Sta ce biti sa Crnom Gorom i svim tim njihovim pitanjima i lamentacijama, kad se iz nje isele Crnogorci

Piše: Slobodan Turlakov/Republika

Za razliku od svih tih i takvih eksperata, ciji se glas nije cuo u vrijeme rasturanja nekadasnje Jugoslavije, koja je imala sve rezone za opstanak, osim jednog, da Srbi nijesu bili ni sa koje strane i niotkuda pozeljni, ja smatram da treba “demontirati” i SCG, vec i zato sto su nju “montirali” oni, koji zele i kojima je potrebna nestabilnost na Balkanu, da bi imali svoju vjecitu “tezgu” kao primiritelne sudije.

Sta bi radio Solana kad ne bi bilo ovih zadjevica na relaciji Beograd – Podgorica, bas kao i Karla del Ponte bez Haskog tribunala. Vidite li da je sirota Olbrajtova, morala da potegne u Pristinu i u Skoplje, bas kao i Holbruk u Srebrenicu, da bi, bar za trenutak, izasli iz svoje jadne i desperatne pomrcine.

Koliko je taj bjelosvetski ekspertski svijet neuracunljiv, pa cak i bestidan, potezuci makedonizaciju kao zastrasujuci primer samostalnoj Crnoj Gori, vidi se i po tome, sto oni tvrde da su “Makedonci danas manje gospodari svoje sudbine, nego kada su bili dio jugoslovenske integracije”, prenebregavajuci, pri tom, da te integracije odavno nema, a i da je bas Zapad, na toj dezintegaciji najvise radio i ucario; Amerika, cak, dospjela do baze na Krivolaku, a na Kosovu kod Urosevca!

Uz to i sta vise, tvrde da bi samostalna Crna Gora bila povod za “unutrasnji separatizam Siptara, Hrvata i Muslimana, sto sa stanovista drzavne stabilnosti, ne bi bilo pametno”.

Na sve te lamentacije i nebuloze, ja bih, toj gospodi, kako spoljnoj, tako i ovdasnjoj, da postavim samo jedno pitanje: sta ce biti sa Crnom Gorom i svim tim njihovim pitanjima i lamentacijama, kad se iz nje isele Crnogorci!

Jer, notorna je cinjenica i istina, da se iz Crne Gore iseljavaju samo i jedino Crnogorci, dok se svi ostali razmnozavaju i sire po njoj, tako da i nece biti potrebno da se postavi pitanje samostalnoj drzavi Crnoj Gori o “unutrasnjem separatizmu”, posto zvanicnih nosilaca drzavnog integriteta i suvereniteta nece ni biti. Nema ih vec ni sada u potrebnoj mjeri, jer u uslovima medjusobne stranacke podjeljenosti samih Crnogoraca, ni jedna stranka vise ne moze da vlada “svojom” Crnom Gorom, bez pomoci i podrske nosilaca “buduceg” separatizma, sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze…

Kad se tako i nikako drugacije postavi cio problem “potpuno je nevazno, hoce li 280 hiljada Crnogoraca sa crnogorskim drzavljanstvom, sto zive u Srbiji, imati pravo glasa na buducem referendumu!

Naravno, ne treba sumnjati u to, da ce Evropa izaci sa svojom “kartom”, po kojoj bi taj nesrecni Referendum, bez “srpskih Crnogoraca”, bio ilegalan, sa stanovista principa tzv. ljudskih prava, pa prema tome, da ce cijela stvar ostati na “status kvo-u”, koji “solanijumu”, za sada, najvise odgovara… jer ce se odnosi na relaciji Beograd – Titograd i dalje zaostravati.
Za mene, pak, kao pojedinca, pitanje da li ce se “ispostovati” evropski princip, ne spada nikako u pitanje elementarnih ljudskih prava, vec u pitanje – morala i stvarnih nacionalnih osecanja.

Naime, s kojim moralnim pravom se “srpski Crnogorci” bore za pravo glasa na sadasnjem Referendumu, kad su oni, vec samim cinom svog iseljavanja iz Crne Gore, u biti, ne samo glasali, vec i uspostavili taj nesrecni Referendum, koji traje, u kontinuitetu, iz dana u dan, vise od pola vijeka!

Svaki ovdasnji Crnogorac, pa dakle, i svi oni koji cine 280 hiljada onih sto zive ovdje, u Srbiji, moraju biti nacisto s tim, da su napustajuci svoju rodnu grudu, prepustili je na milost i nemilost nacionalnim manjinama, koje uskoro nece to biti, vec oni njihovi sunarodnici, Crnogorci, koji ostase tamo da zive!

I umjesto da se medju Crnogorcima, ne samo u Srbiji, razvije sveopsti pokret povratka u svoju postojbinu, za njen crnogorski spas i opstanak, ovdasnji Crnogorci proklamuju svoje pravo glasa na sadasnjem Referendumu, za biti li ne biti Crne Gore! To je nedostojna laz, to je izvrtanje ociglednje cinjenice, jer na ocigled svih Crnogoraca, l egitimna crnogorska drzava, lagano i sigurno prestaje da bude crnogorska!

Samo se tako i nikako drugacije postavlja cio problem. Zapravo na jedno jedino pitanje: hoce li Crnogorci da imaju svoju drzavu, ili ce svojom voljom i svojim delovanjem izgubiti.

Ja sam jos 19.feb.2002., pisao tadasnjem predsjedniku Republike Crne Gore, Milu DJukanovicu, da me cudi da u njegovom zalaganju za samostalnost Crne Gore, nikad nijesam cuo da je rekao: “Ukoliko ne dodje do samostalnosti CrneGore, da ce ona, pri stalnoj tendenciji iseljavanja Crnogoraca, jednostavno – nestati! Jedino bi samostalnost i nezavisnost, zaustavila taj tragicni i opominjuci proces, cak bi ih doveli do toga, da se i oni koji su otisli – vrate!”

Prema tome i zato: U pamet se, Crnogorci! Ne zavaravajte sebe i druge, da ste odlazeci iz Crne Gore, i dalje Crnogorci! Vi ste je napustili za svagda – jer nijeste imali hrabrosti, a ni nacionalne samosvjesti, da se u tim vrletima borite za boljitak svog zivota i svoga naroda – sa uvjerenjem da cete negdje drugdje bolje i lakse zivjeti.

Vrijeme mita, pricanja i pevanje o njemu, odavno je proslo! Nastalo je vrijeme koje nudi stvarnost rada, stvarnost koriscenja prirodnih ljepota Crne Gore, koju su shvatili svi oni koji kupuju crnogorski Jadran, cak i oni iz daleke Rusije. Crnogorska Crna Gora se osipa i smanjuje, i to je jedna tragicna stvarnost, koja pogadja sve nas, zvali se mi Srbi ili Crnogorci. I jedni i drugi postali smo buvljak, na kom bjelosvetski sverceri, krijumcari, mafijasi diktiraju svoje uslove, koji su podjednako ponizavajuci i unistavajuci i za Crnogorce i za Srbe.
Surovost novca i profita, vise ne priznaje ime i porijeklo. Ali mi, kao sto rekoh na pocetku, koji poticemo iz jednog korijena, jos uvijek u svojim zilama i u svom bicu, osjecamo to ime, kao amanet i zavjet, i ako necemo da nam i ono iscezne, trebalo bi drugacije da se ponasamo, ako nista drugo, da pogledamo istini u oci!

Kosovo je izgubljeno, iako je ono bilo podjednako i srpsko i crnogorsko. Na redu je Crna Gora, koja je bila i trebalo bi da bude samo crnogorska! A ona to moze biti samo ako se zaustavi iseljavanje iz Crne Gore i otpocne sa povratkom onih koji su iz nje dobrovoljno otisli! Ne dopustite, braco Crnogorci, da i vama, kao sad Srbima na Kosovu, drugi onemogucavaju povratak na rodnu grudu.

Slobodan Turlakov*
*(Autor je profesor na Fakultetu poltickih nauka u Beogradu)

Republika