Sta je to grijeh u aktivnostima GZP i njenih celnika i zasto rezimske strukture u nama vide svog najveceg i mozda jedinog pravog oponenta

Piše: Nebojsa Medojevic/Vijesti

Sta je to grijeh u aktivnostima GZP i njenih celnika i zasto rezimske strukture u nama vide svog najveceg i mozda jedinog pravog oponenta. Od svog osnivanja “saptacke divizije” odane vrhu rezima, od uva do uva sire jednu te istu neistinu “Oni su nasi”. Nasa medijska zastupljenost je samo isla naruku onima koji su tvrdili da nas je rezim instalirao da u njegovo ime i za njegov racun obavljamo najprljavije moguce poslove na zbunjivanju birackog tijela.

Problem u percepciji GZP od strane vrha rezima je nastao onda kada su shvatili da smo im politicki protivnici i da sa nama nema trgovine oko vlasti kako su vec bili navikli sa nekim drugim partijama i pojedincima.

Problem je nastao: kada su cak i prorezimske agencije pocele da objavljuju da se bez GZP ne moze formirati vlast; kada smo poceli da budemo interesantni relevantnim medjunarodnim adresama; kada smo pokazali da razumijemo osjetljiva i ranjiva pitanja identiteta kojima su sve nedemokratske vlasti u proteklih 150 godina manipulisale i tako vladale godinama; kada je GZP upozorila i vlast i opoziciju i javnost da se drzavno pitanje Crne Gore ne moze na miran i odrziv nacin razrijesiti osim putem dijaloga i tolerancije uz puno medjusobno postovanje; kada smo upozorili da se drzavno pitanje ne moze rjesavati mirno uz konstantno vrijedjanje i diksriminaciju skoro polovine svojih gradjana; kada smo glasno upozorili da se drzava ne moze i ne smije praviti sa organizovanim kriminalom koji je sada vec sa ubistvima Duska Jovanovica i Slavoljuba Scekica krenuo u sopstvenu referendumsku kampanju – “i oni hoce svoju privatnu drzavu Crnu Goru”; kada smo mi pokazali da smo spremni i sposobni da razgovaramo i sa demokratskim strukturama u Srbiji. Doduse, kada se vrh rezima samo prije par mjeseci slikao sa istim gospodinom Tadicem na njihovoj predizbornoj konvenciji u Budvi, onda to nije bio problem. Niko nije pominjao kanabe.

I nama je sasvim jasna i ocekivana reakcija i brutalni napadi vladajuceg kartela. Od njih nije neocekivano ni da nas uhapse , pa cak i da nas lise zivota.

Ono sto nas cudi jesu napadi nasih dojucerasnjih saboraca u borbi za demokratsku pravnu drzavu , koju smo upravo vodili protiv velikosrpskih nacionalista olicenih u vrhu ovoga rezima. Politicka filozofija crnogorskih provladinih intelektualaca olicena u cuvenoj sintagmi “Pakt o nenapadanju” formulisana jos 1997. godine bila je brutalno pogazena upravo od strane g-dina DJukanovica, potpisivanjem Beogradskog sporazuma. Umjesto da tada shvate svoje zablude pocela je priprema novog projekta i nove politicke filozofije. “Prvo drzava, pa onda demokratija”, uskliknuli su vec jednom prevareni crnogorski intelektualci, dajuci opet, nicim zasluzeno povjerenje Gospodaru. Zar je moguce da su zaboravili zloglasne poruke i ulogu srpskih i hrvatskih intelektualaca i ekstremnih nacionalista u zapocinjanju krvavog rata. To je bila zajednicka parola srpskih i hrvatskih zlocinaca i ubica. Mozda su i tada neki imali isti spisak prioriteta kao Komentator – Da Crna Gora/ Hrvatska/ BiH bude nazavisna pa da ode Djukanovic/ Tudjman/ Izetbegovic. Nazalost na Balkanu vlada drugo pravilo: “Onaj ko se izbori za nezavisnost, pa makar i kroz rat i zlocine, pljacku i kriminal uvijek pobjedjuje na izborima”.

Zato je poklic Komentatora “podrzimo korumpiranog Djukanovica dok ne rijesimo drzavno pitanje” u sustini samo poziv “podrzimo Djukanovica”. Na to navodi i njegov apsulutno neodrziv stav da je crnogorski kriminal porijeklom iz Beograda. Pitam se da li bi crnogorski intelektualci, toboze zbog visih interesa prihvatili i da “ovi nasi momci sa dugim cijevima” do nezavisnosti krenu i upotrebom istih. Prvo neka ubijaju, pa cemo ih kad budemo nezavisni hapsiti. Hocu da vjerujem da jos postoji svijest o neophodnosti demokratskog i mirnog rjesenja drzavnog pitanja i da ona dominira nad filozofijom “do nezavisnosti po svaku cijenu”. Poslije ovakvog Komentara, nijesam vise siguran.

Ono sto me mnogo vise zabrinjava, jeste precutno slaganje crnogorskih intelektualaca sa opasnim namjerama rezima da referendum organizuje i na njemu obezbijedi pobjedu koriscenjem svih raspolozivih sredstava, u izvjesno nedemokratskoj atmosferi. Ja mogu samo da upozorim, da je politika “do nezavisnosti, po bilo koju cijenu i na bilo koji nacin” politika koja Crnu Goru, vodi ne ka mirnom i demokratskom rjesenju drzavnog pitanja i referendumu, vec ka konfliktima unutar Crne Gore, nesporazumima sa medjunarodnom zajednicom i pogorsavanjem odnosa sa Srbijom. Cijenim da je pitanje drzavnog statusa prije svega demokratsko i da bi ono bilo rijeseno neophodno je otvoriti unutarcrnogorski dijalog i uciniti maksimalne napore da se postigne dogovor oko procedura za njegovo rjesavanje. Medjutim, iskljucivo iz licnih interesa i hipoteka koje sa sobom nosi vrh rezima, njihov prioritet je apsolutna pobjeda na parlamentarnim izborima u oktobru 2006. godine, a ne referendum i nezavisnost.

Nezavisna Crna Gora, poslije nedemokratskog referenduma odrzanog suprotno preporukama medjunarodone zajednice i uz bojkot skoro polovine Crne Gore, podijeljena, isfrustrirana, opljackana, neslobodna i nepriznata, ne treba nikome, osim Djukanovicu. Zato je borba protiv ovog “korumpiranog rezima”, trenutno vise u interesu ljudi koji vjeruju u nezavisnu, medjunarodno priznatu, pravnu i demokratsku Crnu Goru, nego pristalica zjednicke drzave. Zato je borba protiv ovog rezima najveci doprinos mirnom i demokratskom rjesenju drzavnog pitanja, pa ako hocete i najveci doprinos borbi za njenu nezavisnost. To potvrdjuje i nepobitna cinjenica da bi veliki broj trenutnih protivnika crnogorske nezavisnosti promijenio svoj odnos prema svojoj drzavi kada bi na vlasti bili ljudi kojima se vjeruje.

Nebojsa Medojevic
Vijesti