Hvala vam za definiciju nacionalizma. Taj sentiment je zaista ljubav: ljubav prema svojoj naciji. On je istovremeno mrznja prema svima drugima, i to se ne smije zaboraviti

Piše: Srdja Pavlovic

Hvala vam za definiciju nacionalizma. Taj sentiment je zaista ljubav: ljubav prema svojoj naciji. On je istovremeno mrznja prema svima drugima, i to se ne smije zaboraviti. Ovom prilikom cu vas podsjetiti kako je Danilo Kis pisao o nacionalizmu.

• “…..Nacionalizam je, prije svega i iznad svega, paranoja – individualna i kolektivna paranoja. Kao kolektivna paranoja, to je proizvod zavidljivosti i straha, i prevenstveno je rezultat gubljenja svijesti o individualnosti. Dakle, nacionalizam nije nista vise nego kolekcija individualnih paranoja podignutih na nivo paroksizma….
• …..Nacionalizam je linija manjeg otpora. Nacionalista nema problema. On zna, ili misli da zna, sopstvene osnovne vrijednosti. On zna, ili misli da zna, eticke i politicke vrijednosti sopstvene nacije. On nije zainteresovan za druge. .…Sve sto nacionalista vidi u drugima jeste sopstveni lik: lik nacionaliste….
• …..Nacionalizam je ideologija banalnosti. To je totalitarna ideologija….
• …..Nacionalizam je takodje kic…. Nacionalizam opstaje na relativizmu: nema univerzalnih vrijednosti, estetskih ili etickih. Posto su jedine vrijednosti nacionalizma relativne, to je reakcionarna ideologija. ….
• …..Nacionalizam zavisi od ocaja. To je ideologija moguce pobjede – garantovane, a ipak nekako uvijek odlozene. To je ideologija poraza koji nikada nije konacan….” Danilo Kis, Po-etika, knjiga druga, (Beograd, 1974), str. 174-181

Uloga nacionalizma u procesu kreiranja nacije je isuvise kompleksna tema da bih se njome sada bavio. Ipak, moram napomenuti da ono sto je indikativno za nacionaliste (nacionalizam) jesu dvije bazicne osobine. Prva: negativna identifkacija, odnosno nemogucnost da sebe spoznaju kao nacionaliste. Druga: gradacija nacionalizama po liniji dobrih i losih, odnosno manje ili vise destruktivnih –nacionalizam onoga ko definise je , naravno, najblaza moguca varijanta!

Nesposobnost prepoznavanja sopstvenog nacionalizma je cinjenica sa kojom svako od nas mora da se bori. Gradacija nacionalizma je potpuna glupost. Ne postoji dobar i manje dobar nacionalizam! Kakva je poenta iskljucivati Crnu Goru iz onoga sto nazivate “nacionalizam balkanskog tipa vidjen 80-tih i 90-tih” kada je jasno da je zvanicna Crna Gora tih godina bila udarna pesnica upravo tog nacionalizma, i da je nezvanicka Crna Gora (veliki broj njenih stanovnika) tih godina odobravala sve aktivnosti svojih politickih i vojnih lidara. Tada se radilo o velikosrpskom nacionalizmu.

Mnogi (ako ne i svi do jednog) od sadasnjih clanova GZP su se tih godina zestoko protivili velikosrpskom nacionalizmu koji je dolazio iz Beograda i kritikovali su slugaranstvo crnogorskih politickih lidera tadasnjem Vozdu. O tome koliku su cijenu placali, nema potrebe da se govori. Oni se i danas protive svakom nacionalizmu. Ovog puta to cine i kroz organizacioni okvir Grupe za Promjene. Danas se protive i velikosrpskom i crnogorskom nacionalizmu. Zeljeli mi to da priznamo ili ne, u Crnoj Gori se danas jasno prepoznaje crnogorski nacionalizam. Nije korisno (mada razumijem motive takvog diskursa) negirati njegovo postojanje. Svakome ko ima snage da iskreno promisli trenutnu politicku situaciju u Crnoj Gori i poziciju koju ima GZP, jasno je da je clanovima i simpatizerima ove organizacije Crna Gora jedina i najdraza domovina. Tvrditi suprotno predstavlja notornu laz.

Reforme i poboljsavanje zivotnih uslova u Crnoj Gori zaista jesu veliki izazov. GZP nikada nije ni tvrdila suprotno. Mi nemamo magicni stapic, ali imamo volju da probleme rjesavamo nikada ne isustajuci iz vida dobrobit svih gradjana Crne Gore. Vase insistiranje na “nesto vise detalja ” bi bilo sasvim prihvatljivo kada bi ono bilo integralni dio vasih kontinuiranih zahtjeva onima koji teze uzimanju vlasti. Vi sada zamjerate GZP sto ne zeli da iznese sve detalje o tome kako ce reformisati Crnu Goru. Interesantno je da slicne zamjerke ne upucujete strukturama vlasti, posto ni one nijesu bile darezljive kada su detalji u pitanju. Njihova iskrenost prema gradjanima Crne Gore bila je i ostala uokvirena politickom retorikom generalnih obecanja. Njihova opravdanja za neuspijehe su bila uokvirena jadikovkom o tome da su uradili “najvise sto je bilo moguce u datom trenutku.” Kazete da vas ne trebam uvjeravati u porazavajuce rezultate sadasnje vlasti u Crnoj Gori, a njima ipak ne zamjerate na tome sto su devastirali crnogorsku ekonomiju, kriminalizovali drustvo i korumpirali sve sto se dalo korumpirati. Mnogo vise zamjerate Grupi za Promjene sto se trudi da promijeni vlast za koju sami kazete da je nesposobna!! Kako je to moguce? Do koje mjere ste spremni ablirati nesposobne strukture vlasti? Od GZP trazite “garancije za uspijesnost”!!? Gospodine Vukoticu, ja cu vam ovom prilikom, ponuditi samo jedan od brojnih razloga zbog cega treba da ukazete povjerenje Grupi za Promjene: mi vas do sada nijesmo nijednom prevarili!

Kada je u pitanju obnova crnogorske drzavnosti vi smatrate da je to vaznije od svega drugog. Slazem se da je vracanje drzavnosti veoma vazna stvar. Na moje iskreno zaprepastenje, vi javno kazete: “Ako je moguce bez iskljucivosti, tim bolje.” Da li ste svjesni da ste ovom izjavom – sjajnom ilustracijom nacionalisticke logike – otvorili Pandorinu kutiju. Ja zakljucujem da vi ne bi imali nista protiv odredjenog stepena iskljucivosti, ako bi krajnji rezultat bio vracanje crnogorske drzavnosti. Iskljucivost je isto sto i radikalizam. Interesuje me koji je nivo iskljucivosti/radikalizma za vas prihvatljiv? Da li bi vi zeljeli da zivite u nezavisnoj Crnoj Gori koja je ostvarena radikalnim metodama, odnosno radikalizacijom dijela stanovnistva? Kako bismo tada pricali o multikulturalzmu? Da li bi vi mogli zazmuriti pred novim “Vraneskim slucajem”? Takodje me interesuje sta o ovoj vasoj izjavi misle vasi sugradjani Albanci, Hrvati, Jevreji, Makedonci, Romi i oni koji sebe osjecaju Srbima? Nadalje, kako se vasa izjava uklapa u sladostrasnu politicku retoriku lidera o gradjanskom putu Crne Gore u Evropu?

Na sva ova pitanja ne morate meni da odgovarate. Nas dvojica zaista stavljamo akcenat na razlicite teme. To je logicna posljedica cinjenice da bivstvujemo u dva potpuno razlicita svijeta. No, ljepota i jeste u razlikama. One nas uce da postoje i drugi nacini promisljanja sebe i svijeta. Ja sam ova pitanja namjerio kao teme za razmisljanje.
Srdacno vas pozdravljam i zahvaljujem se na stimulativnoj debati.

Iskreno vas,
Srdja Pavlovic