Nasa politicka elita fakticki nema snagu samoodredjenja, da zauzme politicki prostor na nacin racionalnog opstajanja u drzavi i uspostavljanja institucija

Piše: Intervju: Ratko Bozovic

Nasa politicka elita fakticki nema snagu samoodredjenja, da zauzme politicki prostor na nacin racionalnog opstajanja u drzavi i uspostavljanja institucija. Cim nemas institucije i sigurne demokratske procese, onda u taj prostor moze da udje neki “talas” koji pomjera stvari, kao sto je to slucaj sa SPC-om; i nemojte mi reci da niko nista nije primijetio. To se desava onda kad nema zelje da se nesto vidi – kaze profesor sociologije na FNP-u u Beogradu i Pravnom fakultetu u Podgorici, Ratko Bozovic

Profesore, Vi ste ostar kriticar drustva u kojem zivimo. Sta se, po Vama, sada desava u Srbiji i otkuda odjednom tako jaka politika konflikata sa Crnom Gorom, Makedonijom, Hrvatskom. Kakva je to politicka elita koja danas upravlja Srbijom?

-Nijesam se nimalo salio kada sam kazao da imamo nesrecu da imamo pogresne politicke elite, koje ne mogu ni oko cega da se dogovore. Rezultat svega je ovo sto se, u medjuvremenu, desilo. Sa prethodnom drzavom, ovom drzavom sada… Imamo dobru tradiciju da nesto sto rdjavo krene, to se i nastavlja. A to sto bi bilo dobro se ne uspostavlja. U nekoj politickoj slici, mi imamo nesrecu da se ne bavimo onim sto je bitno, vec onim sto je nebitno. Cim se ne bavimo bitnim stvarima, onda smo u prostoru anemicnog drustva haosa, nasilja, nesporazuma, balkanskih mina i pregrijanih emocija.

Dakle, imamo pricu u politici, kao veliki nesporazum sa politikom koja bi trebalo da bude politika nekog ostvarivanja racionalnog ili moguceg ili onog sto je civilizacijski relevantno. Tako nam je iz prostog razloga, sto karakter na neki nacin odredjuje nasu sudbinu i uopste vrijednosni sistem.Politika je previse autonomna u odnosu na kriticku javnost. Te stare slabosti politike su naslijedjene iz jednopartijskog sistema i mislim da su prisutne i danas i to kroz stranacki dio.Imam utisak da svaka partija tezi da bude dominantna u smislu kako je to nekada bilo u jednopartijskom sistemu, sto je veliki nesporazum sa sobom.Logika stranacja, svojim vjetrovima i nesporazumima sa sobom i sa drzavom i zajednicom, pravi jednu konfuziju.

Drzim da jedna od velikih nevolja nase politicke zajednice je neuspostavljena kriticka javnost i gradjanska atmosfera tako da nam u drustvu dominira stari metod “razumjevanja”, odnosno nesporazuma sa drugim. Odavno imamo tu pricu da je svaki nas problem, problem kojeg je uspostavio neko drugi! I nikada nijesmo bili spremni da se suocimo sa sopstvenim licem.

A gdje je ta gradjanska ideja i snage koje su postojale i u srpskom i crnogorskom drustvu?

-Ne znam. Mislim da je ovdje trebalo jos malo strpljenja, koje nam je ocito umaklo! Te nade su postale uzaludne varke i dogodilo se ono sto se nije smjelo dogoditi. Poslije oktobarskih dogadjanja, nije uspostavljen diskontinuitet! Pulsirala je i dalje tajna drzava, i ta nomenklatura bogatih i tajkuna. Oni nijesu onemoguceni da budu faktor koji bi uticali na politicka zbivanja. Mislim da je to jedna od najvecih gresaka, sto se nije vidjelo koje su to snage koje “guraju” i koje ce stalno gurati nazad i koje su dovele do svih ovih tragedija. To nije ucinjeno; svako je vukao na svoju stranu i svako iz tih politickih elita koje su dosle 5. oktobra, zelio je dominaciju nad onim drugim, tako da se zaboravio glavni razlog zbog kojeg je zemlja dovedena do katastrofe.Neko je zelio da uzme policiju pod svoje, neko vojsku, neko tajkune. Svako je ponesto htio, da bi ojacao svoju poziciju u odnosu na drugog, koga je trebalo uciniti inferiornim i nebitnim. To je bila jedna vrteska gresaka nevidjenih razmjera. Dabome, tu su se mnogi ljudi zamorili, a drugi nijesu imali snage i nijesu imali gdje da ostaju kao alternativa.

Kako Vi gledate na uspon i ekspanziju SPC-a u cjelini, ne samo u Srbiji vec i u Crnoj Gori? Crkva se namece kao neki nesudjeni lider u drustvu?

-Ne znam i ponekad sam sklon da povjerujem da mi, kada zelimo da smo veliki hriscani, zaboravimo da smo poprilicno pogani i pagani! A kada pogani i pagani preko noci postanu hriscani, to nije dobro jer ce onda sve moguce uciniti nemogucim! Ova pojava se mora definisati do kraja civilizacijski. Ako nijesmo teokratska drzava, onda se zna da je neophodna sloboda za crkvu kao i sloboda drzave u odnosu na crkvu- ali to nijesu uzajamni tokovi slobode. Harmonija crkve i drzave bila je karakteristicna za Vizantiju. Mozda hocemo da se vratimo Vizantiji jer smo inace vjesti vracanju unazad. Nijesam strucnjak za odnose crkve i drzave, ali je vrlo neobicno da je crkva zauzela jedan prostor koji joj ne pripada, i koji je politicki, a ne vjerski.

Dali je politicka elita sposobna da je vrati gdje joj je mjesto?

– Politicka elita fakticki nema snagu samoodredjenja, da zauzme politicki prostor na nacin racionalnog opstajanja u drzavi i uspostavljanja institucija. Cim nemas institucije i sigurne demokratske procese, onda u taj prostor moze da udje neki “talas” koji pomjera stvari. Vise sam sklon analizi situacije, nego okrivljavanju samo jedne strane u stilu: “Evo sad su oni zauzeli to, a ovi nijesu nista primjecivali”“. Nista se ne primjecuje, kada ne postoji zelja da se nesto primijeti. Ne mogu se elite ponasati kao da su pali sa Marsa; tu postoji problem sa stanovista onog sto je obaveza institucija drzave ili stranaka na vlasti, zasto se prema tome nijesu odredili. Nesreca nasa je u tome da mi u Srbiji, npr. na razne nacine lukavo pridobijamo biracko tijelo. A vec je ogavno koliko se biracko tijelo smatra neumnim i koliko elite to tijelo vide kao nesto sto nema glavu vec samo tijelo, kome se moze pridodati koju bilo glava, u zavisnosti od toga ko prvi “dotrci”.

Da li ste ocekivali ovakvo “zahladjenje” odnosa izmedju Podgorice i Beograda?

-Ocekivao sam jer mi ne mozemo nista ljudski da se dogovorimo! A glupo je onemogucavati volju vecine, ako imamo aspiracije prema demokratskim ishodistima. Mislim, srecom, da ovdje necemo moci raditi sta nam padne na pamet jer se vidjelo sta mi radimo kada nas “puste”! Ovdje nam svijet nece dopustiti da radimo sta hocemo, jer imaju veliko iskustvo sa ovim prostorom i ovim dijelom balkanske barustine. Prema tome, neka se niko ne zavarava da ce moci ovdje da proizvodi nesto sto bi neko tolerisao. Cudo kako dio politicke elite nece da vidi neke stvari onakve kakve jesu i da ne vrse silovanje! Ne mozes silovati hrabrost i volju ljudi da nesto urade. Neka urade po svojoj volji i opredjeljenju.To se ne moze sprijeciti.

Da li bi Vas, kao slobodnog covjeka, plasila eventualna suverenost Crne Gore?

-Nista me ne bi plasilo! Prosto ne mogu da shvatim da neko ne zeli da bude suveren. Da bude svoj i slobodan. Da dodje do sustine naseg bitisanja na zemlji

Republika

Tanja Knezevic Perisic