Manipulisanje sudbinom Crne Gore nece ublaziti nacionalizam u regionu

by | jan 21, 2006 | Drugi pišu | 0 comments

Najveca korist koju ce Srbija imati od pustanja Kosova i Crne Gore bice njena sopstvena nezavisnost, koju su osujecivale tri neuspjele Jugoslavije

Piše: Janus Bugajski

The Wall Street Journal Europe, Brisel – NAJBOLJE RJESENJE ZA EU JE DA PRIHVATI TRI NOVE DRZAVE POSVECENE PROCESU EVROPEIZACIJE

Vrijeme je odluke na Balkanu. Kako ce o buducem statusu Kosova odluka biti donesena narednih mjeseci, Srbija i Crna Gora se blize formalnom razvodu, kada manja od dvije preostale jugoslovenske republike odrzi referendum o nezavisnosti u aprilu.

Medjunarodno posredovanje je potrebno kako bi se ovim tri kvazi-drzavama pomoglo da sve to rijese mirno i uspjesno. Pokusaji da se sprijeci demokratska odluka o nacionalnom samoopredjeljenju izazvali bi sukobe u godinama pred nama. Alternativa osnivanju legitimnih drzava je porast nacionalistickog gnjeva, koji bi bio sve vise uperen protiv EU, NATO i drugih na terenu na Balkanu.

Iako je status Kosova zauzeo centralnu pozornicu prosle godine, imenovanjem bivseg finskog predsjednika Martija Ahtisarija za posrednika UN, to navodi, ali pogresno, na povezivanje ovog pitanja sa Crnom Gorom, planinskom primorskom republikom sa manje od dva miliona stanovnika, gdje medjunarodno posredovanje nije neophodno.

Za razliku od Kosova, Crna Gora je bila federalna republika u bivsoj Jugoslaviji, sa istim pravom na nezavisnost kao i sve zemlje koje su nastale iz te drzave koja se raspala, ukljucujuci Sloveniju, koja se sada clanica EU i NATO.

Crna Gora je prije tri godine odlozila svoje glasanje o nezavisnosti, nakon sto su predstavnici EU izvrsili pritisak na vladu u Podgorici da privremeno zrtvuje nacionalane aspiracije ove republike u nadi da ce zadovoljiti Srbiju. Ispostavilo se, medjutim, da je zajednica Srbija-Crna Gora nefunkcionalni i skup aranzman, koji je pogorsao odnose izmedju dvije prijestonice i usporio programe njihovih reformi.

Neke diplomate EU kalkulisu da ce pritiskanje Crne Gore da odustane od planiranog referenduma nadoknaditi Srbiji gubitak Kosova. Medjutim, manipulisanje sudbinom Crne Gore nece ublaziti nacionalizam u regionu. Vjerovatno ce dodatno ohrabriti radikale u Srbiji i odvratiti paznju od unutrasnjih reformi ove zemlje. Takodje ce proizvesti nezadovoljstvo medju proevropskim i proamerickim dijelom crnogorskog naroda koji podrzava nezavisnost.

Iako se tijesna vecina zalaze za nezavisnost, ankete pokazuju da je to najobrazovaniji, reformisticki i preduzetnicki dio populacije, koji buducnost Crbe Gore vidi u EU i NATO.

Crnogorsku vladajucu koaliciju, na celu sa premijerom Milom DJukanovicem, cine post-komunisticki reformisti, socijaldemokrate i predstav-nici albanske manjine, koji nastoje da izgrade multietnicku drzavu zasnovanu na gradjanskim principima, a ne na etno-nacionalnom identitetu. Proces reformi je, medjutim, zastao, zbog izolovanosti Crne Gore od zapadnih institucija i nastavka veza sa cak manje reformisanom Srbijom. Uz to, Beograd pokusava da diskredituje pokret za nezavisnost, optuzujuci crnogorsku vlast za povezanost sa kriminalom.

Tokom Miloseviceve ere, Podgorica se odrzavala na povrsini (kept itself afloat) tako sto je zaobilazila medjunarodne sankcije nametnute bivsoj Jugoslaviji i gradila sopstvene drzavne institucije, protiveci se Milosevicu. Crnogorska nezavisnost bi pomogla da se uspostavi transparentnija vlada, a njene aspiracije da se pridruzi EU omogucile bi joj da ispuni neophodne medjunarodne standarde dobre vladavine.

EU je dala legitimitet planu Crne Gore da odrzi demokratski referendum kada je uspostavila sadasnju Drzavnu zajednicu.
Sporazumom je predvidjeno da obje republike imaju pravo da odrze referendum o nezavisnosti nakon tri godine, a taj period istice u februaru. Evropska trojka je takodje priznala pravo Crne Gore na plebiscit kada su izdate preporuke Venecijanske komisije o principima glasanja. Nakon sto je potvrdjena njihova uskladjenost sa medjunarodnim standardima, Podgorica planira da objavi datum referenduma narednih nedjelja.

Paradoksalno je sto je jedna od najstarijih drzava na Balkanu na putu da postane jedna od posljednjih koje su obnovile nezavisnost. Dok je ostatak poluostrva bio pod otomanskom kontrolom gotovo 500 godina, Crna Gora je sacuvala svoj suverenitet i njena kraljevska porodica je bila povezana brakovima sa gotovo svakom evropskom monarhijom. Srbija je zbacila crnogorskog kralja kada je preuzela kontrolu nad Crnom Gorom nakon I svjetskog rata i manipulisala bliskom etnickom povezanoscu i zajednickim jezikom dvaju nacija da bi tvrdila da je Crna Gora samo pokrajina Srbije.

Crnogorski zvanicnici isticu da ce obnavljanje drzavnosti posluziti za poboljsanje odnosa sa Srbijom, otklanjanjem straha od dominacije i asimilacije. U isto vrijeme, granice ce biti sve vise suvisne, jer obje drzave idu ka clanstvu u evropskim institucijama.

Najveca korist koju ce Srbija imati od pustanja Kosova i Crne Gore bice njena sopstvena nezavisnost, koju su osujecivale tri neuspjele Jugoslavije. Odlobodjen od neprekidnih sporova sa Podgoricom i Pristinom oko drzavnih struktura, administrativnih odgovornosti i finansijskih obaveza, Beograd ce konacno biti u poziciji da izgradi jaku Srbiju, radi na rigoroznijim strukturalnim i ekonomskih reformama, i ubrza hod ka clanstvu u NATO i EU.

Janus BUGAJSKI (autor je direktor projekta Nove evropske demokratije pri Centru za strateske i medjunarodne studije, i sa Ilonom Teleki, koautor djela “Atlantski mostovi”: Novi evropski saveznici Amerike, koje ce se uskoro pojaviti u izdanju “Rowan” and “Littlefield”)

SAMO SUVERENE DRZAVE MOGU UCI U EU I NATO

Najsigurniji put ka medjunarodnim integracijama je preko legitimne drzavnosti. Samo suverene drzave mogu uci u NATO i EU, a ne nestabilni entiteti, zajednicke drzave ili medjunarodni protektorati. Ako EU diskvalifikuje bilo koju balkansku drzavu iz evropskog projekta, izgubice kredibilitet i efikasnost kao demokratski blok. Odlaganje pitanja statusa povecace mogucnosti prekogranicnih kriminalnih mreza, ohrabriti depopulaciju, kako lokalno stanovnistvo bjezi u bogatije zemlje EU, i radikalizovati mladju generaciju, sa smanjenim izgledima za zaposlenje. Bilo bi jeftinije i jednostavnije prihvatiti tri nove drzave koje ce biti posvecene procesu evropeizacije.

Vijesti

0 Comments

Submit a Comment