Kad god podgoricki bend “No nejm” pobedi na izboru za Pesmu Evrovizije krenu napadi na crnogorski ziri da je neposteno glasao – sto takodje nije sasvim posteno
Piše: Dragoljub Stevanovic/Politika
Kad god podgoricki bend “No nejm” pobedi na izboru za Pesmu Evrovizije krenu napadi na crnogorski ziri da je neposteno glasao – sto takodje nije sasvim posteno.
Da bi se zastitili od nepostenja u Evropi su uveli pravilo da se na finalnom takmicenju Pesme Evrovizije ne moze glasati za svoju zemlju, ali i pored toga se nepristrasnost ne moze potpuno izbeci – tamo se ne glasa za svoju zemlju, vec za susednu. Posebno su u tome veste zemlje s Balkana, cak bi se moglo reci da smo u ovoj oblasti najvise odmakli u regionalnom povezivanju.
U zemlji SCG sistem odlucivanja je potpuno drugaciji – on je tako smisljen da podstice da svako glasa za sebe. Da bi glasanje na nasem takmicenju za Evroviziju bilo posteno, clanovi zirija bi morali da prevazidju tako stvoren sistem i da ne glasaju po kljucu. Sto je preveliko ocekivanje, jer celo takmicenje funkcionise po kljucu: dvanaest takmicara iz Srbije, dvanaest iz Crne Gore, po cetiri clana zirija iz svake drzave clanice, naizmenicno organizovanje takmicenja u Podgorici i Beogradu (da ne govorimo o Ustavnoj povelji, referendumskim animozitetima i ostalim podmetanjima).
Kako su se poneli clanovi zirija? Crnogorci su postupili kao po (partijskoj) komandi – bilo im je vazno da ode “njihov” favorit i nisu se mnogo obazirali na kritiku da je to neposteno. Glasanje u “Sava” centru doziveli su kao neku vrstu vazne predreferendumske aktivnosti, a reakciju publike kao porucenu. “Eto kakvi su Srbi, s njima je tesko i pevati, a kamoli ziveti.”
Srpski deo zirija je bio mnogo ambiciozniji – zeleli su ne samo da u Atinu odu “nasi” (“Flamingosi”), vec i da budu posteni. A to je, priznacemo, u datim okolnostima bila previse komplikovana zamisao i ne bas toliko postena kao sto se zelelo predstaviti. Kao kad hoces i jare i pare.
Naravno, za to nisu krivi samo clanovi srpskog zirija, vec i oni koji su ih gurnuli u sve to, a da im ne predoce sva nepisana pravila u koja se upustaju.
Posle pevanja i velikodusnog glasanja sada smo usli u novu fazu – sitnicavog parnicenja, isterivanja pravde i teranja “maka na konac”.
Ako ne idu “nasi” nece ni “njihovi” – nek komsiji crkne krava.
U stvari, problem je sasvim jednostavan: ocigledno da je i Srbima i Crnogorcima jako stalo da se svake godine pojave na sarenoj evropskoj zabavi pred stotinama miliona gledalaca sto je nemoguce dok Srbija i Crna Gora plesu u okvirima drzavne zajednice.
Dakle, tu smo. Drzavna zajednica ili Pesma Evrovizije pitanje je sad?







0 Comments