Da Vincijev kod \”otkriva\” nam Isusov odnos s Marijom Magdalenom, mada smo to i sami mogli pretpostaviti, ako smo zbrojili dva i dva. O ulozi hašiša u Kristovu životu u knjizi i filmu nema ni traga, kao ni o Isusovim kontaktima s budizmom

Piše: Ivo Škorić/H-Alter

Da Vincijev kod “otkriva” nam Isusov odnos s Marijom Magdalenom, mada smo to i sami mogli pretpostaviti, ako smo zbrojili dva i dva. O ulozi hašiša u Kristovu životu u knjizi i filmu nema ni traga, kao ni o Isusovim kontaktima s budizmom. Ne otkriva ni detalje vezane uz njegovu smrt; premda je, od ulaska u Jeruzalem na leđima magarca, Isus sve učinio da ga pribiju na križ. Možda je čak, prema zadnjim nalazima, nagovorio Judu da ga proda Rimljanima, tako da je rimskom guverneru čitava ta priča i bila pomalo sumnjiva.

Nisam čitao knjigu niti gledao film Da Vinci Code – a mislim da neću ni trebati. Vidio sam toliko filmova, dokumentaraca, novinskih članaka i blogova, da se osjećam kao da sam đelove knjige sam pisao. Iako iz potpuno drugacije perspektive, film je u istom trendu kao i Mel Gibsonov Passion – Isus kao čovjek, gnostički pristup, potpuni realizam. Zapravo, fantastični realizam, jer mi naravno nemamo pojma o tome što se zaista desilo, niti imamo dovoljno dokumentacije da to utvrdimo, kao što se iz brojnih kritika Koda dade zaključiti.

Mlad, punokrvni muškarac

Ja sam, recimo, oduvijek vjerovao da su Isus i Marija Magdalena imali odnos. Što bi moglo biti logičnije od toga? On nije bio obavezan celibatom. Celibat je Crkva tek mnogo kasnije izmislila. Kao svaki normalan mladi muškarac u dobroj formi, on je mogao imati ženu i djecu. A iz onoga što znamo is povijesti i iz Biblije, ona mu je sigurno bila najbliža. Za utjehu Crkvi, možda dakle nije bio homoseksualac.

Razočaran sam međutim Kodom što je razotkrio samo tu tajnu. Propustili su spomenuti upotrebu hašiša, koji bio glavni sastojak magičnog pomaza kojim su Isus i apostoli liječili gotovo sve boleštine (o tome je čak bio prilog na BBC-ju). Čuo sam jednom priču, kako je Isus u svojim teenage godinama otputovao do Indije i tamo ostao neko vrijeme, pomažući na građevini i dosađujući lokalnim budističkim svećenicima svojom vrlo striktnom monoteističkom religijom.

Kršćanstvo je uglavnom sastavljeno kao religija u godinama i stoljećima nakon Krista, a posebno se promjenilo nakon što je postalo službena religija Rimskog Carstva, tj. kad se kršćane prestalo bacati lavovima. Osnovne ideje, ljubav, opraštanje, služenje drugima, nenasilje, na kojima je kršćanstvo utemeljeno, imaju slicnosti sa dominantnim idejama u 6 stoljeca starijem budizmu. A i dalje nam se čine nedostižnim! Vrijednost Isusova učenja nije umanjena vjerovanjem da je on bio samo običan čovjek.

Adrenalin rush

Isus je bio ispred svog vremena politički i društveno, i nije se nikoga bojao. Djelovao je u vrijeme kada je na stotine sličnih grupa djelovalo u Judeji. Izraelski mladići, nezadovoljni Rimskom okupacijom, pokušavaju otpor protiv okupatora maskirati religijskim djelovanjem, ne bi li tako izbjegli pribijanje na križ, tu vrlo neugodnu formu smrtne kazne prakticiranu u Rimskoj državi. On je učinio upravo obrnuto: od momenta kad je ušao u Jeruzalem na leđima magarca, kako je proročanstvo predvidjelo da ce Mesija ući, sve je učinio da ga pribiju na križ, možda čak, prema zadnjim nalazima, nagovorio Judu da ga proda Rimljanima, tako da je rimskom guverneru čitava ta priča i bila pomalo sumnjiva.

Moguće da je imao podršku, da je netko natopio koplje kojim su ga ranili na križu u neku drogu, da izgleda kao mrtav, pa da ga skinu sa križa prije nego što stvarno umre. I da ga je netko onda iznijeo iz groba i skupa sa Magdalenom prebacio na brod za Galiju. Isus je bio talentirani iluzionist i sa svojim apostolima izveo je niz spaktakularnih trikova (voda u vino, dizanje ljudi iz kolica, pet riba za cijeli tulum, itd.). Ti spektakli privlačili su ljude da slušaju što Isus govori. S obzirom da su se svi bojali pribijanja na križ, činjenica, da će netko za svoje ideje pristati da umre na križu, morala je pomoći prodaji tih ideja. Isusu je, naravno, to bio najveći adrenalin rush koji je čovjek u to doba mogao doživjeti. Treba imati jaja za tako nešto, ne?

Alan Ford Kod

Da Vinci Kod je na zub uzeo katoličku organizaciju Opus Dei, između ostaloga zbog njezine prakse samokažnjavanja. Navodno tajna organizacija ima sjedište u sedamnaesterokatnici u centru New Yorka. Unatoč tako dostupnoj adresi, skoro nitko za njih u Americi nije čuo do pojave knjige. Sad su zatrpani molbama za ulazak u članstvo. U New Yorku ima sasvim dovoljno ljudi koji bi se učlanili samo da mogu nositi bodljikavu žicu oko bedara i s vremena na vrijeme se izbičevati kvrgavim užetom.

Uvijek sam se pitao kako ljudi u redovima koji zahtjevaju celibat kanaliziraju seksualnu energiju. Mazohizam je dosta prirodan, budući su centri za užitak i bol blizu, u amigdala jezgrama: agonija može dovesti do orgazma. Osim toga, parafilija, kao mazohizam, je socijalno prihvatljiva, za razliku od pedofilije, koja je takva pošast među američkim katoličkim svećenstvom. Možda bi papa trebao napisati encikliku u kojoj poziva sve svećenike pod rizikom da posrnu, da se dobro izbičuju.

Jedno je teško objasniti teorijom o Isusu-samo kao čovjeku, a ne i božanskom biću: kako je mogao hodati nakon pribijanja na križ? Iz vrlo realističnog prikaza pribijanja u Passionu, vidimo da čavli prolazeizmeđu kostiju u ruci. To je vrlo bolno, no uz dobrog vidara čovjek se s vremenom mogao oporaviti . Čavao u nogama međutim prolazi kroz oba gležnja, lomeći kosti u gležnju.

Bez suvremene ortopedske kirurgije, sa šarafima u kostima, ne vjerujem da se nakon pribijanja na križ ikada moglo normalno hodati. Osim uz božju pomoć. Ili su možda autori Alana Forda, Magnus i Bunkeer, također bili ispred svog vremena kad su, jos u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, svoj glavni lik, živahnog starčića, malo naprasitog, ali moralno ispravnog, koji se s takvom preciznošću prisjeća događaja iz Rimskog carstva, kao da je tamo bio, smjestili u invalidska kolica?

Ivo Škorić, Njujork