Optimizam nije nesto urodjeno, optimizam se uci \r\n

Nikada vam nista ne uspijeva… Uvijek sve zabrljate… Sve sto se desi je vasa greska… Ne umijete s muskarcima, ne umijete s djecom, na poslu vecito pravite greske, u kuhinji uvijek nesto lose uradite, cak vam ni cvijece na terasi ne uspijeva. Da li se prepoznajete u ovakvim mislima? Ako je odgovor potvrdan, imate veliki problem s pesimizmom. Srecom po vas (a i vasu okolinu), optimizam nije nesto urodjeno – optimizam se uci.

Naravno, ni mala doza pesimizma – zapravo, opreza – ne moze da skodi. To vam omogucava da predvidite moguci los ishod, kao i da smislite rjesenje za takvu situaciju. Medjutim, ako stalno imate negativne misli, to lose djeluje i na vas (vjecito ste neraspolozene i u strahu) i na vasu okolinu (zaista je naporno biti u blizini osobe koja je vjecito neraspolozena i u strahu od neuspjeha). Neki bi rekli da pesimizam stiti od razocarenja – ako uvijek predvidjate najnegativniji moguci ishod, tesko da cete se razocarati sto vam nesto nije uspjelo – ali pesimizam moze da vam ukloni svu zivotnu radost, a ako u vasem zivotu nema radosti, ni zastita nema mnogo smisla (ne mozete stititi svoja osjecanja kada se ionako stalno osjecate lose). Sta uciniti? Kako postati optimista, to jest, kako unijeti vedre misli u svoj zivot?

Ono sto je redovna pojava kod pesimista jeste da su skloni generalizovanju. Recimo, zagori vam rucak i smjesta pomislite kako vam nikad nista ne uspijeva. Na ovakvim mislima se moze poraditi – u vec pomenutom slucaju, objasnite same sebi da to sto vam je danas zagoreo rucak ne znaci da vam nikad nista ne uspijeva, vec samo da vam je danas zagoreo rucak. Mozda je struja danas bila jaca nego sto je uobicajeno (desava se), ili ste negdje bile zadrzane pa nijeste stigle da provjeravate rucak, ili ste jednostavno napravile gresku – jednu gresku, jednog dana. To nikako ne moze da se nazove “nikad mi nista ne uspijeva”.

Veoma pomaze ako vodite preciznu evidenciju (moze i u formi dnevnika) i biljezite svaki svoj uspjeh. Sve sto vam je poslo za rukom, uprkos vasim negativnim prognozama. Osim sto cete uzivati u takvim trenucima, zapisivanjem ce vam se oni bolje urezati u podsvijest. Tako cete najlakse nauciti da stvari realnije sagledavate, to jest, vidjecete da nije sve od pocetka osudjeno na propast.

Ono sto je jos karakteristicno za pesimiste jeste da stalno postavljaju pitanja “kako” i “sta”. Joj, kako ovo da uradim? Jao, sta ako nesto krene naopako? Umjesto toga, pokusajte da upitate sebe “a zasto bi nesto krenulo naopako?” – ali ne dopustajte sebi odgovore tipa “zato sto ja nista ne umijem”, vec analizirajte situaciju da biste vidjele sta zaista moze da podje naopako. I na ovaj nacin cete uvidjeti koje su sve moguce opasnosti, ali vam rizicne situacije nece vise izgledati toliko beznadezno, nece vas vise toliko plasiti niti vam kvariti dobro raspolozenje.