Na pitanje da li ljudski mozak moze da odrzi korak s informacijama koje se sve brze kanalisu ka nama, nauka daje potvrdan odgovor, ali naucnici upozoravaju da moze da bude sve vise brilijantno pametnih ljudi, ali nesposobnih da razlikuju dobro i zlo

Na pitanje da li ljudski mozak moze da odrzi korak s informacijama koje se sve brze kanalisu ka nama, nauka daje potvrdan odgovor, ali naucnici upozoravaju da moze da bude sve vise brilijantno pametnih ljudi, ali nesposobnih da razlikuju dobro i zlo.

Profesor neurologije na americkom Univerzitetu u Ajovi Antonio Damasio objasnjava da u emotivnom i kognitivnom (saznajnom])delu ljudskog mozga ([od kojih se on sastoji) potreban nejednak vremenski period za obradu informacija, iako su medjusobno povezani i zajedno savrseno rade.

“Emotivni dio mozga radi mnogo sporije, dok je kognitivni dio, zbog bolje povezanosti mozdanih nervnih zavrsetaka, brzi i informacije obradi za deseti ili stoti deo milisekunde”, rekao je Damasio.

“Pogledajmo adolescenta kako odjednom ucestvuje u 15 cetovanja i videcemo kako mozdane operacije kognitivnog dijela mozga brzo funkcionisu. Aktivnost emotivnog dijela mozga je, medjutim, mnogo sporija”, kaze profesor i dodaje da se dogadjaj moze pojaviti kao bljesak, ali da je emotivnom dijelu mozga potrebno nekoliko sekundi da bi ga registrovao.

Emocije su nas “vodic kroz svakodnevni zivot”, one nam “govore” kada je pravi trenutak za donosenje odluka, nijesu u suprotnosti s razumom, kako se obicno misli, ali da ne mogu da prate brz ritam modernog zivota, pa zato i nema vremena za emotivnu reakciju, navodi profesor Damasio.

“To sam shvatio radeci s pacijentima ciji su emotvni centri u mozgu bili osteceni usled epilepsije, raznih nesreca ili tumora”, kaze profesor. Naucno je dokazano da emotivni deo, preko hipotalamusa i hipofize – glavne zlijezde s unutrasnjim lucenjem – stimulise endokrini sistem i utice na hormone u telu koji izazivaju fizicku reakciju na odredjenu emociju.

“Zamislite osobu kojoj “ide u zivotu”: ima prijatelje, dobar brak, uspesna je u poslu kojim se bavi. A, onda, sve se promijeni nakon jednog mozdanog udara ili tumora. Ta promjena se tice donosenja svakodnevnih odluka”, objasnjava Damasio.

“Kao sto svijet oko nas stimulise nasa cula vida, sluha i mirisa, tako su emocije posledica “znakova” unutar naseg organizma koje on salje mozgu. Tako, na primjer, emociju radosti izaziva “koktel” odredjenih hormona koji stimulisu odredjene nervne centre”, naveo je Damasio.

Kombinaciju culne i emotivne informacije nazivamo “somatski marker”. Zahvaljujuci somatskim markerima nase emocije su nas “vodic kroz svakodnevni zivot”. Pomocu somatskih markera mozak kombinuje culne i emotivne informacije i cuva ih za buduce “koriscenje”.

Na primjer, kada registrujemo voljenu osobu, nase tijelo se nalazi u stanju koje odgovara emociji “ljubav”. Somatski marker “stupa na snagu” kada ponovo ugledamo nasu voljenu osobu ili neku koja nas podsjeca na nju.

“Osjecanja koja gajimo prema svom partneru se razvijaju polako, ali dogadjaji iz spoljasnjeg svijeta nam se “serviraju” jedan za drugim u vrlo malim vremenskim razmacima, tako da nemamo vremena da na njih emotivno odreagujemo. Zato je sve vise ljudi koji, iskljucivo, zavise od kognitivnog dijela mozga, bez moci da koriste i emotivni deo i tako odluce da li je nesto dobro ili lose”, ukazuje Damasio.

Namece se zakljucak da “opasnost” za generaciju koja dolazi nije u velikom obimu informacija, vec u mogucnosti da i oni postanu kao Antonijevi pacijenti: brilijantno pametni, ali nesposobni da donesu odluku da li je nesto dobro ili lose. (RTS)