Sadasnji crnogorski lideri bili su dio Milosevicevog zlocinackog poduhvata s ciljem da Crna Gora bude do Neretve: “Crnom Gorom tece Zeta, uskoro ce i Neretva”

Piše: Zdravko Tomac/Vjesnik

Predsjednik Stjepan Mesic izazvao je pravu buru nezadovoljstva i proteste kada je prije nekoliko mjeseci izjavio da Crna Gora i Hrvatska nikada nijesu ratovale, odnosno da Crna Gora nije izvrsila agresiju na Hrvatsku. Ovih dana predsjednik Vlade Crne Gore Milo DJukanovic ponavlja takvu krivotvorinu, tvrdeci da Crna Gora nije ratovala s Hrvatskom te da zato Hrvatska nema pravo na ratnu odstetu od Crne Gore jer, prema DJukanovicu, s Hrvatskom je ratovala JNA a crnogorski su gradjani izvrsavali svoju zakonsku obavezu i ucestvovali u sastavu JNA u ratu za koji Crna Gora nije odgovorna.

Zanimljivo je da na takvu krivotvorinu u Hrvatskoj niko ne reaguje, ni Ministarstvo spoljnih poslova, ni hrvatska vlada, ni Kabinet predsjednika Republike, ni politicke stranke, a ni hrvatski mediji.

Nema nikakve sumnje da su napad na Hrvatsku isplanirali vrhovi Jugoslavije, Srbije i Crne Gore u kojima su kljucnu ulogu imali i sadasnji kljucni ljudi Crne Gore, Svetozar Marovic i Milo DJukanovic, jedan trenutno predsjednik Vlade Crne Gore, drugi predsjednik Srbije i Crne Gore. Bezbroj puta su davali izjave da je odlazak u rat protiv Hrvatske visokomoralan cin, cime su bitno uticali da pohod Crnogoraca na Dubrovnik bude masovan (30 hiljada ljudi).

Milo DJukanovic, koji lazno tvrdi da Crna Gora nije agresor na Hrvatsku, bio je premijer Crne Gore 1991, clan Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, a na njegov predlog Predsjednistvo Crne Gore donosilo je odluke o napadu na Hrvatsku. Predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic potpisao je 1.oktobra 1991. “…da se izvrsi mobilizacija posebne jedinice milicije, jacine ojacane pjesadijske cete, sa zadatkom izvrsavanja borbenih zadataka oruzanih snaga u ratnom sukobu izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske”. Crnogorski teritorijalci i dobrovoljci koji su poharali Konavle dobili su vojne knjizice u kojima je sluzbena vlast Crne Gore upisala da su cetiri mjeseca ratovali na teritoriji Hrvatske.

Na zasjedanjima Skupstine Crne Gore crnogorsko rukovodstvo drzalo je vatrene i ratnicke govore i plasilo narod izmisljenim planovima da ce Tudjmanove ustase napasti Crnu Goru istovremeno kada i Albanija, te da je plan da se sastanu negdje na polovini Crne Gore.

Milo DJukanovic, koji danas besramno tvrdi da Crna Gora nije ratovala s Hrvatskom, tada je izjavio: “Ne moze se mahati s grancicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuce i unistavaju imanja samo zato sto su Srbi. Rat se ne dobija dezeterstvom, vec mobilizacijom”. (Pobjeda, 1991) A 1991. na sjednici Predsjednistva i Vlade Crne Gore: “Nametnuti rat cemo dobiti, bas kao sto smo takve protivnike kao sto su oni (Hrvati) pobjedjivali tokom citave nase istorije. Samo ovog puta cemo ih pobijediti i zavrsiti zajednicki zivot sa njima, nadam se za sva vremena… a nadam se da ce se u toj diobi i formirati i nove drzavne zajednice u kojima cemo zivjeti, granice sa Hrvatskom povuci mnogo pravednije i logicnije nego sto su to uradili priuceni boljsevicki kartografi ciji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom u dijelu Boke ostane hrvatsko starateljstvo”.

Cinjenice uvijek ostaju cinjenice bez obzira kako se interpretiraju. Nema nikakve sumnje da su odluke o napadu na Dubrovnik i Hrvatsku donosila drzavna tijela Crne Gore i licno Svetozar Marovic i Milo DJukanovic, danasnji prijatelji Stjepana Mesica, koji zajednicki govore: zaboravimo proslost, medjusobno se izvinimo, podijelimo krivicu i krenimo u izgradjivanje novog zajednistva na Balkanu.

O tome se u Hrvatskoj ne smije cutati, takva politika suprotna je hrvatskim nacionalnim interesima.

Hrvatska cuti po diktatu svijeta

Razlog sto Hrvatska cuti, ne reaguje na krivotvorine, samo je jedan: hrvatsko drzavno vodjstvo i politicke stranke prihvatili su diktat medjunarodne zajednice da treba otvarati prostor za stvaranje zapadnog Balkana, odnosno nove Balkanske unije u kojoj ce biti drzave nastale raspadom Jugoslavije, minus Slovenija, ali zato plus Albanija.

Mesic se zato vrlo cesto susrece s DJukanovicem i Marovicem, te vrlo uspjesno izgradjuje novo prijateljstvo prihvatanjem krivotvorina i skidanjem odgovornosti s Crne Gore za agresiju na Hrvatsku, ali i njihove licne krivice, iako su ti sadasnji crnogorski lideri bili dio Milosevicevog zlocinackog poduhvata s ciljem da Crna Gora bude do Neretve. Tada je bila hit himna: “Crnom Gorom tece Zeta/ Uskoro ce i Neretva”.

Dr Zdravko TOMAC je redovni profesor univerziteta