Arhitekti Stevu Ratkovicu iz Podgorice je bilo potrebno trideset godina da dodje do zakljucka, koji je na prvi pogled nevjerovatan. Nekadasnja zemlja Duklja, pa Zeta, pa Crna Gora, je ustvari “pupak svijeta”- kolijevka civilizacija

Piše: Marija Jovicevic/Pobjeda

Ova ista zemlja Crna Gora nije nikome podcinjena, nego stoji jos iz vremena Aleksandra Velikog kao cista djevica, jedna narocita republika…,” ovako je vladika Vasilije pisao Mariji Tereziji. Ta mala zemlja bila je i ostala preteca svih civilizacija, mjesto na kom se otkrivaju brojne tajne naseg porijekla i postojanja. Arhitekti Stevu Ratkovicu iz Podgorice je bilo potrebno trideset godina da dodje do zakljucka, koji je na prvi pogled nevjerovatan. Nekadasnja zemlja Duklja, pa Zeta, pa Crna Gora, je ustvari “pupak svijeta”- kolijevka civilizacija, do koje je legendarni Gilgames nekada davno doputovao. Koristeci matematicke metode, anticku filozofiju, istorijsku gradju, etimologiju, antropologiju, Ratkovic je postavio hipotezu koja nikog nece ostaviti ravnodusnim. Ovdje, u nasu zemlju su dolazili mnogi, ali su samo rijetki znali veliku tajnu. Ovo je prica o trazenju istine, Homerovim epovima, antickim filozofima, Njegosu, otkrivanju pozadine mita i analizi jezika. Ratkovic prica o zemlji u kojoj je sve pocelo…

-Duklja, Zeta i potonja Crna Gora su sinonimi imena jedne zemlje gdje obitavaju vjecni Ut-napistimovi zapisi, ili zapisi vjecne tajne naseg postojanja. Duklja to ime nosi po ilirskom plemenu Dokleatima, a ovi po legendarnom Dukljaninu, odnosno mitskom Deukalionu. Poznati Gilgames je, po legendi, na kraju puta saznao za potop od svog praoca, dalekog Ut-napistima. Prema tome, Ut-napistimov potop, koji se desio prije Nojevog, je ustvari Deukalionov potop. Crnogorske legende i mitovi Dukljanina prikazuju kao izumitelja, po cemu je njegovo drugo ime Zet. Veliki Robert Grejvs je u svojoj znamenitoj knjizi “Grcki mitovi” enciklopedirao grcke i predgrcke mitove gdje je predlozio da Zet ima znacenje – onaj koji istrazuje – onaj koji pronalazi. Mozemo primijetiti da su Dukljani na kraju desetog vijeka promijenili ime Duklja upotrijebivsi sinonim Zeta, cime se dokazuje kontinuitet u trajanju Dukljaninovog imena i anticke tradicije, kaze Ratkovic.

On podsjeca da je rijeka Zeta prije usca u rijeku Moracu povezana vododerinom – jazinom Sirajlijom, sve na prostoru Vranickih njiva, na kojima lezi stari razoreni grad Duklja. Rodonacelnik poznatih Crnojevica bio je Crnoje Vranic u cijem se imenu kriju brojne tajne. Naime, Zeta u 15. vijeku mijenja ime u Crna Gora, a prijestona stolica se seli na Cetinje (Zetinje). Zeta rijeka i Zetinje grad su anticki zaostatak imena Zet, sinonima za Dukljanina. Aristotel kaze: “Deukalionova poplava je zahvatila staru Grcku”, a zna se da prvi Grci, koji su preplavili staru Grcku nisu bili Ahejci, vec Pelazgi, po kojima Peleponez nosi ime, jos iz doba matrijarhata. S druge strane “Ep o Gilgamesu” je napisan u vrijeme prvog patrijarhata i moze se zakljuciti da je Gilgames putovao do “pupka svijeta” zajedno sa Avramom, cije ime neodoljivo podsjeca na ga–vrana. Cime smo etimoloski dotakli rodonacelnika Crnojevica Crnoja Vranica. Dobili smo simbol crna vrana, sto asocira na zlosutnost urockog daljeg trajanja, jer je Crna Gora i dalje u vremenu tame, istice Ratkovic.

On kaze da se drevna istina na lokalitetu starog Bara ipak nije mogla sakriti…

-Civilizacijski pomaci kroz milenijumska previranja nijesu uspjeli da poniste jednu determinantu sazdanu sa Avramom i Gilgamesom. Plan Starog Bara pociva na determinanti glave i brade Dukljaninove. Ut-napistimov zapis prikazuje Dukljaninovo lice 1000 puta uvecano od prirodne velicine. Iznenadjen sam otkricem da razoreni grad Duklja, na uscu Zete u Moracu, nije prava Duklja. Sada sam siguran da je to Lontodokla, grad koji pominje vizantijski car i pisac Konstantin Porfirogenit. Lontodokla – neidentifikovani grad i Mavra Orbina Longon – neidentifikovano utvrdjenje je u stvari danasnji Stari Bar. Danasnji zaostatak od ovog imena – Londza je ono sto odgovara celu Dukljaninovom. Londza, Longon i Lonto su lingvisticki korijeni od rijeci lonac – Dukljaninova kaciga. Nostradamus ovaj isti Dukljaninov grad zove suncani, a to je znak koji tek treba da otkrijemo. Do tada “grad suncani” shvatamo kao metaforu na ono sto nam sunce daje, a to je dan. Suncani dan je isto sto i “dar dana”, a to je Homerov Dardan, istice Ratkovic.

On tvrdi da su Homerovi epovi pokusali da prikriju pravu istinu.

– Ilijada i Odiseja su nastale u VII vijeku prije Hrista, a “Ep o Gilgamesu” je stariji vise jednog milenijuma od Homerovih epova. Homerova mitologija je odigrala ulogu cuvanja istine za vremena koja tek treba da dodju. Po legendi sacuvanoj iz 16. vijeka, Barani su porijeklo svog grada izvodili iz najdublje starine, iz vremena junaka Trojanskog rata. Legenda kaze da su grad Bar osnovali Trojanci. Po Platonu, Trojanci su potomci drevnih Atlantidjana. Smatram da su enciklopedisti stare Grcke kompilirali anticki fundament zbrda-zdola u nemoci da ga iznesu u pravom svjetlu. Medjutim, anticke determinante cekaju da budu otkrivene, besmrtna dusa Dukljaninova nam to ovako objasnjava. Grad, drevni Dukljaninov grad je opstao nekoliko milenijuma zahvaljujuci akvaduktu-dusi grada, odnosno dusi trojanskog vodje Dardana. Akvadukt je vodovod bez kog utvrdjeni grad na stijeni, kakav je stari Bar, ne moze zivjeti. Akvadukt je slozenica u kojoj druga rijec otkriva Dukljanina. Duka znaci vojvoda ili vodja. Duka je tepanje od milja Dusanu, a Dusan-ka je licno ime dobijeno od pojma dusa, objasnjava nas sagovornik.

Prema njegovim rijecima, crnogorske legende Dukljanina prikazuju kao sotonu i djavola.

-On iskazuje demijurske moci u materijalnom svijetu, a to je djavolji posao svakog izumitelja. Dukljaninovo materijalno nasljedje je zaista djavolje djelo – vrijedno paznje. Nego, ni djavo vise nije djavo kada mu dusu upoznate. Dukljaninova dusa je zalog za urok sto smo pripisali djavolu – nasoj nemoci, kaze Ratkovic. On istice da njegovu teoriju o Crnoj Gori kao kolijevci svih civilizacija potvrdjuju brojne istine.

-Istina prva je vezana za Gilgamesovo putovanje. Gilgames je od Ura Haldejskog putovao za zalaskom sunca, do “pupka svijeta”- kolijevke civilizacije. Vidio je zapise Ut –napistima i vratio se kuci u svoj Uruk.

Istina druga je u putovanju Aleksandra Makedonskog koji je, takodje, pohodio nasu zemlju. Aleksandar Makedonski je krenuo iz “pupka svijeta” sa izlaskom sunca da bi obisao krug od 360 stepeni. Vladika Vasilije Petrovic je znao da je Aleksandar Veliki zapoceo svoju misiju iz “pupka svijeta”, kad kaze da “ova ista zemlja Crna Gora nije nikome podcinjena, nego stoji jos iz vremena Aleksandra Velikog kao cista djevica, jedna narocita republika”. Za tu tajnu je znao i Petar I i Petar II Petrovic Njegos. Sve crnogorske istine su vezane za Njegosa. On je anticki mislilac –“socinitelj” Luce mikrokozme. Od onoga sto je zabranjivao Aleksandar svome ucitelju- Makedoncu Aristotelu, Njegos je ponesto ostvario. Aristotel je filozofirao, koliko mu je bilo dozvoljeno, da bi sakrio istinu za opste dobro. Filozofiji je dosao kraj, prorekao je Vitgenstajn. Najpoznatiji filozof ovog vijeka porucuje da je jedini preostali zadatak filozofije da analizira jezik. Kakav svrsetak za veliku tradiciju filozofije od Pitagore, preko Aristotela do Kanta, istice Ratkovic.

On tvrdi da su nas mitovi konstantno udaljavali od istine koja isijava iz svakog crnogorskog kamena.

-Mitovi su kao zli duhovi mnoge prevarili. Svijet je radjao sotone, a oni su mislili da su od boga poslati. Sa otkricem istine takvi se vise nece roditi, ako ih sami ne prizovemo. Dukljanin je djavo, jer nijesmo otkrili istinu o njemu, zbog nase nemoci. Djavolji posao je istrazivati, pa je i ovo pisanje djelo nespokojnog sina – djavoljeg sina. Hriscanstvo je ovaj problem rijesilo na univerzalan nacin – potapanjem u vodu. To je asocijacija na potop i potonje Crnogorce bez kojih se ovaj problem ne moze rijesiti. Crnogorci su krvno pupcanom vrpcom vezani za “pupak svijeta”. Kolijevka je svacija i nicija. Ona ima svoje zatocenike Crnogorce, a pocetak svih nas je od Dukljaninovog potopa, porucuje Ratkovic.

KNEZ VLADIMIR KAO HRISTOV PARNJAK

– Anticka misao i duh vri na svakom koraku i na svakom polju crnogorske bastine. Njegos je duhovni izdanak ovog naroda, on je sin kolijevke civilizacija i jedini pravi predstavnik. Kao laik za egzaktne nauke usudio se da napadne materijaliste stihovima: Pitagore i ti Epikure, zli tirjani duse besmrtne, mracan li vas oblak pokrijeva, i sve vase poslijedovatelje! Vi ste ljudsko ime unizili, i zvanije pred Bogom covjeka… Njegos je odgovorio na sva ona pitanja na koja su filozofi ostali nijemi. Nauka nije otkrila ko je Njegosu prethodnik, a svjedoci smo – nema ni nasljednika. Ako smo razumjeli Vitgenstajna, takav se nece ni roditi, istice Ratkovic.

Marija Jovicevic