Prva priznavanja neovisnosti Crne Gore ostavila su gorak ukus u ustima srbijanske političke elite, koja se nadala da će još nekoliko tjedana moći optuživati Đukanovića da je pobijedio na referendumu zahvaljujući glasovima Albanaca, Bošnjaka i Hrvata

Piše: Vjesnik

‘Srbija ima svoje prioritete’, izjavio je premijer Vojislav Koštunica reagirajući na službene rezultate referenduma i objasnio da ‘države mogu postojati i bez međusobnog priznavanja’. No, prioriteti Srbije mogli bi doživjeti veliku reviziju veoma brzo. U Beogradu se nitko nije nadao da će Island, Švicarska i Rusija prvi priznati neovisnost Crne Gore.

Island je poslijednjih godina ostvario približavanje SCG, Actavis je kupio Zdravlje iz Leskovca, bilo je značajnih programa kulturne razmjene, čak je bilo i posjeta ministara koji su razgovarali o poljoprivrednoj suradnji. Sve se to vezivalo prije za Srbiju, nego za Crnu Goru. Sa Švicarskom je još čudnije.

Ne postoji državna institucija u Srbiji koju švicarska vlada nije pomogla na ovaj ili onaj način kroz programe međunarodne suradnje. Vlada u Bernu je objavila da se zalaže za neovisnost Kosova, ali su u Beogradu to primili s gnušanjem i zaboravili. Računalo se da je Švicarska jedan od najkonzistentnijih donatora koji ima strateški interes u jačanju institucija u Srbiji.

Ipak, rusko priznanje najviše boli. Ono je zateklo arhiepiskopa cetinjskog Amfilohija (Radovića), jednog od najljućih protivnika obnove crnogorske državnosti, u Moskvi, gdje je pokušavao ishoditi odgađanje čina priznavanja. U predsjedničkoj administraciji Amfilohiju je rečeno da se potpora Rusije Srbiji ne treba dovoditi u pitanje zbog priznavanja Crne Gore, koju je Rusija pomagala kroz čitavu noviju povijest jer to predstavlja njezin strateški interes.

Pola sata kasnije u Podgorici, posebni izaslanik ruskog predsjednika uručio je glavnom tajniku crnogorskog MVP-a notu o priznanju sa željama da diplomatski odnosi budu uspostavljeni na razini veleposlanika. Nakon ovog čina Rusije, u Beogradu više nemaju puno razloga vjerovati da će Rusija uložiti veto na prijedlog rezolucije o neovisnosti Kosova. U beogradskim dnevnim novinama osvanula je peticija s potpisima više stotina građana za priznavanje Crne Gore i uspostavljanje najboljih dobrosusjedskih odnosa. S izuzetkom puta predsjednika Srbije Borisa Tadića u Podgoricu odmah poslije referenduma, to je jedini glas razuma na javnoj sceni.