Mirko Djordjevic: Poznata mi je opsjednutost mitropolita Amfilohija da bude novi vladika Rade, da bude i crkveni i drzavni poglavar

Piše: Republika

Poznata mi je opsjednutost mitropolita Amfilohija da bude novi vladika Rade, da bude i crkveni i drzavni poglavar. A to je u 21.vijeku tesko, osobito na ovom nasem prostoru gdje su strasti uzburkane, gdje nemamo neku cvrscu, dublju i pouzdaniju demokratsku tradiciju. Mislim da mu je ta opsesija jaka, ali znate psiholoski zakon, da kada opsesija pred nekim ili necim postane jaka ona se pretvara u maniju i daje obrnute rezultate, kaze u ekskluzivnom razgovoru za Republiku, ugledni teoreticar religije Mirko Djordjevic i dodaje da je Rumija jedan nedopustiv cin i razaranje deset vjekova starog ekumenskog simbola zajednistva, koji je Amfilohije unistio za dva dana.

Da li je ovako nagla ekspanzija SPC-a, pogotovo u srpskom drustvu, posljedica toga sto je u proteklih 50 godina socijalizma bila zabranjena? I da li su se njeni predstavnici dobro snasli u toj novoj moci koju su dobili?

– U vrijeme socijalizma crkva je bila marginalizovana i svedena na prostor od porte do oltara. Sa slomom tog modela ruskog komunizma, naglo se promijenila uloga SPC, ona se pojavila na drustvenoj sceni i vrlo brzo je, sa margine, osvojila zavidno mjesto. Od onda pa za sve vrijeme Milosevicevog ciklusa balkanskih ratova, ona je igrala vidnu ulogu, sa jedne strane kao crkva, a sa druge kao politicka institucija.A ta uloga je medjutim problem. Sto se Milosevicevog rezima tice, dobar dio jerarhije bio je okosnica i jedan od stubova tog autoritarnog rezima i njegovih ratnih ciljeva, i u tom smislu dobar dio nase jerarhije davao je Milosevicu duhovnu logistiku i podrsku za ostvarivanje njegovih ratnih ciljeva, sto nije velika tajna.

Podsjecam na izjavu od prije petnaest godina u “Ninu” mitropolita Amfilohija koji je tada rekao :“Cini cast Milosevicu i srpskom rukovodstvu sto su zapoceli ovo veliko djelo i ako ovo uspije urodice velikim plodovima”!

A treci momenat kojeg primjecujem je da se u toj politickoj ulozi crkva nije najbolje snasla. Nije problem u tome sto se crkva oglasava povodom drustvenih i politickih zbivanja. Svaki svjestenik i vladika imaju pravo, kao svi drugi gradjani, da se bave politikom, ali je nevolja sa nasom crkvom u tome sto je ona posljednjih godina povlacila poteze koji su bili u polickom smislu egzemparno losi! To dolazi odatle sto je nasa crkva sav svoj odnos sa spoljnim svijetom usmjerila na relaciji crkva-drzava, a zanemarila relaciju crkva-drustvo. Dakle da se odredi u modernom drustvu i da ljudima u modernom drustvu ponudi odgovore.

Njegova svetlost patrijarh srpski Pavle pojavljuje se na konvenciji Srpske radikalne stranke, gdje nije mjesto patrijarhu! On je takodje uputio apel da se obustavi pritisak na porodicu Karadzic, cime prakticno daje podrsku Karadzicu i ohrabrenje da se ne predaje. Sto je najgore on time osnazuje one sumnje koje postoje u dobrom dijelu medjunarodne zajednice, da su dijelovi jerarhije i crkve umjesani u skrivanje haskih bjegunaca ciji ce se krvavi tragovi dugo raspoznavati na sirokom prostoru Balkana i sa kojima Haski sud hoce da izadje na kraj. Treba gledati i zbivanja u Crnoj Gori i Makedoniji i zbivanja u nasoj politickoj, sve nemirnijoj i nespokojnijoj sceni.

Da li mislite da crkveni velikodostojnici o ljudima koji su optuzeni za ratne zlocine pricaju kao o herojima, junacima zbog toga sto im je zao sto taj velikosrpski projekat nije uspio?

– Upravo je tako! Vec sam rekao da se u tom periodu Miloseviceve strahovlade, kada se pokusalo sa tim projektom, koji je trebalo da bude pokriven sinjelom dicne nam JNA, dobar dio jerarhije postavio uz Milosevica i sada se crkva tesko rastaje i nema hrabrosti da se suoci sa tim dijelom svoje proslosti i da okrene stranicu, ne samo svoga svjedocenja nego i saucesnistva u tim zbivanjima! Otuda ce lomovi u crkvi i vojsci biti pretposljednji lomovi Balkanskog rata.

A koji ce biti posljednji?

– Posljednji ce biti jedna vrsta ““vjerskog rata”“ koji vec pocinje na sirokim prostorima Balkana. On je za sada, Bogu hvala ,za sada samo verbalni ali pouceni losim iskustvom imamo razloga da se bojimo nije li to uvod u veca zbivanja.

Pogledajte, zbog jedno cisto crkvenog problema koji traje 40. godina u odnosu sa MPC ,mi smo odnose sa Makedonijom sveli na najmanji moguci nivo i to u momentu kada su odnosi izmedju dviju susjednih, nezavisnih drzava biljezili vidan uspon. Niko nije imao razuma da taj problem definise kao crkveni, nego je postao par ekselans politicki problem. Odnosi izmedju drzave Crne Gore i SPC, odnosno Mitropolije Crnogorsko-primorske su zaista odnosi sukoba i nikada nijesu bili na nizem nivou. Tu zaista bjesni verbalni rat iz dana u dan! To je zbog toga sto su zamijenjene teze i sto crkva hoce da igra ne samo politicku, vec i rukovodecu ulogu.

Koliko je opasno, ne toliko ponasanje crkvenih velikodostojnika, nego dobrog dijela naroda koji podrzava ono sto oni rade?

Podsjeticu vas da prema ispitivanjima javnog mnjenja SPC je u vrhu povjerenja gradjana i Srbije i Crne Gore.

– To je cinjenica koju vrlo dobro znamo i koja bi zaista bi morala da zabrine jer gradjani koji se tako izjasnjavaju ocigledno spadaju u onu kategoriju ljudi koji nece da razlikuju uzroke i posljedice i koji nemaju hrabrosti na pogledaju posljedice.Bez obzira na sondaze iz svakodnevnog zivota, znam da ogroman broj vjernika, a to je onaj mali dio koji dolazi na liturgije nedjeljom i praznicima, ne podrzava takvu politicku ulogu koja nas sukobljava sa svima. Ostalo je ono cemu pecat daju druge strukture oko crkve. Sirokoj masi vjernika je ipak jasno da je Miloseviceva diktatura dovela do propasti mnogih, a da je najvise upropastila nas Srbe. Nikad manja Srbija u istoriji nije bila, cak i u vrijeme Despotovine je bila veca!

Da li se slazete sa ocjenama da su dva problema vezana za djelovanje mitropolita Amfilohija dakle, prvi u cinjenici da su u posljednjih 15-tak godina Crnogorci ponesto saznali iz svoje istorije, prvenstveno da im je nelegalno ukinuta i drzava i autokefalna CPC, te da SPC drzi sve nase crkve i manastire kao uzurpator tudje imovine, a drugi u samom svetosavlju, koje negira sve specificnosti crnogorskog naroda?

– One su kamen spoticanja odavno.Svetosavlje je ideoloska sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom, kao svetiteljem i prosvetiteljem kakvih je u to vrijeme bilo i drugdje sirom Evrope. Svetosavlje je politicka ideologija nastala u okviru srpskog kulturnog kluba uoci Drugog svjetskog rata. Svakako da u toj ideologiji ima hegemonije i ekspanzionizma i to je ono od cega bi nasa crkva trebalo da se ogradi, kako bi lik i djelo Svetog Save ostali u istoriji predmet ozbiljnog izucavanja. Mi istoriju ne mozemo mijenjati. Bilo je kako je bilo. Znam to o cemu govorite. Medjutim, stvar je u necem drugom. Ako istoriju ne mozemo mijenjati jer nema takvog Boga koji moze uciniti da ono sto je bilo, bude kao da nije bilo, mozemo na istoriju trezveno gledati. Bojim se da se crkva ne pretvori u ideoloski faktor koji ce podsticati ljude na podjele.Pogledajte crkvene podjele na Balkanu.

Ne samo na Balkanu, vec i cijelom pravoslavlju, ako se slazete?

– Naravno. Ali problem je vrlo lak za objasnjenje. Sve su pravoslavne crkve na Balkanu nastajale kao drzavne i nacionalne. Sveti Sava je 1219. godine zadobio autokefalnost tako sto je pogazio sve kanone, nije ““pet para dao za njih”“! I od svrgnutog cara i nemocnog patrijarha dobio autonomiju, po logici svoja drzava-svoja crkva.I to pravilo na pravoslavnom istoku vazi i danas. Dakle, ko ima nezavisnu drzavu imace i svoju autokefalnu crkvu. Medjutim, ne bismo bili pravedni ako bismo smetnuli sa uma da je autokefalnost mac sa dvije ostrice. Na jednoj strani, crkvu organizujete prema drzavi i teritoriji na kojoj zivite, a na drugoj strani se autokefalnoscu razbija pravoslavlje, usitnjava se, atomizuje i razbija na onoliko djelova koliko ima etno i nacionalnih jedinica i tome se ne vidi kraja. Tako da o nekom jedinstvu hriscana i njihovoj slobodi u modernoj Evropi jos smo daleko.

Rekli ste da je svaka drzava proglasavala svoju crkvu autokefalnom. Znaci, da za Vas nije sporna autokefalnost CPC?

– To je nepisano pravilo. Ako imate svoju nezavisnu drzavu automatski imate i autokefalnu crkvu. Jer je i Crna Gora bila nezavisna drzava. Medjutim, mora da postoji neki red, dokle bi to usitnjavanje moglo ici i nece li ono u potpunosti razbiti pravoslavlje i crkveno jedinstvo-to je veliko pitanje. Zaboravlja se jedna bitna stvar koju cemo pogresiti ako je budemo smetnuli sa uma. U svim zemljama i u Crnoj Gori i u Srbiji i Makedoniji crkve su po Ustavu odvojene od drzave. Da li primjecujete da je to samo de jure. De fakto to nije uopste slucaj. Naime, svuda drzava staje iza svoje crkve, crkva iza svoje drzave i ti odnosi dobijaju prijetece komplikacije.

Samo sto Crna Gora ne zna gdje da stane?

– Upravo tako. Ja sam u kontaktu sa Makedoncima i znate sta u Makedoniji mozete cuti: nama Grci ne priznaju ime drzave, Albanci teritoriju, Bugari jezik, a Srbi ni crkvu. Sta smo onda? To se osjeca i u Crnoj Gori. Medjutim, u Crnoj Gori bi valjalo jos sada razmisljati o buducnosti. Bila Crna Gora nezavisna ili ostala u zajednistu, postojace Crnogorska autokefalna crkva i Mitropolija crnogorsko-primorska i ti odnosi bi trebalo da se regulisu i poboljsaju jer ako se nastavi linijom sukoba, tesko da se mozemo nadati da ce jedna drzava postati sigurna.Eto, kako cete vi Crnogorci uvesti vjeronauku u skole? Ne samo sto imate islam i katolike, vec ste i pravoslavno razdijeljeni na dvije crkve.

Da je Amfilohije razumniji, problem u pravoslavnim hramovima bi se rijesio za dva dana:da obje crkve sluze liturgije u hramovima i manastirima.

– U tome ima logike. To nije liseno osnova. To uliva puno nade, ali ne vjerujem da ce u uslovima nasih podjela tako nesto biti lako. Ono sto su deset vjekova nasi stari sacuvali na vrhu Rumije, mi smo za dva dana upropastili! A Amfilohije bi trebao da “reterira” poprilicno, da uzmakne malo, da prihvati neke cinjenice, a sa druge strane i drugi da prihvate i njega kao realnost.

Samo sto SPC u cjelini nije ekumenska, pa sam cula da je zbog toga dosla u sukob i sa Vaseljenskim patrijarhom, koji se zalaze za dijalog sa papom i katolickom crkvom?

– Nije novost to opiranje ekumenskim otvaranjima i u nasoj i nekim drugim crkvama jer se u ekumenizmu vidi uticaj zapada, katolicizma i nekakva bezmalo zavjera, sto nije tacno. Ekumenizam podrazumijeva jedinstvo hriscana i crkava, ali jedinstvo u razlicitosti! U SPC-u postoji strah od drugog, drugacijeg, od zapada, pa se smatra, i to u duhu Nikolaja (Velimirovica) i Justina (Popovica) da svi inoslavni, katolici, protestanti, moraju da se priklone jedinoj pravoj crkvi, a to je pravoslavna. Takav krut stav ne samo da je poricanje ekumenizma, kao politike pruzene ruke, nego je i neopravdan, kao sto je neopravdan i strah od navodnog unijacenja! Niti ce nas neko kupiti da postanemo katolici, niti obrnuto.

Ali taj strah ce trajati sve dok su vecina mitropolita SPC-a, kao sto su Amfilohije, Irinej, Atanasije… Justinovci? I pokojni patrijarh German je imao “problema” sa njima oko takvog shvatanja.

– Upokojeni patrijarh German se na nekom dogmatskom planu znao omedjiti dokle je pravoslavna dogma, a odakle pocinje katolicizam i bio je covjek koji je saradjivao sa svima. Sto se tice Nikolajevskog naslijedja ono je dosta jako, a ono zagovara zatvaranje, ili blaze receno strah od otvaranja. Mislim da ce se to vremenom promijeniti.Kad kazem vremenom, ne mogu da odredim neko blisko vrijeme. Jer je u crkvi jedinica za racunanje vremena-vijek.

Ne vjerujem da je patrijarh blagoslovio atentat na Djindjica
Vladan Batic je kazao u jednom intervjuu, govoreci o zavjeri za ubistvo Zorana Djindjica, da je partijarh blagoslovio plan za atentat rijecima “Djindjic je izdajnik, a izdajnika nije grijeh ubiti”.

Da li je to moguce?

– Nijesam vidio izjavu Vladana Batica i licno mislim da bez dokaza nikada ne bismo smjeli tako nesto tvrditi. Niti mogu da vjerujem da je patrijarh tako nesto odobrio.Nasa crkva jeste u bloku konzervativnih snaga ali ne moze se reci da je patrijarh blagoslovio ubistvo Djindjica. Djindjic je lobirao za svetosavski hram,skupio najvise novca, pred smrt za crkvu, specijalnom uredbom uveo je i vjeronauku i vise ucinio za crkvu od bilo koga prije njega! Kako smo mu se oduzili dovoljno je prisjetiti se onog neumjesnog govora mitropolita Amfilohija na ispracaju pokojnika, gdje je pravio istorijske aluzije kojima nije mjesto kada covjek odlazi sa ovog svijeta.

Ko mu je to dozvolio?

– Kada je objavljeno da ce pokojnik biti sahranjen u dva sata, negdje do 12 sati se govorilo da ce liturgiju sluziti patrijarh Pavle. Vec u 12 se Pavle nije pominjao, vec Amfilohije. Ko je to dozvolio nije moje da odgovaram. Samo cu reci da je bilo logicno da se od pokojnika oprosti sam patrijarh.

Otkuda Amfilohijev toliki uticaj u zemlji?

– Amfilohijev uticaj ovdje je ogroman i njegovih nekolicine episkopa. Ja sam u sali predlagao da se Amfilohije u vladi izabere za ministra unutrasnjih poslova i da dr Kostunica bude clan Svetog arhijerejskog sinoda.

Opsjednutost zavrsi manijom

– Vi imate mitropolita u Crnoj Gori kojega godinama najavljuju kao vladiku i gospodara Crne Gore. Da li ste razmisljali o toj sintagmi?

Pa nije ovo 18. vijek. U 21. vijeku tesko je imati situaciju da jedan crkveni velikodostojnik bude i drzavni poglavar. Osobito je to tesko na ovom nasem prostoru gdje su strasti uzburkane, gdje nemamo neku cvrscu, dublju i pouzdaniju demokratsku tradiciju, gdje smo u tranziciji, kako bi se reklo, prelazimo preko pustinje i ne znamo kuda cemo stici. A jesu li Vama poznate price da je Amfilohije opcinjen tim da bude vladika Rade modernog doba? Neki kazu da je ta opsesija toliko jaka da je zbog toga i nastala Rumija? -Znam za to, ali jednom je bilo Njegoseva doba i nikad vise. Mislim da mu je ta opsesija jaka, ali znate psiholoski zakon, da kada opsesija pred nekim ili necim postane jaka ona se pretvara u maniju i daje obrnute rezultate! Rumija je jedan nedopustiv cin. Deset vjekova svijetlio je jedan ekumenski simbol zajednistva za koje su nasi stari znali, i pravoslavci, i katolici i muslimani, i odjednom je necijom samovoljom taj ekumenski simbol na vrhu Rumije ugasen. Dobili smo neku vrstu crkve svadjalice i to je ono sto je steta i sto komplikuje odnos. Ako covjek ima na umu raspoluceno bice naciona i u Srbiji i u Crnoj Gori, onda se bojim da to moze imati vrlo ozbiljne posljedice. Nadajmo se da nece sve najgore biti.

Svetosavlje nema veze sa Svetim Savom

– Svetosavlje je ideoloska sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom, kao svetiteljem i prosvetiteljem kakvih je u to vrijeme bilo i drugdje sirom Evrope. Svetosavlje je politicka ideologija nastala u okviru srpskog kulturnog kluba uoci Drugog svjetskog rata. Svakako da u toj ideologiji ima hegemonije i ekspanzionizma i to je ono od cega bi nasa crkva trebalo da se ogradi, kako bi lik i djelo Svetog Save ostali u istoriji predmet ozbiljnog izucavanja.

Tanja Knezevic Perisic
Republika