Slonovi – ogromne, nezgrapne zivotinje, po svemu sudeci, nijesu ni malo tromi kada su u pitanju njihova inteligencija ili osjecanja

Slonovi – ogromne, nezgrapne zivotinje, po svemu sudeci, nijesu ni malo tromi kada su u pitanju njihova inteligencija ili osjecanja.

Rezultati studije grupe strucnjaka koji su upravo objavljeni u Bioloskim sveskama, specijalizovanom casopisu britanskog Kraljevskog udruzenja, odnosno Akademije nauka, ukazuju na cinjenicu da slonovi pridaju veliki znacaj uginulim clanovima svog krda.

Istrazivanje je rezultat africko-britanske saradnje. Autori su Sintija Mos iz kenijske Amboselijeve zaduzbine za slonove, i Karen MekKomb i Lusi Bejker, sa engleskog univerziteta Saseks.
Sintija Mos u razgovoru za BBC iznio je detalje rezultata do kojih su dosli:

“Tokom niza godina bili smo svedoci brojnih slucejava da su slonovi dolazili do kostiju ili leseva drugih slonova.

Uvijek nas je fascinirala cinjenica da je nacin na koji te zivotinje pristupaju drugim uginulim slonovima zaista poseban. Naime, oni u tim trenucima postaju veoma, veoma tihi.

Ako je rijec o citavoj grupi slonova, svi oni odjednom utihnu, a odnosi medju njima ocigledno su napeti. Potom se polako priblizavaju lesevima ili kostima, i vrlo njezno ih dodiruju.

Ukoliko se radi o jos uvijek ocuvanom tijelu uginule zivotinje, obicno se koncentrisu na glavu, tacnije na donju vilicu, odnosno kljove koje lagano udare.

A kada naidju samo na ostatke kostiju, u najvecem broju slucajeva krenu da ih prevrcu, potom uzmu jednu kost i nose je. Uvijek uz kosti provedu izvesno vrijeme.

Videli smo i slonove koji u susretu sa jos svjezim ljesom pokusavaju da ga zakopaju tako sto iz sume donose palmino lisce i blato kako bi ga njima prekrili,” rekao je Mos za BBC.

Naucnici i dalje nemaju odgovor na pitanje zbog cega se slonovi tako ponasaju.

Sintija Mos vec godinama proucava najvece kopnene sisare i ima svoje misljenje o tome:

“Slonovi su izuzetno socijalne zivotinje i vrlo su inteligentni. Njihovo pamcenje je fantasticno, sto ne cudi ako imamo u vidu da je mozak slona ogroman. Pretpostavljamo da slonovi mogu da zapamte izuzetno veliku kolicinu informacija.

Jasno je, po nacinu na koji se ponasaju, i da su slonovi svjesni o cemu je rijec kada naidju na les drugog slona, sto ne moze bas da se kaze za druge zivotinje.

Ako, na primjer, zebre ili neke druge divlje zivotinje naidju na les pripadnika svoje vrste, one ne obracaju apsolutno nikavu paznju. Tako nesto nikada se ne dogadja slonovima. Cini se, dakle, da oni znaju da kosti ili les pripadaju uginulom slonu.

Moglo bi da se kaze, mada uz prilicno veliku dozu rezerve, da slonovi poznaju pojam smrti.”

Sintija Mos se prisjeca i jednog narocito upecatljivog dogadjaja iz svog visegodisnjeg proucavanja ponasanja slonova:

“Jednu porodicu slonova pratili smo cak cetrnaest godina. Jedan od clanova je uginuo, a ostali su kasnije otisli iz tog podrucja u drugo, udaljeno 15-20 kilometara. No, nakon otprilike nedjelju dana su se vratili.

Zapanjujuce je to sto uopste nijesu morali da traze put do kostiju uginule zenke – odnosno, da nisu ni malo lutali. Isli su pravo do mjesta na kojem su se one nalazile, poput pcela.

Kada su dosli do tih kostiju poceli su da ih dodiruju i lagano prevrcu. Izvjesno vrijeme su stajali iznad hrpe kostiju.

Nisam mogla da se otmem utisku da su tacno znali o kome je rijec, odnosno da je gubitak tog clana porodice za ostale clanove predstavljao veliki gubitak,” – kazala je Sintija Mos, saradnik Amboselijeve fondacije za proucavanje slonova sa sjedistem u Keniji u razgovoru za BBC.