Državni tužilac zato nema razloga da čeka poštu iz medija pula unionista ili sa nekih drugih adresa, već mora da po službenoj dužnosti odmah reaguje i da ispita i one koji su nudili i one koji su primali i one koji su pripremali scenu, snimali, montirali i otpremili sve u javnost
Piše: Slavoljub Šćekić
Snimak na kojem dvojica aktivista DPS-a, uz prećutnu saglasnost treće osobe, za njih u tom trenutku nespornog udbaškog pedigrea, ubjeđuju i kobajagi uspijevaju da za osam minuta slome domaćina iz Zete da zaboravi na račun za struju ako glasa “za Crnu Goru”, budi asocijaciju “na aferu Špegelj”, kojom je prije 16 godina ondašnji KOS htio da dokaže pokvarenost hrvatskih vlasti, a, u stvari, je doprinio ubrzanju raspada SFRJ.
Liči po uglu tajnog snimanja i po činjenici da najmanje jedna osoba igra trojanskog konja. Nekad je to bio izvjesni Đuro Dečak a sada ražalovani savjetnik šefa tajne policije Vaso Mijović. Liči i po atmosferi uoči važnih odluka o državnoj samostalnosti, onda Hrvatske sada Crne Gore. Scenario malo prepakovan, rukopis približan, montažu kao da je jedna ruka radila… Čak je i RTS, kao onda, iznenada i pod oznakom “hitno” prekidao program i emitovao tajne snimke, svjedočeći o nezaobilaznoj ulozi Beograda u medijskoj pripremi i ove afere.
Umjesto najavljene “pozitivne kampanje” i sučeljavanja argumenata za i protiv nezavisnosti, tako, sve je počelo ratom obavještajnih službi i propagandnih servisa…
Ovo upoređivanje, međutim, ne smije odvući pažnju od najvažnijeg pitanja. Poslije emitovanja snimka, bez obzira na dodatna objašnjenja, ima dovoljno osnova za sumnju da su u kućerku u Zeti četiri osobe, svaka iz svoga ugla, učestvovale u klasičnoj korupuciji, namještanju budućeg referendumskog glasanja u zamjenu za novac. Učestvovale su, dakle, u krivičnom djelu kažnjivom za onog ko korumpira, ko prihvata, ko saučestvuje. Ima osnova i za sumnju da je neko neovlašćeno snimao, montirao, režirao…
Državni tužilac zato nema razloga da čeka poštu iz medija pula unionista ili sa nekih drugih adresa, već mora da po službenoj dužnosti odmah reaguje i da ispita i one koji su nudili i one koji su primali i one koji su pripremali scenu, snimali, montirali i otpremili sve u javnost. Manja društvena opasnost bila je ovih dana kada su neki direktori imali zbrku u papirima, pa su desetak dana proveli u istražnom zatvoru da ne bi uticali na svjedoke, dok učesnici rijetko viđene prljavštine na ovim prostorima šetaju od redakcije do redakcije i objašnjavaju svoje uloge u hororu iz Zete.
U raščišćavanju afere svakako treba izbjeći još jednu zamjenu teza: ovdje nije riječ o tome da li će Crna Gora biti nezavisna ili u zajednici sa Srbijom, već da li će biti pravna država. Ako to ne može biti sada, neće ni poslije, bez obzira na ishod referenduma. Reakcija državnog tužilaštva i istražnog sudije zato je mnogo važnija za odluku građana o budućnosti Crne Gore, od bilo kakvog računa koji bi neko ponudio da im trenutno namiri.
Slavoljub Šćekić
Vijesti







0 Comments