Društvo još nije shvatilo da je za žene u Crnoj Gori manje opasna ulica od braka i domaćeg ognjišta. Ubio je rukama i nogama. Muka mi je od ove tišine…
Piše: Ervina Dabižinović
U današnjim novinama ponovo vjest da je žena prebijena na smrt. I to od muža ponovo u Crnoj Gori. Za ovaj danas kao ni za prošli slučaj koji se dogodio, od novinara nije tražio nikakvu izjavu za javnost. Tražili su je kada su prije policije i zvaničnih izjava polemisali o ubistvu iz strasti.
Prebijena je žena na smrt. Što nam treba da bude naša sestra, majka ili komšinica ili treba da bude žena i ljudsko biće. Medijima i javnosti Crne Gore je to samo vjest koja ide na naslovnicu. Javnosti Crne Gore obavještenje – PRETVORILI SMO SE U VOAJERE. Gledamo kako ubijaju žene kao na pornografskim filmovima. Društvu i institucije ponovo gluve, tišina u NVO.
Piše da će ako bude osuđen da dobije 12 godina. !!!!!!!!! Kome služe ovakvi zakonski propisi. Jesu li oni pravni lijek? Žena je pretučena na smrt. Pretpostavljam da će i dalje u Crnoj Gori govoriti i pisati da je žena svetinja. Ali niko neće mjenjati zakon. Niko neće postaviti pitanje zašto je dozvoljeno da nam ubijaju rukama i nogama u kućama, u dvorištima u brakovima. Jedni kažu, nešto ga je iznervirala, drugi kažu ko zna što je napravila.
U našem društvu žena je dežurni krivac da bi se oprale muške ruke. Niko nije problematizovao što je njemu bilo i odakle mu i njemu sličnima pravo da oduzme život drugom ljudskom biću. Društvo još nije shvatilo da je za žene u Crnoj Gori manje opasna ulica od braka i domaćeg ognjišta. Ubio je rukama i nogama. Muka mi je od ove tišine…To teško podnosim. Ćutanje je signal da svi mogu da dignu ruku na ćerku, ženu, sestru, majku, ljubavnicu kad ime se ne svidi neki gest- što bi ga inače spriječilo?
Ne bih se, baš, složila s Vama,
Zašto ŽENA u Crnoj Gori nije spremna da se izbori za svoje mjesto. Žena u Crnoj Gori trpi – zbog vaspitanja, tradicije, nade da će biti bolje. Mnogo žena u Crnoj Gori zatvara oči ili je, ako ih otvori nevjerovatno agresivna. Poput, recimo Ljiljane Raičević i njenih sljedbenica. Isfrustrirane, nedovršene i neostvarene gospođe.
Gdje su bile žene u Crnoj Gori da dignu glas protiv balkanskih ratova, protiv Štrbaca, Srebrenice. Gdje su bile majke, supruge i sestre da makar pokušaju. Samo su bile rijetke.
Socijalne prilike u Crnoj Gori su užasne, ali, ipak, crnogorska žena, nije spremna da se suoči sa sobom i pokuša da nastavi dalje sama. Naučena je da trpi, a onda tako vaspitava i svoju kćer, pa onda unuku… I tako u krug.
Ne opravdavam zločin – naravno. Užasan je.
Crnogorska žena mora da radi na sebi – svom obrazovanju i ekonomskoj samostalnosti, da razbije stege nasljeđa i prošlosti, da se oslobodi uloge žrtve.
Naravno, osnovni preduslov za to je ekonomsko blagostanje u državi. Za sada mi smo, veoma siromašna zemlja – pa sve ide sporije i teže.
P.S.
Moram da Vas pitam – da li ste možda, nakon što je malenu Amru Kuč, na spavanju ubio njen otac, pitali zašto majka nije uradila ništa da je zaštiti? Da li ste se, možda, ikada zapitali ima li ona odgovornosti za smrt svog djeteta? Ćutala je i nadala se da će sve proći. Umjesto toga dogodila se tragedija. Crnogorska žena ćuti i trpi – nije spremna da se suoči sa životom
P.S. Pitala bih Vas i da li ste ikada bili u prilici da vidite kako majka maltretira dijete. Ja jesam. Često. U prodavnici, na ulici, na plaži. Viču na sav glas. Tuku djecu. Zašto ženske organizacije ne regauju na tu vrstu nasilja. Ćute.
P.S. Na kraju, najlakše je okriviti medije. Nije sve tako kako izgleda – nasilja u porodici ima mnogo. Mnogo više nad djecom nego nad ženama
Postovana Ervina,
Razumijem ogorcenje koje se osjeca u Vasem tekstu i zaista se nadam da ce svako ko vjeruje da ima pravo da digne ruku na zenu, dijete, bilo koje bice platiti na isti nacin (ma koliko to primitivno zvucalo) za zlo koje je pocinio (12 godina u zatvoru je nagrada a ne kazna za ovakvo djelo). Ipak, ne slazem se niti zelim da vjerujem da su zene u Crnoj Gori zrtve. Ne zelim to da posmatram na taj nacin. Sirotu zenu o kojoj govorimo ubio je monstrum i to je tragedija kakvima treba stati na put ODMAH. Ali, nijedno drustvo ne moze da zastiti zenu koja ne stiti sebe, koja se ne pozali, ne potrazi pomoc. Bijesna sam kad cujem da ijedna zena ostaje u takvom braku jer niko nije rodjen da trpi, da bude bilo cija zrtva. Nasilni muzevi treba da budu ostavljeni poslije prvog samara.
Ali, slazem se sa Katarinom da i zene znaju da budu agresivne narocito kada su ostavljene pa ne biraju nacin da se osvete (najlakse im je valjda preko svoje djece) i takve zene itekako krivim. Za smrt male Amre ipak je kriv njen otac koji ju je ubio a ne majka zato sto ga nije ostavila.
Zato smatram da ne treba generalizovati jer se i na taj nacin pravi nekakva pogresna selekcija medju polovima pa su zene uvijek zrtve a muskarci uvijek nasilni. Svako je licnost za sebe i kao takav treba da odgovara za sve sto ucini.
Iskreno mi je zao pokojne V.R. i djece koja su za njom ostala i isto tako iskreno se nadam da ce njen ubica biti kaznjen najvecom mogucom kaznom.
Slazem se s mnogim stvarima do sada izrecenim, prvenstveno da se ne moze pomoci nekome ko sam ne trazi pomoc . No, u svim ovakvim slucajevima i drzava treba da odigra znacajnu ulogu. Eto, recimo na Zapadu, na koji se skoro svi mi pozivamo i htje li bi se porediti, samohrane majke (dakle ne samo one ugrozene od svojih supruznika) dobijaju placen smjestaj do iznosa od 800 evra, sto je savrseno dovoljno da pokrije troskove iznajmljivanja trosobne kuce od recimo 120-150 m2, nedeljnu isplatu za dijete i u nju u iznosu od 230 evra, mjesecnu isplatu od 150 evra (dobijaju sva djeca bez obzira na materijalno stanje) i 1000 evra godisnje (dobijaju djeca do 7-godine starosti bez obzira na materijalno stanje). Dakle, nije krivica samo na zenama vec i drustvu u kojem zive. Da bi neka nesrecnica, poput V.R. , mogla napustiti monstruma s kojim zivi potrebno je da ima makar nekakvu materijalnu podrsku i sigurnost. Crnogorke i njihova djeca ne mogu racunati na drzavu i bez obzira na sve, ne bih zeljela ulaziti u niciji profesionalni profil, nevladine organizacije su za sada jedine koje se ovim problemom bave i pokusavaju pruziti makar neku pomoc. Drzava najvjerovatnije nema ni statisticke podatke o nasilju u poridici, zloupotrebi djece, incestima i ostalim stavarima evedintnim u crnogorskom drustvu koje se navodno dici postenjem,cojstvom i junastvom. Junak se neprepoznaje po batinanju zena i djece. Oni dostojni cojstva i junastva ovakve stvarili ne bi skrivali nego bi se pokusali izboriti s tim.
E zato treba uvesti smrtnu kaznu. Za djeco-ubice i za ženo-ubice. Jer ko je sposoban ubiti golim rukama nejako čeljade taj netreba ni da živi.
…No ipak nije samo kriv onaj koji čini grijeh, već i više onaj koji održava mrak…
Mišljenja sam svog da dok god je stado neuko ono je sklono biti manipulisano, povodljivo i nestabilno te i isto tako sklono primitivnim nagonima koji su nekad bili usmjereni održanju vrste a sada se u nekim jedinkama mogu prepoznati gotovo u obliku kanibalizma.
Umjesto dostojanstve emancipacije i psihički i fizički jedemo jedni druge.
U mraku se i hormoni straha i hormoni nadrijunaštva (kvazijunaštva) mnogo jače luče, pa se strašljivi i neuki još i više straše a ”hrabrost” čudne junačnosti raste.
Na svu sreću ovi odljudi su malobrojni.
Al’ teško nije reći i da nas je vrlo malo koji smjemo, možemo i hoćemo da dignemo glas protiv avetinjskih društvenih pojava.
Ostali — svjesno ili nesvjesno — održavaju mrak.
Najčešći komentar koji krije naš odnos prema ženi i na žensku pasivnost i trpnju od strane drugih je, zašto ona to trpi. Duboki psihološki razlozi su presudni zašto žena trpi nasilje. I to se mjenja psihoterapijom. Ali ono što je”izvan nas”ono vanjsko, vanjski faktori, društvo i njegove institucije, su aktivni podržavaoci nasilja a vrlo često i aktivni održavatelji i učesnici. Na to sam htjela između ostalog da skrenem pažnju. Mi nismo sigurni u svojim domovima ali nemamo ni instritucije ni ostale faktore koji mogu da budu mjera i zaštita, briga društva i države o svojim građankama…To da li su i žene agresivne. Da, sva ljudska bića imaju kapacitete za agresiju ali je vaspitanje nešto što nas uči, bar ovo naše, između ostalih spornih stvari, da imamo strah od autoriteta a onda izmještamo agresiju na slabijeg i nezaštićenijeg, sada mislim na roditelje koji zlostavljaju svoju djecu. Da vidim ih i vrlo često intervenišem …i još vrlo često i rado rušim mit o svetinjama roditeljstva. Postoji i odgovorno roditeljstvo u kojem ravnopravno učestvuju i muškarci i žene … u kojem su ciljevi vaspitanja definisani malo drugačije. Vraćam se, tamo gdje imamo žrtvu vrlo često postaje progonitelj. I jedno i drugo možemo i najčešće jesmo. Međutim, društveni uslovi patrijarhalna organizacija društva odredila je strogo pravila igre tako da je žena najčešće na onom kraju kontinuuma gdje je prepoznata kroz ulogu žrtve. Stići će slabijeg. Domaće nasilje je u svom postotku ipak više na strani muškaraca.
Moramo biti senzitivni za patnju ljudi do nas i različitost. Moramo biti svjesni što prozivamo kada kažemo što to ona trpi….upravo tu leži osuda. Simon de Bovoar je 1948 godine rekla da nam najčešće spočitavaju da žene nisu solidarne među sobom…Njen odgovor na tu predrasudu bio je Žene su rasute u svjetu muškaraca….i društvo je sve učinilo da na taj način kontroliše žene…Povezanost žena ruši muški mit. To je nešto što nam svima treba….Briga za drugu, različitu i povezanost, učenje….Osjetljivost da nam uslovi za život i napredovanje nisu isti i da će mo se još dugo nalaziti na grobljima dok god budemo natolerntni na vapaje. Što se mene lično tiče ja javno reagujem na svaki slučaj koji se dešava u Crnoj Gori, pitanje je uredništava gdje završavaju ta reagovanja.
Da uloga saučesnica u balkanskoj klanici je vrlo značajna i žene jesu odgovorne. Mogle su da urade i drugačije. Neke jesu…Za one druge je to bio prejak zadatak jer iskoračiti i biti nelojalna u situaciji u kojoj su i muškarci bili lojalni i nisu se odprli, jeste veliki zahtjev.
kako od nekog ko ej učen an psolušnost svima, roditeljima, kući, rodbini , društvu, bratu, mužu i sl. da iskorači iz uloge za koju je pripremana i koju je učila cijeli život a mnogima je život u pitanju ako se pobuni…kao što smo vidjeli…Pitanje žensk epobune za mene je stalan zadatak tako ali razumijem zašto neke stvari izostaju. Hvala vam za komentare.
PS. Postoji izuzetna knjiga koja se zove “Tri gvineje” Virdžinije Vulf koja nam daje odgovore na ovo o čemu razgovaram.
[Komentar]:
online casino game
Just catch case eight play roulette online for real stud line double preferential! Most push ragged pay blackjack card counting gambling set http://www.ajcarvelli.com/us/blackjack surrender kings http://www.ajcarvelli.com/us/blackjack figure. As the play online casino game http://www.ajcarvelli.com/us/online-casino-game? But seven edge semi cards play keno online for fun quads http://www.ajcarvelli.com/us/play-keno-online pot action http://www.ajcarvelli.com/us/play-keno-online support south cashier seven!
trebalo bi biti vise komentara na ovoj temi cini mi se! i prosto i ako nijesam feministkinja,a ono nismo tu da bi kritikovali ervinu,vec nas ervina podstice da razmisljamo sto bi smo to mogli uciniti kao jedinka,jer od pojedinca sve pocinje.A sto se tice ljiljane raicevic ona je bar nesto preduzela i pokusava pomoci koliko je to u njenoj moci. nijesu sve zene jake da bi napustile dom u koji su ulagale,a da ne govorimo o finansijskoj strani…Ipak zakon mora biti malo vise na strani slabijeg pola da bi se moglo ici dalje.
i JA BIH UBILA SVAKU ZENU KOJA DOZVOLI DA JE BILO KO MALTRETIRA: OTAC, BRAT, MUZ, LJUBAVNIK, DETE…
Tisina………. to je ono sto najvise govori zasto se sve desilo i ko je ubio tu nesrecnu zenu. Ubila je TISINA , i mi koji smo odnjegovali tog manijaka koji je u stanju da ubije ljudsko bice. Mi smo vaspitani u herojskom epu da nama nista zivot ne znaci, ni nas , a kamo li tudji, zato olako ubijamo. Renesanasa ce valjda jednom i ovamo svratiti.
A VECINA CUTI JER VECINA BIJE PO KUCAMA!
Sto Vesna Medenica nije rekla bratu i ocu, Nemojte ljudi ici pljackati i ubijati u Konavle! Pa nisu Dubrovnik ni Konavli, ni srpski ni crnogorski?
Nije nista rekla nego ih je podrzala iz tradicije, i da nebi ko sto reko za familiju, molim te…pih…
E, dok tako i zene razmisljaju snalaziti ce ih ono sto ih i snalazi, nazalost…
p.s. Ubiti i tuci ne!, ali ispitati na sudu svaciju krivicu i ako treba bolje razvesti se – da !
Ja sam od skoro na ovim stranicama, i ne mogu propustiti ovu temu. Onima koji kao komentar na ovaj dogdaj palamude o poslednjem ratu i odgovornosti zena u njemu, porucujem da se kriju pod zenskom suknjom bjezeci od sopstvene odgovornosti.
Znate li ijednu zenu koja bi poslal muza sina ili oca u neku bitku? KO je ikada pitao zene da li ce voditi ili zapocinjati ratove. Ko sjedi diljem planete po parlamentima i na mjestima gdje se odlucuje o tome. Koliko znate zena koje su pripadnice oruzanih snaga i nose oruzje? I sto to znaci neostvarena zena, a ostvareni muskarac? Ne morate meni odgovriti, odgovorite sebi.