Gestapovski oficir Horst Kopkov, jedan od Hitlerovih najuspjesnijih “lovaca” na saveznicke spijune, nije umro neposredno poslije Drugog svjetskog rata kao sto se dosad vjerovalo, vec tek 1996. godine poslije dugogodisnje sluzbe u suprotnom taboru, britanskoj tajnoj sluzbi MI 6

Gestapovski oficir Horst Kopkov, jedan od Hitlerovih najuspjesnijih “lovaca” na saveznicke spijune, nije umro neposredno poslije Drugog svjetskog rata kao sto se dosad vjerovalo, vec tek 1996. godine poslije dugogodisnje sluzbe u suprotnom taboru, britanskoj tajnoj sluzbi MI 6, otkriva njemacki nedeljnik “Spigel”.

Kopkov, odgovoran za hapsenje, mucenje i ubistvo stotina saveznickih spijuna i boraca otpora, uhapsen je i prevezen u London, radi saslusanja, aprila 1948. godine. Ubrzo potom, britanske vlasti su saopstile da je Kopkov iznenada dobio groznicu i da je umro od akutne infekcije disajnih organa. Nova dokumenta, medjutim, dokazuju – otkriva nedjeljnik iz Hamburga u svom “onlajn” izdanju – da je zvanicna verzija posluzila da “zamaze oci” javnosti i da je Kopkov, ziv i zdrav, u stvari nastavio da radi ono sto je ranije radio za Njemce – samo ovoga puta za Britance.

Odluka Londona da angazuje Kopkova objasnjena je cinjenicom da je rat s Njemackom ubrzo gurnut u zaborav zato sto se na vidiku pojavio novi neprijatelj – Sovjetski savez. Koliko dugo je Kopkov radio za MI 6, nije poznato, pise “Spigel”, ali se zna da je umro 1996. godine u Gelzenkirhenu, u rodnoj Njemackoj, u 85. godini.