odgovornost).

4. Potrebno je utvrditi kako su nabavljene artiljerijske granate za počasnu paljbu povodom Dana državnosti kada ih u skladištima Crne Gore nije bilo i kada je nadležni organ Vlade Republike Srbije s razlogom proceduralne prirode iznio sva ograničenja za ustupanje traženih granata. Napominjem da je nabavka oružja i municije moguća ili legalnim putem ili krijumčarenjem. Visoki kabinet opet pokazuje efikasnost.

Iza svega rečenog direktno stoji gospodin Vujanović. Ovo je samo za početak, jer je visoki kabinet to želio. U sklapanju mozaika treba imati u vidu da je jedan član visokog kabineta predsjednik Upravnog odbora MTRZ "Sava Kovačević".

U intervjuu sam savjetovao Filipu Vujanoviću da podnese ostavku. Bilo bi dobro i za njega i za mnoge druge da je poslušao. Nekim ljudima je očigledno sirova vlast važnija od ičega. I još sa osionim ponašanjem glumeći demokratu.

Sada kao građanin (ali ne pokorni) tražim da Filip Vujanović podnese ostavku. Da je na vrijeme poslušao i te kako bi pomogao da ostavka u mnogo čemu pređe u dobit. I ja bih lično u tome snažno pomogao. A sada neka sve krene u odbranu visokog kabineta od mene. I armija, i partija i nacija i diskreditacija i pisma čitalaca i pisma podrške iz Mrduše Donje i … Ništa ne vrijedi. Samo će pogoršati svoju situaciju. Ako ne bude moglo kroz institucije i krupnije teme će očigledno morati ovako. I to uskoro.

Kako su branili Krgu Da li je VSO štitio haške optuženike i antihaški lobi? Odgovor je u: a) više od 50 njihovih javnih odbrana generala Krge, b) zadržavanju Krge u službi do posljednjeg zakonski mogućeg dana, c) javno svjedočenje potpredsjednika Vlade Srbije u anketnom odboru Skupštine Srbije maja 2003. godine da je jedan haški optuženik godinama bio pod zaštitom Vojske i Krge lično, d) američka nota u 11 tačaka ove godine gdje se u tački 7 traži hapšenje Krge, e) zadržavanje u aktivnoj službi generala Lazarevića do skoro same njegove predaje (dokazuje se aktom o razrješenju) f) dodjela medalje Obilića generalu Lukiću i pored mojih pisanih upozorenja predsjedniku VSO. Za početak o tome toliko. Ćutao sam zbog referenduma Možda će se neko zapitati zašto baš sad? Jednostavno zato što se nijesam nikada prestao boriti protiv nedozvoljenih radnji i kroz institucije i javno. Osim što sam nadležnim u oktobru 2005. godine rekao da se neću javno oglašavati do 13. jula 2006. godine. Sve to zbog referenduma kome sam se potpuno bio posvetio. U promil se mogu proračunati svi partijski glasovi sa "DA". Nije mi žao što se nikada neće saznati koliko je mojih (nepartijskih), ali sam siguran da ih ima dosta. I ne tražim spomenicu za to. Oglasio sam se 14. da spriječim Filipa Vujanovića da svome prijatelju poklanja ratne brodove. Zato što sam Filipu Vujanoviću obećao da od borbe odustati neću i da je on sljedeći kojim ću se pozabaviti, nakon njegove velikodušne ponude meni u službenom razgovoru 17. septembra 2003. godine da izaberem državu i odredim sebi imenovanje funkcije i platu zbog, kako reče, moga velikog autoriteta i pomoći Crnoj Gori. Suština je u činjenici da sam neposredno prije toga otvorio čauru civilno-vojnog besčašća i bilo je potrebno samo da odem. Od ovih štetočina koje ne poštuju zakon (neki od njih u tome čak i uživaju) ima i onih gorih. Planetarni srpski ujedinitelji su još veće štetočine. Prvi problem se rješava vlašću koja će imati kvalitetnije pojedince, a drugi tek smjenom dvije generacije. One biološke. Neka mašinerija ove moje postupke cijeni kako god hoće, ne marim. Siguran sam da će ih većina građana pravilno shvatiti. Neki ljudi u Crnoj Gori se godinama prepoznaju po tome što građani od njih imaju strah. I oni su uvijek u visokim kabinetima. Tome je došao kraj. Građani, sada slobodno možete imati više građanske hrabrosti. Bez toga demokratije nema.